SPASITELJ NAŠ JEDINI: Kakav križ nosi Dragan Čović?

MOSTAR – “Meni je jasno da moram nositi taj križ predvođenja Hrvatskog naroda i…” Kazao: Dragan Čović.

Ova izjava Dragana Čovića je sramota Hrvata u BiH. Tako licemjerno, neobazrivo i grubo uvrijediti Hrvatski narod, a osobito našu Crkvu i žrtvu Isusa Krista dokazuje krah političke i ljudske moralnosti.

Okrene li se Dragan Čović ikada iza sebe u ovom praktičnom svijetu i vidi li on milimetar ispred sebe?

Možda smatra da iza sebe u praktičnom svijetu ima sigurnu pozadinu, da njegova djela ostaju kao temelj sutrašnjici Hrvata, kako se posljedice njegovih djela svijetle i društveno uzorne, pa se siguran u sebe ne želi niti krajičkom oka okrenuti ili možda želi što prije zakamuflirati blisku prošlost i pobjeći od nje. Iz te bliske prošlosti, upravo ovakva kakva jeste, nema nam u bliskom vremenu dobre sutrašnjice, pa najvjerojatnije Čović ispred sebe ne gleda niti u duljinu jednog jedinog milimetra.

Nebitno je hoće li on izjavljivati kako je dobar s kardinalom, provincijalima, fratrima i drugim svećenicima, jer su to izjave od danas do sutra s ciljem pranja vlastitog obraza i varanja čitača i slušatelja u cilju političke opstojnosti, već je zabrinjavajuća umišljenost da je on sadašnji prorok i svetac, koji sebe vidi kao žrtvenika pod teretom sadašnjeg križa Hrvata u BiH čime prlja obraz jednog naroda u BiH.

Križ za čovjeka je znao nositi i nosi samo jedan, a to je Krist. Isusov križ je krvava stvarnost i smrtna žrtva, čin božanskog sebedarja i ljubavi za spas svih ljudi. Vjerom u križ čovjek vjernik pokušava i uspijeva prihvatiti i nositi svoje životne križeve, na svojim brojnim križnim putovima. A pouzdati se u Dragana Čovića i njegovu mišićnu masu, jer produhovljenosti nema, i čovjeka koji “noseći križ predvođenja Hrvatskog naroda” materijalno oplemeni unaprijed deset koljena, predstavlja općehrvatsku sramotu.

Je li se Čović ikada zaustavio u molitvi, napravio prostor u duši da čuje Boga koji govori po savjesti i svojoj riječi i je li mu srce zatreperilo kada čuje da se ljudi iseljavaju iz rodnog kraja, kada gledaju kako im propada rodni grad, županija, kada se društvo razara i sutrašnjica postaje neizvjesna? Prosto sumnjam!Nije, a niti će odgovoriti fra Žarku Iliću na pismo s pitanjima o Hrvatskoj sadašnjosti i budućnosti. Je li svjestan njegove ljudske i fratarske veličine i je li pismo odmah bacio u kakav koš za otpatke?

Zato ćemo mu pitanja još jednom ponoviti kako bi zastao i u svojoj psihologiji shvatio da mora pronaći vrijeme da na njih odgovori. To bi bila jedna mala žrtva za koju treba izdvojiti trun savjesti.

Pitanja fra Žarka Ilića

Je li naša stranka koja godinama ne zna za naše zatvorene ili osuđene branitelje? Koja nije osigurala stvarni popis naših branitelja, a istodobno omogućila ratnim bjeguncima, trgovcima ili papirnim “bolesnicima” upis braniteljskog staža! – A ipak nijedan od tih ne zna gdje je, kad i s kim bio na bojištu?!?

Zar se ne smiju branitelji svake stvarne postrojbe bar nakon dvadeset godina pozvati u svoje općinsko središe na javnu smotru sa svojim ratnim zapovjednicima?!? Stvarni branitelji se toga ne boje! A tko im to ne da?

Koja ne stane u zaštitu našeg biskupa, koji je digao glas protiv progona i uništenja hrvatskog naroda u jednom tisućljetnom dijelu naše Domovine?!?

Koja na odgovorne položaje postavlja neodgovorne osobe?

Koja javna radna mjesta potajno osigurava “svojima” bez obzira na njihovu sposobnost?

Koja na radna mjesta i na društvene položaje bez javnog natječaja postavlja osobe s kupljenim diplomama, dok istodobno pet do deset godina uzalud čekaju posao siromašni mladići i djevojke s gorko zarađenim diplomama?

Je li to naša stranka …?!? Ili je?!?

Autor: Tihomir Bradvica / Ljubuski.inf