Stari vodovod u Prozoru
Vodovod je jedan od najviših civilizacijskih standarda. Bez vodovoda je nezamisliv život u gradovima, posebno velikima. Palače i velika imanja također zahtijevaju vodovode. Danas se nastoji postaviti vodovod do svakog sela i kuće. Voda je životni resurs kojim ljudi u nekim zemljama ili krajevima oskudijevaju pa se danas osim naftovoda i plinovoda planski grade i dugački vodovodi za snabdijevanje na velike udaljenosti.
Piše: Darko Periša
Vodovodi u rimsko doba i u srednjem vijeku
Na području današnje Bosne i Hercegovine su prve vodovode izgradili Rimljani. U rimskim urbaniziranim naseljima u Livnu (rimski Bariduum) i Banjoj Luci (rimska Castra) otkriveni su vodovodi sastavljeni od većih kamenih cijevi pravokutnog presjeka i s provrćenom uzdužnom rupom. Vodovodi su bili dugački i služili su za dovod pitke vode. U rimskom naselju i lječilištu na Ilidži kod Sarajeva (rimske Aquae S…) otkrivena je jedna olovna cijev koja je služila za dovod tople vode u kupatilo. U rimskom naselju u Rogatici otkriven je vodovod od keramičkih cijevi za koji je svojevremeno u arheologiji pretpostavljeno da bi mogao biti iz rimskog doba, jer se tada nije mnogo znalo o kasnijim vodovodima.
U srednjem vijeku vodovodi su se nastavili graditi i vodovodne cijevi proizvoditi samo u onim dijelovima Mediterana gdje je preživjela tradicija antičke civilizacije, u prvom redu u Bizantskom Carstvu i Konstantinopolu te u gradovima koji su bili u kontaktu s njima. Vremenom i neki gradovi i samostani u zapadnoj Europi dobivaju vodovode. Tako je jedan kraći vodovod od keramičkih cijevi postavljen da snabdijeva vodom najveći kasnosrednjovjekovni franjevački samostan Bosanske vikarije ispod Greben grada u današnjoj Krupi na Vrbasu južno od Banje Luke. Ali to je zasad iznimka. Ljudi su se vodom snabdijevali odlazeći do najbližih rijeka i jezera ili gradeći bunareve i cisterne.
Osmanska planska gradnja vodovoda
Tek je s turskim osmanskim osvajanjem počela planska i ubrzana gradnja vodovoda na području Bosne i Hercegovine. Glavni razlog je bio taj što su dotad polunomadski Turci Osmanlije 1453. osvojili Konstantinopol (i preimenovali ga u Istanbul) i proglasili ga glavnim gradom Osmanskog Carstva. Tu su preuzeli civilizacijske tekovine koje su bile u tradiciji od antičkog doba, pa tako i gradnju vodovoda. Daljnjim širenjem Osmanskog Carstva u Europi oni su donijeli vodovode u krajeve u kojima nisu bili poznati ili korišteni i preko 1000 godina. Tako je bilo i s osvajanjem Bosne i Hercegovine koje je ubrzo uslijedilo. Turci Osmanlije su u današnjoj Bosni i Hercegovini počeli pretvarati srednjovjekovna podgrađa i varoši uz utvrđene visinske gradove (burgove) u gradove osmanskog tipa – kasabe i šehere podijeljene na mahale. Osim toga izgradili su niz novih kasaba. Jedan od standarda gradnje bio je izgradnja vodovoda u većim ako ne svim kasabama.
Foto: Istraženi dio starog vodovoda u Prozoru, Darko Periša
Legenda o vodovodu u Prozoru
Srednjovjekovni grad Prozor u Rami prvi se put spominje u jednoj povelji kojom bosanskog bana Tvrtka I. iz 1366., a koju je potpisao upravo pod Prozor-gradom. Da je riječ o kompleksnom i kompozitnom srednjovjekovnom gradu, svjedoči, osim ostataka visinske kamene utvrde (burga) i njegova toponimija: Predgrađe, Podgrađe i Varoš. Turci su osvojili Prozor kada su uništili Bosanko Kraljevstvo 1463., ali je iste godine sin hercega Stjepana Kosače, Vladislav Hercegović, oslobodio taj grad. Tek 1469. je Prozor pouzdano pod osmanskom vlašću. U utvrđenom dijelu grada bila je smještena osmanska posada, dok su civilni dijelovi počeli doživljavati transformaciju u osmansku kasabu. U Prozoru je, u Podgrađu, već krajem 15. ili početkom 16. st. izgrađena džamija sultana Bajezida II. Sasvim je očekivano da je bio izgrađen barem jedan vodovod.
Zanimljivo je da postoji legenda da su Turci bezuspješno opsjedali Prozor i saznali da se posada snabdijeva vodom iz jednog podzemnog vodovoda. Kada ga nisu našli tražili su od domaćih ljudi tko će im izdati pravac vodovoda, ali im je samo jedna stara žena dala mudri savjet: da drže ždrijebe nekoliko dana bez vode i da ga provodaju oko grada, pa gdje ždrijebe zakopa kopitom, pa neka i oni kopaju pa će naći vodovodne cijevi. Tako su Turci osvojili Prozor. Kao i svaka legenda i ova ima istinitu povijesnu osnovu. U ovom slučaju to nije način osvajanja Prozora koliko postojanje vodovoda u njemu.
Otkriće starog vodovoda u Prozoru
Prije nekoliko godina uz vrelo Pašinica u Paljikama iznad Prozora nađeno je nekoliko keramičkih vodovodnih cijevi. To je bilo jasno svjedočanstvo o postojanju vodovoda koji je iz tog vrela snabdijevao jedan dio Prozora. Cijevi su zahvaljujući profesoru Zoranu Stojanoviću sačuvane za budući muzej u Prozoru. Zatim je prilikom probijanja puta iznad katoličke crkve otkriven dio tog vodovoda, pa tako i njegov smjer. Nekoliko keramičkih cijevi je dugo stajalo na otvorenom, jer njihovo arheološko iskopavanje nije došlo na red. To je nedavno dovelo do samoinicijativnog vađenja nekoliko cijevi ove godine od strane ljudi koji su to možda napravili iz najboljih namjera, ali ipak nestručno. Sretna okolnost je da su te cijevi ranije fotografirane i da je naknadno geodetski snimljen njihov položaj.
Sljedeća sretna okolnost bila je otkriće dijela vodovoda s istim cijevima na padini zvanoj Usile iznad današnje tržnice i nove zgrade Općine Prozor-Rama. Edin Grcić je prilikom dogradnje svoje kuće i kaskadnog poravnavanja svoga zemljišta u nekoliko navrata nalazio keramičke vodovodne cijevi koje je skupljao i izložio u svome restoranu. Kada je počeo zasjecati najviši dio svoga posjeda ponovno je otkrio cijevi. O tome je obaviješten autor ovog članka, arheolog koji se privremeno nalazi u Općini Prozor-Rama, i izašao je na uviđaj. Jedna oštećena cijev još je bila na svome izvornom mjestu. U dogovoru s vlasnikom zemljišta autor ovog članka je hitno izveo zaštitno arheološko iskopavanje, jer je intenzitet kopanja tla od strane vlasnika prijetio uništavanju sačuvanog dijela vodovoda. Zbog pada vodovoda, sastava zemlje, žila obližnjeg stabla šljive, osjetljivosti keramičkih cijevi (od kojih su neke bile oštećene zbog težine zemlje i kamenja, slijeganja tla i zabijenog kamenja u njih) cijelo iskopavanje obavljeno je ručno sitnim alatom. Otkriven je i dokumentiran dio vodovoda s devet cijevi. Antoni Antunović, geodet u Općini Prozor-Rama u dva je navrata snimio položaj cijevi, a autor članka je fotografirao proces iskopavanja. U dogovoru s E. Grcićem nekoliko najbolje očuvanih cijevi će pripasti budućem Muzeju u Prozoru, a nekoliko će ih on zadržati i izložiti u svome restoranu s prethodno nađenima.
Foto: Istraženi dio starog vodovoda u Prozoru, Darko Periša
Opisani postupak je najbolji primjer kako se trebaju stanovnici Prozora odnositi prema svojoj kulturnoj baštini. Čim naiđu na stari vodovod ne trebaju samoinicijativno vaditi, a pogotovo ne uništavati cijevi, nego trebaju obavijestiti Općinu Prozor-Rama koja će osigurati izlazak arheologa i geodeta na teren da to istraže i dokumentiraju. Na taj ćemo način saznati točnu dionicu vodovoda od vrela Pašinica do zelene tržnice. Također ćemo saznati je li se navedeni vodovod granao, odnosno vodio do više odredišta u Prozoru ili je možda bilo čak nekoliko odvojenih vodovoda. Nije problem da nalaznici i vlasnici zemljišta, zbog velikog broja, zadrže po neku cijev i da ih čuvaju. Kada im ne budu bile više zanimljive najbolje da ih ustupe muzeju u svome gradu.
Starost vodovoda u Prozoru
Keramičke vodovodne cijevi dosad nađene u Prozoru su dugačke oko 35 cm. Svaka cijev ima vanjski i unutarnji utor kojim su ulazile jedna u drugu. Izrađene su u nekoliko kalupa. Crvene, narančaste i okerne su boje. Oblikom i izradom slične su cijevima nađenima u Banjoj Luci, Sarajevu i Travniku, a vodovodi kojima su te cijevi pripadale potječu, zbog konteksta građevina, neupitno iz osmanskog doba. Zbog toga i vodovod u Prozoru treba datirati u osmansko doba. S obzirom na činjenicu da su i Rimljani izrađivali keramičke vodovodne cijevi, a tradicija gradnje vodovoda je preživjela u pojedinim mediteranskim gradovima dok je Turci Osmanlije nisu preuzeli i ponovno donijeli u Bosnu i Hercegovinu, postoji teoretska mogućnost da je vodovod u Prozoru iz rimskog doba. Ipak, u Prozoru do danas nisu otkriveni čak ni pojedinačni rimski predmeti, a pogotovo ne rimsko naselje ili neka građevina (kao vila) koje bi taj vodovod snabdijevao.
Ostaje otvoreno pitanje gdje se završavao vodovod koji iz vrela Pašinice preko Paljika i Usila vodi u nizinski dio Prozora. To je na prvom mjestu trebala biti neka javna ili vjerska osmanska građevina s fontanom. Ne treba isključiti, ako se taj vodovod granao ili je bio još koji sličan vodovod, da su kuće pojedinih bogatih ili istaknutih ljudi u Prozoru bile opskrbljene vodom iz vodovoda.
