Sluge loših gospodara
Zapošljavanje u JP Elektroprivreda HZ HB događa se svakodnevno već nekoliko mjeseci. Ne ulazeći u opravdanost ovih zapošljavanja, ne možemo se oteti dojmu da je Rama, iako glavni čimbenik u proizvodno sustavu te Elektroprivrede, ponovno zanemarena i zapostavljena.
Već mjesecima se po mnogim BH gradićima priča o predstojećem velikom zapošljavanju Hrvata u Javno poduzeće „Elektroprivreda HZ HB“ Mostar. Prave se popisi, utvrđuju prioriteti, daju se zakletve o odanosti. Možda se nose i poklončići. Nema kafića u kojem se ne šapuće o tome. Pripremaju se i neki dokumenti… Obazrivo se gleda što tko kaže, gdje se što piše…
Ovih dana su neki portali („Dnevno.ba“ i neki drugi) objavili osvrt na problematiku nastalu zbog nezakonitih postupaka federalne vlasti kada su posebnom uredbom, nezakonito i neustavno, oduzeli prava upravljanja javnim kompanijama iz ruku nadležnih ministarstava u svoju korist. Tako smo saznali da je u posljednje vrijeme u Elektroprivredi uposleno novih stotinjak radnika.
Novih 100 radnika???!!! Znači, dok su po nekim mjestima (a tu Rama nema premca) zapodjenuli kavge i svađe, u drugim mjestima su uspjeli zaposliti 100 novih osoba. Zavadi pa vladaj, poslovica je starih Rimljana. Rama je ponovo glavna u nemoći, u podilaženju drugima, Rama je u ovom slučaju bez prava glasa. Prva u zaboravljanju sebe i svojih. Vjerojatno za ništa, za Judine škude.
Vrijeme je da odgovorni otvore oči i pogledaju oko sebe. Rukovodstvo HDZ-a BiH Rama, zastupnici ove stranke koji su dio vladajuće većine u Hercegovačko- neretvanskoj županiji, moraju shvatiti da obnašanje vlasti u županiji i Federaciji, te u javnim poduzećima, a to znači i odgovornost za narod, za ljude koji su u potrebama i koji su im dali potporu. Voditi računa samo o sebi osobno potpuno je neprihvatljivo i ne smije biti obrazac rada tih političara. Podilaziti županijskim glumcima u beskorisnom radu održavanja njihove pozicije ne smije biti osobina bilo kojeg ramskog predstavnika. Lupiti šakom o stol svakome, pa i svom vođi, ne treba biti nemogući čin, niti prevelika hrabrost, već svakodnevni postupak kako bi se svoja prava bar malo uspostavila, kako bi se borilo za svoju općinu a ne stolicu.
Posao u ovom javnom poduzeću je danas najprestižniji cilj svake mlade osobe koja se opredijelila ostati u svom zavičaju. Tako se u Prozoru – Rami, u općini gdje je smješten najznačajniji proizvodni kapacitet te iste Elektroprivrede, mnogi uzdaju u najavljeno zapošljavanje. Uzdaju, guraju, zovu, mole, učlanjuju, nude… i svatko je spreman na skoro neshvatljive postupke kako bi se domogao prestižnog radnog mjesta, pa zvalo se ono i pomoćni radnik u Elektroprivredi.
Ovakav pristup kod mladih je stvorio takmičarski duh tko će više polijepiti stranačkih plakata, skupiti više lajkova na objave stranke i stranačkog vodstva. Ne promiče se tko će od njih biti kreativniji, pozitivniji, tko će bolje učiti i raditi.
Pa ako je već tako, zašto se ne lupi šakom o stol i kaže: „Stani, imamo i mi svojih 50, ili ćemo i mi drugačije“. I dok se tako ne uradi, oni odozdo će opet ići „ubudale“. Sramotno.
