Senzacionalno otkriće: Kad su ljudi letjeli?
Fosil iz kineske špilje Baišja Karst na 3280 metara nadmorske visine pokazuje ne samo da je denisovski čovjek živio širom istočne Euroazije nego da je i živio na negostoljubivim nadmorskim visinama na kojima je malo kisika.
Vilica pronađena u špilji na Tibetu pružila je iznenađujuće otkriće o životu denisovskog čovjeka, tajanstvenog izumrlog rođaka neandertalaca i naše vlastite vrste, uključujući i to da su bili pioniri u osvajanju visina, piše Hina.
Znanstvenici su opisali novo otkriće: desni dio donje vilice adolescenta s dva zuba stare 160.000 godina. Jedini dosada poznati denisovski fosili bila su tri zuba i neki koštani fragmentu otkriveni 2400 kilometara dalje u Sibiru na lokalitetu poznatom kao Denisova špilja. Kineski fosil koji je pronašao budistički svećenik 1980. i kasnije ga predao znanstvenicima otkio je zanimljive pojedinosti o zemljopisnom širenju denisovskog čovjeka, njegovu fizičkom izgledu i neočekivanim sposobnostima da osvoje ekstremni okoliš.
Fosil iz kineske špilje Baišja Karst na 3280 metara nadmorske visine pokazuje ne samo da je denisovski čovjek živio širom istočne Euroazije nego da je i živio na negostoljubivim nadmorskim visinama na kojima je malo kisika. ”Sigurno je bilo teško živjeti tako kao lovac, a ipak su u tome uspjeli”, kazao je molekularni antropolog Frido Welker sa sveučilišta Kopenhagen i jedan od znanstvenika u studiji čiji su rezultati objavljenu u časopisu Nature. Naša vrsta homo sapiens naselila je to područje tek prije 40.000 godina prvi se puta pojavivši u Africi prije nešto više od 300.000 godina. ”Denisovski se čovjek možda prilagodio širokom rasponu različitih okruženja”, kaže arheolog Dongdju Zhang s kineskog sveučilišta Lanzhou.
Znanstvenici nisu uspjeli izlučiti DNK iz fosila no izlučili su bjelančevine iz jednog od kutnjaka kako bi utvrdili identitet denisovskog čovjeka i povezali ga s prvim sibirskim otkrićem denisovskog čovjeka. ”Bjelančevine u fosilnim ostacima mogu preživjeti 10 puta dulje od DNK”, kaže paleoantropolog Jean-Jacques Hublin s instituta za evolucijsku antropologiju Max Planck u Njemačkoj. Bjelančevina potječe iz kolagena sastojnice vezivnog tkiva u dijelovima tijela uključujući dentinu, dijelu zuba. Postojanje denisovskog čovjeka bilo je nepoznato sve do 2010. kada su znanstvenici objavili njihovo otkriće u Sibiru a DNK testiranje pokazalo je da su sestrinska skupina neandertalcima, izumrloj ljudskoj vrsti koja je živjela u dijelovima Euroazije.
Obje su skupine imale intenzivne interakcije s Homo sapiensom uključujući miješanje prije nego što su nestali bez nekih jasnih objašnjenja. Novo otkriće nudi ideju kako je izgledao denisovski čovjek. Neki današnji stanovnici Azije, posebice na Papui Novoj Gvineji, posjeduju male ali značajne količine DNK koje potječu od denisovskog čovjeka što sugerira da su bili zemljopisno rašireni.
