Sasvim (ne)obični školski sat u Srednjoj školi Prozor

Može li se školski sat učiniti drugačijim, a da se učitelji, nastavnici i profesori drže Nastavnog plana i programa?  Provjerili smo u Srednjoj školi Prozor na satu hrvatskog jezika u drugom razredu opće gimnazije gdje ovaj predmet predaje prof. Ankica Markešić.

Pri samom otvaranju vrata učionice odmah se vidjelo da to nije onaj klasični školski sat na koji smo naučili. Nešto se događa! Učenici su sa svojom profesoricom pripremili jedan inovativan sat. Spojili su planirano nastavno gradivo s modernim društvenim medijskim komunikacijama kroz „podcast“.

O čemu je riječ? Podcast je oblik digitalnog medijskog sadržaja koji omogućava korisnicima slušanje audio i video epizoda na zahtjev, kad god im to odgovara.

Na njihovim licima očitavala se ozbiljnost i pritajena nestrpljivost da što prije započnu sa svojim „Pjesničkim podcastom“. Dio učenika je spreman govoriti, dok su drugi slušatelji u svojim klupama.

 

Epizoda: Valovi riječi – jezero uživo

U ovom podcastu sudjelovali su učenici drugog razreda opće gimnazije koji rado  ističu svoju kreativnost i puštaju mašti na volju. Svojoj profesorici često serviraju uzlete mašte kroz najdublje emocije. Vole poeziju, ali i dramu. Na satima uživaju kad nije „obično“. I sada s vama rado dijele i ovaj podcast.

Sudjeluju:

Lara Šimunović – voditeljica

Klara Barešić – stručnjak za romantizam

Petra Šarčević – biograf

Bruna Beljo – čitač stihova

Ivan Ćurić – tumač sadržaja

Antea Petrović, Josip Lovrić – lovci na motive

Ljuba Škarica – analitičar stila

Ana Cvitanović – osobni dojam

Miroslav Križanac – zaključni glas

 

U ovom podcastu učenici su željeli pokazati  kako oživjeti sate književnosti, poezije koja vrlo često nije zanimljiva  učenicima, ali ovo je jedan od boljih načina – sati na kojem su uživali svi.

Prof. Ankica Markešić je o tome kazala:  “Svakim novim danom pokušavam dati nešto više, ako ništa drugo želim vidjeti osmijeh na licima ‘svoje’ djece! Svaku inovaciju rado prihvaćaju, uče i rade kroz raznolikost. Gubi se ona mrzovoljnost, a vedrina je  u našoj učionici sveprisutna. Na kraju želim upoznati sve dijelove njihovih ličnosti i omogućiti im slobodu kroz samoizražavanje. Naš krajnji cilj je zapravo sreća i zajedništvo.“

Učenici su vrlo rado govorili o aktivnom sudjelovanju u nastavi i ovom inovatinom načinu učenja.

Lara Šimunović koja je igrala ulogu voditeljice i to je odradila kao ona s pozntih televizijskih ekrana: „Zahvalna sam što sam sudjelovala u ovom malom projektu našeg razreda. Uživala sam u samoj pripremi i ostvarenju. Nadam se da ćemo imati još više prilika pokazati našu kreativnu stranu“

„Uživala sam na ovim satima jer sam na drugačiji način doživjela poeziju i uživala u opuštenosti na nastavi“, kazala je Klara Barešić koja je u podcastu imala ulogu stručnjaka za romantizam.

Petra Šarčević s ulogom biografa osvrnula se na ovakav školski sat: „Na ovom satu sam naučila kako jasno govoriti, slušati jedni druge i kako izraziti svoje misli na kreativan i drugačiji način.“

„Ovaj sat bio je primjer nastave u kojoj želim češće sudjelovati“, bila je jasna Bruna Beljo koja je imala ulogu čitača stihova.

Ivan Ćurić kao tumač sadržaja u podcastu je kazao: „Inače ne volim sate hrvatskog jezika, ovaj sat je bio drugačiji i htio bi da ubuduće imamo što više ovakvih sati i iz drugih predmeta.

Antea Petrović i Josip Lovrić su suglasni: „Opustili smo se, nasmijali i istovremeno naučili nešto novo. Rado bismo opet učili na ovaj način.“

„Danas sam doživjela bijeg od stresa. Ovaj sat smo svi bili opušteni i nismo mislili ni na kakve svakodnevne školske probleme“, kazala je Ljuba Škarica koja je imala ulogu kritičara stila.

Miroslav Križanac s ulogom zaključnog glasa je kazao: „Opuštenost na satu mi se jako svidjela i radujem se sličnim projektima.“

Ana Cvitanović je iznijela svoj širi opći dojam podcasta

„Kad sam prvi put pročitala ovu pjesmu, osjetila sam kao da sam ušla u sobu punu tišine koja pamti. Ne obične tišine, već one koja ostaje kad netko drag ode – kad se val smiri, ali u sebi i dalje nosi odjek koraka.

Lamartine, Jezero, naša tema, ne piše o vodi, piše o sjećanju, koje ne ispari, o ljubavi što se ne da ugasiti, ni kad glas utihne. Jezero nije samo priroda, to je ogledalo vremena, ono koje ne laže. Dok ljudi zaboravljaju, priroda pamti. Dok mi idemo dalje, ona čuva.

I kao da je pjesnik znao da bol ne vrišti – ona šapuće. Da prošlost ne nestaje, ona se skriva u lišću, u šumu, u sjaju valova,u tragu gdje je nekoć sjedio netko važan.

Osjećala sam, čitajući, slušajući, da nisam samo čitatelj, već svjedok, kao i svi vi danas ovdje. Kao da sam i ja sjedila na tom žalu, slušala ne njegove riječi nego tišinu koja bruji jače od riječi.

I zato se pitam možda nisu stihovi ti koji pričaju, nego ono između njih. Pauze. Tišina. Sidro koje nismo bacili. I možda baš zato, kad pročitam stih : “Jer svijet je brod bez luke, vrijeme val bez žala – prolaznici mi!”

Osjetim da pjesma nije završila. Samo je stala i čeka da je netko ponovno čuje. Možda baš ovdje, u ovom podcastu, u ovom trenutku.“

Poruka učenika drugog razreda opće gimanzije Srednje škole Prozor na kraju ovog podcast sata je: KREATIVNOST MORA STATI U RASPORED.