Stadlerov zavjet Ramskoj Gospi
Slika Ramske Gospe odnesena je prilikom izgona puka i franjevaca u Sinj. Narod je ostao bez svoje svetinje. Nakon stabiliziranja vjerskog života u Rami jedan je fratar nabavio Gospinu sliku, naslikanu uljem na platnu. Slika se prenosila na ona mjesta gdje se slavila misa. Vremenom se slika izlizala, ali je bila sačuvana do tridesetih godina 19. stoljeća. Dr. fra Vitomir Jeličić piše u Spomenici Vrhbosanskoj da se ova slika “ipak do danas sačuvala”.[1] Nakon ove nabavljena je druga slika, veća i to 1849. godine. Nabavio ju je fra Franjo Ivekić, župnik u Triješćanima koji je putujući na konju preko Priklaca na Šćit stradao kod Bijele Rivine, konj mu se otisnuo u Ramu, a on se ustavio na nekom panju i ondje prenoćio. U znak zahvale Gospi nabavio je za Ramu novu Gospinu sliku, a za Triješćane sliku sv. Ante. Slika je nabavljena iz Mletaka, a nabavljač je stavio na nju srebrnu krunu napravljenu u Dubrovniku, kako je pisalo u kronici koju citira fra Vitomir Jeličić. Ova je slika bila stavljena na glavni oltar kad je sazidana crkva, ali je bila premalena. Zatim je fra Jeronim Vladić nabavio drugu, veću, ali i ona nije odgovarala veličini prostora.
Rimski slikar Alberto de Rohden, na poziv nadbiskupa Josipa Stadlera, završavao je u sarajevskoj katedrali četiri slike koje su ostale nedovršene iza smrti Seitza starijega. Stadler je ponudio ramskim fratrima da im Alberto napravi sliku za veliki oltar, ali oni nisu imali čime platiti. Stadler je obećao da će on platiti sliku ukoliko se napravi po njegovu planu pa je De Rohden dolazio u Ramu radi priprema za veliku oltarsku sliku. Trebalo je predstaviti kako anđeli vraćaju Gospinu sliku a zadivljeni svijet gleda u nebo. Za tu sliku slikar je snimio sve osobe koje je mislio smjestiti na svojoj slici, a sa sobom je ponio narodne nošnje za sve osobe. Ova odijela slikar je nakon završetka rada poklonio rimskom muzeju a sliku je platio nadbiskup Stadler 1000 forinti. Bio je to njegov zavjet Ramskoj Gospi. De Rohden je pri povratku u Rim bio i u Sinju i snimio sliku Gospe Ramske, odnosno Sinjske. Slika je dopremljena u Ramu 1892. godine. Bila je visoka 5, a široka 2,5 m. De Rohden je poslao u Ramu još sliku sv. Franje u meditaciji. Obje su, kao i ostale, izgorjele kad su partizani zapalili ramsku crkvu 13. srpnja 1942. godine. Gabrijel Jurkić naslikao je novu sliku “Anđeli donose Ramsku Gospu”, prema jednoj fotografiji, koja je sada smještena u pobočnoj niši u crkvi .[2
Poznati bosanski fratar slikar fra Mijo Čuić naslikao je jednu sliku Gospe na nebo uznesene 1804. godine. Fra Mijo Batinić piše 1913. godine da je “još dobro sačuvana”[3], ali je i ona izgorjela u zapaljenoj crkvi 1942. Tako je nestalo još jedne slike ovog našeg značajnog slikara, čija su djela resila strop stare fojničke crkve i nestala su zajedno s njom kad se gradila nova crkva u Fojnici.
Fra Ljubo Lucić, Rama kroz stoljeća
[1] Usp. Spomenica Vrhbosanska (1882B1932), Sarajevo 1932, str. 268.
[2] Na slici je bilo prikazano 16 osoba. Središnji je lik fra Bone Milišića, do njega je jedan talijanski klerik. U prvom redu s lijeva na desno bili su: Mijo Ravlić iz Ripaca (fra Antin otac), Mijo Bradić iz Proslapa, Ivo Petrović iz Rumboka, Mijo Milišić (fra Bonin otac), Matan Milišić – Baraban iz Rumboka, Ivan Jukić iz Proslapa, Ivuša Milas r. Beljo iz Proslapa i Toma Novaković – Penjgo iz Jaklića. U drugom redu: Peša Šarčević iz Rumboka, Mijo Ljubić (Lumbić) iz Varvare, dvije osobe iz donje Rame (mati i sin). U trećem redu kleči kći Mije Ljubića iz Varvare i Jozo Petrović r. Anđelić iz Rumboka. Kao kuriozum fra Kazimir navodi da je na Peši Šarčeviću bila ženska ramska haljina i zvirnjačke čarape, što znači da je umjetnik zaboravio koju odjeću tko nosi.
[3] Usp. Mijo V. Batinić, Fojnički samostan, str. 137.
