SAKRALNA BAŠTINA: Franjevački samostan Rama Šćit – duhovno i kulturno središte

Kršćanstvo se u ramskom kraju ukorijenilo vrlo rano. Naziv Rama prvi put se spominje u 12. stoljeću. Tada hrvatsko-ugarski kraljevi počinju svojoj tituli dodavati i izraz “rex Ramae” (kralj Rame). God. 1482. Turci su osvojili Ramu i pod njihovom je vlašću ostala četiri stoljeća. Franjevci, koji u Bosni djeluju od konca 13. stoljeća, podigli su samostan u Rami najvjerojatnije u 15. st., prije dolaska Turaka.

Crkva

Gradnja crkve dovršena je 1881. godine. Crkva je trobrodna bazilika za koju je ideju dao fra Antun Vladić, uzevši za uzor neke crkve u Italiji, što ih je imao priliku vidjeti, stoji na internetskim stranicama Franjevačkog samostana Rama Šćit. Godine 1893. ra­dilo se na unutarnjem i vanjskom uređenju crkve. U crkvu je postavljena slika Alberta de Rhodena, na kojoj su prikazani anđeli kako vraćaju Gospu Sinjsku u Ramu. Od istog je autora nabavljena i slika sv. Franje. Glavni oltar je postavljen 1903. godine i tada je crkva posvećena.

Crkva je u vrijeme Drugog svjetskog rata doživjela tragičnu sudbinu. Nju su partizani zapalili 13. srpnja 1942. godine. S njom su stradale sakristija i knjižnica, vrijedne umjetničke slike i filigranski kaleži dvojice majstora iz Fojnice i Jajca kao i više drugih kaleža. Izgorjeli su brojni arhivski dokumenti (vrlo stare matice) i vrijedne knjige. Sada postoje matične knjige u prijepisu od 1884. godine.

Od 1967. do 1969. uređivana je unutrašnjost crkve. Slikar Josip Bifel iz Zagreba izradio je veliku oltarnu sliku (1968.) u središtu svetišta, te dvije postranske, koje su tematski posvećene Gospi. Središnja slika zauzima 72, a druge dvije po 27 četvornih metara zidne površine. Godine 1967. isti je autor izradio postaje križnog puta. On je također oslikao pročelje kora i izradio sliku sv. Terezije. Godine 1967. također su izvedeni vitraili na temu Marijina i Isusova života po nacrtima Josipa Poljana. Po projektu M. Fučića izvedeni su mramorna menza glavnoga oltara i pobočni oltari. U crkvi se također nalaze i slika Gabrijela Jurkića, koja je ustvari kopija negdašnje Gospine slike, te slika sv. Franje od Ljube Laha. Brončani tabernakul je izrađen po nacrtu Josipa Poljana.

S navedenim umjetničkim sadržajima crkva u Rami predstavlja vrlo vrijednu cjelinu, po čemu se uvrštava među najbolje umjetnički uređene sakralne prostore Bosne Srebrne.

Umjetnička galerija

Umjetnička galerija franjevačkog samostana nosi naziv po jednom od najistaknutijih franjevaca druge polovice 20. st. Bosne Srebrene, fra Ljubi Luciću. U galeriji su smještena umjetnička djela Đure Sedera, Ivana Kožarića, Vlatka Blažanovića, Zlatka Kesera, Igora Rončevića, Ede Murtića, Josipa Biffela, Jagora Bučara, Matka Vekića, Mile Blaževića, Blaženke Salavarde, Matka Vekića, Miroslava Šuteja, Ive Dulčića.

Po fratarskim sobama i hodnicima samostana nalaze se još mnoga djela. Mnoga nisu ni izložena, osobito nemala kolekcija naivaca koji su darovali svoje slike: Rabuzin, Večenaj, Melihek, Vujčec, a među njima se bez premca svojom darežljivošću istaknuo Ivan Lacković Croata.

Ramska majka

Ramska majka rad je akad. Kipara Mile Blaževića iz Zagreba; bronca 250 cm., 1999. Postavljena je u samostanskom dvorištu s ljubavlju onima koji će biti duboko u našoj duši i kada nestanu, kako je rečeno prigodom blagoslova ove skulpture:

“Tvoj umjetnički lik, Ramska majko, zaustavljamo u bronci, jer su nam rekli da ovaj materijal najduže odolijeva eroziji, štoviše vremenom poprima boje i mirise okoliša. Stavljamo ga u ambijent tvojih vertikala, u prostor tvoga osluškivanja poruka Neba. Možda ćemo tako najlakše spoznati istinu tvoje ljepote, kako si rasla uz Divu, kako si tugu dijelila s Majkom od Milosti, kao si uz Križ slušala jedinu radosnu vijest za tvoju djecu, koju si uporno darivala Životu, pobjeđujući tako zlo koje ih je ubijalo, razgonilo, ponižavalo…”

I ovom skulpturom se pokazalo da dobar umjetnik naoko etnografsku temu, Ramkinja u izvornoj narodnoj nošnji s djetetom, učini umjetnički izazovnom. Dovoljno je reći da su mnogi na ovoj skulpturi prepoznali i zavoljeli davno usahle ruke svoje majke i obnovili, promatrajući pod krpom kao suncobranom zaspalo dijete, ono prapouzdanje da čitav svijet miriše na majku.

Ramski križ

Projekt Ramski križ započet 1990. napredovao je postupno dok nije 1996. postavljen kao odljev u bronci 4m visok, 2 tone težak; rad akademskog kipara Mile Blaževića, odljeven u Ljevaonici umjetnina Ujević, Zagreb.

Ramski križ zaustavlja čovjeka s pozivom da se upusti u komunikaciju s Nebom kada se prisjeća svojih žrtava. Dovoljno monumentalan, a prostorom i ambijentom neagresivan, Ramski križ nema poruku za mase; on poziva na osoban stav, ohrabruje na odluku. Ramski križ je na dvije strane ispričano Evanđelje. Postament križu jest stilizirani stećak, na kojem s obje strane igra kolo radosti, života.

Posljednja večera

Kipar Kuzma Kovačić načinio je 2000. godine za Franjevački samostan u Rami skulpturu Posljednja večera, bronca, kružna kompozicija oko 170×308 cm.

Stol Kovačićeve Posljednje večere asocira svojim oblikom na ranokršćansku tradiciju polukružnog stola (ili stola u obliku sigme na koji se nadovezivao stibadij oko koga učenici leže). Ta tradicija – na zapadu vrlo rano napuštena i u 17. i 18. stoljeću ponovo oživljena u Nizozemskoj i Francuskoj – održala se na istoku. Kovačić je svoj u duhu istočnokršćanske tradicije oblikovani stol – slučajno ili hotimično modificirao i približio ga obliku hrvatskoga grba. Stvarni se oblik stola može vidjeti jedino odozgor, inače se zajedno s likovima apostola i s likom Krista približava obliku kruga.

Diva Grabovčeva

Lik djevojke koja kleči Kuzma je Kovačić “zatvorio” u krug, čvrsto vežući tijelo djevojke s tlom, i s glavom, čistom i ponosnom kojom stremi nebu, kozmičkim prostorima, transcendentalnom – Bogu.

Ona je građena u znaku križa. Ruku položenih uz tijelo, i s pogledom upravljenim Onom pred kojim svatko tko vjeruje, i kad kleči – uspravan je, okomit, visinski, i tijelo mu se uzdiže nebu, lakoći, prozračnosti, astralnosti, uskrsnuću. Tijelo Dive kipar je “dinamizirao” dramatizacijom površine, umnažajući tako njezinu “unutarnju” energiju ovim “vanjskim” znakovima u titraje površine, u plamen forme, u “gorući grm”… Ili pak u nemirnu površinu mora ili jezera “zapaljenih” na svjetlosti, u ritmičkoj izmjeni valova, u gorski studenac, u živo vrelo… (Ivan Aralica)

Etnografski muzej

Muzej Franjevačkog samostana Rama-Šćit, postavljen u starom samostanu, jedinstvena je građevina u BiH, jedina takve vrste iz vremena turske vladavine u Bosni i Hercegovini, sagrađena 1857. godine.

U etnografskom muzeju na Šćitu predstavljen je život stanovnika ramskoga kraja. Na dvije etaže postavljeni su izlošci starih zanata, gospodarstva, prijevoznih sredstava, stambene kulture. Treća etaža predstavlja tekstilnu radinost – proces proizvodnje i sve vrste proizvoda u uporabi. Tu je i fratarska samostanska ćelija – soba fra Jeronima Vladića. Četvrta etaža predstavlja floru sa stotinjak najčešćih biljaka s nazivima i osnovnim karakteristikama i faunu – porodice životinja u punoj životnoj formi.

U okviru Franjevačkog samostana Rama-Šćit nalazi se Kuća mira u kojoj su dobrodošli oni koji traže mir i tišinu, savjetovanje ili su tek došli na jednodnevni posjet.