ŠEZDESET DANA AGONIJE: Riječi Nenada Periša slamaju srce: “Moram živjeti, ali onda postavim sam sebi pitanje kako živjeti?”

Potraga za Matejem Perišem (27), koji je nestao u noći između 30. i 31 prosinca prošle godine, u Beogradu, još uvijek traje, a njegova obitelj još uvijek proživlja agoniju u trajanju od dva mjeseca.

No, njegov otac Nenad Periš već se dva mjeseca nalazi u Beogradu.

“Ne mogu gubiti nadu da je moj sin živ. Matej je moje dijete i nikada ga se neću odreći. Ne mogu se  još vratiti u Hrvatsku, ali ne mogu ni reći da ne mislim o tome, tamo mi je obitelj. Kćerima sam obećao da ću se vratiti s Matejem”, rekao je Nenad Periš za Telegraf.

‘Znam da me u Splitu čeka obitelj’

Kako dalje, otac nestalog mladića kazao je da o povratku razmišlja već neko vrijeme.

“Svjestan sam da je prošlo već 60 dana od nestanka, mog, našeg Mateja. Kao što sam već rekao, prije dvadesetak dana počeo sam malo raditi, preko kompjutera se priključim pa pomognem koliko mogu mojim kolegama na Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Splitsko – dalmatinske županije (NZJZ SDŽ). Radim i nešto malo fizički, da bih ostao u fizičkoj kondiciji, a u mojoj psihičkoj kondiciji jako puno mi pomaže Crkva, molitva”, rekao je on i dodao:

“Moram ostati priseban. Znam da me u Splitu čeka obitelj, znam da se moram vratitit u neku kolotečinu, da moram pomoći supruzi. Sve to znam, ali teško mi je otići iz Beograda bez mog Mateja. Znam da se moram vratiti životu Nenada Periša, ali kada to učinim, to više nikada neće biti onaj isti Nenad Periš koji sam bio do ovog neshvatljivog i groznog događaja”.

‘Moram nositi svoj križ, a siguran sam da ima ljudi kojima je puno gore nego meni’

Međutim, kako Nenad kaže, trenutak za povratak u Split još nije došao.

“Kad ojsetim da je došao taj trenutak, kada ga prelomim u sebi, onda ću se vratiti kući. Kad će to biti, to ne mogu reći, jer ni ja to ne znam. Jedino se i dalje nadam, daj Bože da se u Split vratim sa svojim sinom. Svi ga u Splitu očekuju”, govori on.

Samo Nenad Periš zna kako je njemu i kako uspjeva pregrmjeti sve ovo što se njemu i njegovoj obitelji događa posljednjih 60 dana

“Pitaju me ljudi jedem li dovoljno, spavam li. Jedem, moram jesti da bih ostao u nekakvoj fizičkoj kondiciji, to dođe samo od sebe. Spavam li? Spavam, moram spavati. Nekad uspjevam malo duže ‘ubit oko’, nekad kraće i, ono što je najvažnije pokušavam ostati normalan i ponašati se normalno. Ipak, ima trenutaka kada moram biti sam sa svojim mislima i kada ne mogu imati nikoga u svojoj blizini. Moram živjeti, ali onda postavim sam sebi pitanje – kako živjeti? Moram nositi svoj križ, a siguran sam da ima ljudi kojima je puno gore u životu nego meni”, kaže Nenad.

‘Svaki dan se molim za Ukrajinu’

Periš posljednjih dana prati i veliku patnju ukrajinskog naroda.

“Ne želim se miješati u politiku, ali gledajući TV, ne mogu vjerovati da danas u svijetu postoji nečiji interes da nekome može i želi napraviti zlo ili nešto loše. Kad vidim na TV-u te ljude, Ukrajince koji su izbezumljeni, kad vidim tu bol, te majke koje će tražiti svoje sinove, jednostavno ne mogu doći k sebi. Svaki dan se molim za Ukrajinu”, kaže Periš.

Periš tvrdi i da je njegov sin imao puno planova za budućnost i da je prije puta za Beograd govorio o njima.

“Kao otac u svemu sam ga podržavao. Rekao sam mu da bi bilo dobro da prvo diplomira ekonomiju, pa da razmišljamo o tome da kupimo brod jer je želio biti skiper. Od početka tvrdim da moj sin nije uzimao drogu, a znam da su te večeri više popili”, kaže Periš.

‘Nikad za Matejev nestanak nisam krivio njegove prijatelje’

Prema riječima oca, Matej je kobne noći, s 30. na 31. prosinca čak tri puta pokušavao zaustaviti taksi, što mu jasno daje do znanja da je znao kamo želi ići.

Prema riječima oca, Matej je kobne noći, s 30. na 31. prosinca čak tri puta pokušavao zaustaviti taksi, što mu jasno daje do znanja da je znao kamo želi ići.

“Ni nakon dva mjeseca, ni na početku, za nestanak nisam krivio ni njegove prijatelje, niti prijateljicu Maju. Matejevi prijatelji su došli da se provedu i rekli su mi da je moj sin platio posljednju bocu viskija i nestao. Mislili su da se zapričao sa nekim, a prepali su se tek kada su vidjeli da mu je ostala jakna. Maju je pokušao dobiti, ali mu se ona nije javljala na telefon. Ona je sama otišla u policiju i predala svoj telefon”, istaknuo je Periš.

Nenad Periš priču o nestanku sina prije dva mjeseca završava rečenicom:

“Gajim nadu da ću sina posjesti na sjedalo pored sebe i da ćemo se tako vratiti kući.”