Ovo što se Slavenu Biliću dogodilo u Engleskoj, u Hrvatskoj je nezamislivo!

Ni najgori prvenstveni start u klupskoj povijesti Slavena Bilića nije stajao glave, klub je imao strpljenja i to se vratilo. U HNL-u bi već odavno bio bivši, a u najjačoj ligi svijeta stali su iza njega

Na semaforu je pisalo 0:3, navijači su se u nevjerici hvatali za glavu, a Slaven Bilić čupao si je novu, presađenu kosu. Bio je to 25. rujna, Southampton je uvjerljivo u gostima vodio protiv West Hama na novom, Olimpijskom stadionu, a mediji u Hrvatskoj već su prenijeli vijest da je bivši hrvatski trener najvjerojatnije završio londonsku avanturu. Jer, poučeni iskustvom u HNL-u, gotovo svi smo bili uvjereni da za preživljavanje na klupi čekićara ima šanse kao glineni golub protiv Josipa Glasnovića. No, četvrti poraz u nizu, odnosno peti u prvih šest kola engleskog prvenstva, što je najgori klupski start u povijesti, nisu ga stajali glave.

Možemo se izvući

Sada se prosinac već bliži kraju, a Nane je još uvijek u sedlu. U Hrvatskoj je to, nažalost, nezamislivo. Englezi, kakvi god jesu, imaju strpljenja s trenerima, posebno ako je taj netko klupska legenda. Nemoguće je da se dogodi situacija kakva se ove sezone dogodila Cici Kranjčaru kojem je predsjednik Dinama Mirko Barišić već nakon prvog poraza u svim natjecanjima, onog protiv Osijeka, jasno dao do znanja da je uskoro gotov.

– Naravno da nije ugodno, igramo loše, ne ostvarujemo dobre rezultate, ali uvjeren sam da se možemo izvući. Pritisak? Osjećam ga, ali ne na način na koji vi to mislite. Ne osjećam da mi čelnici dišu za vratom, da traže mog nasljednika. Imam njihovu podršku, često razgovaramo i tražimo rješenje – rekao je nedavno Bilić.

Vodstvo West Hama prije dva 15-ak dana javno je izrazilo podršku Biliću i njegovim suradnicima, a kod njih to nije samo floskula, kad to kažu, oni to zaista i misle. S druge strane, kod tenera Dinama postoji kletva “dabogda ti Mamić izrazi javnu podršku”. Kad se to dogodi, znaj da ti već traži nasljednika. Bilićeva ovosezonska priča najbolji je pokazatelj da podrška puno znači. Naime, nakon što ju je dobio i javno, njegova momčad odigrala je 2:2 na Anfieldu protiv odličnog Liverpoola, a domaćim pobjedama protiv Burnleya i Hulla pobjegla je iz zone ispadanja.

Sad im slijedi susret protiv predzadnjeg Swanseaja, a eventualnom pobjedom mogli bi doći u sredinu ljestvice i na samo dva boda zaostatka za momčadi koja drži poziciju koja je u prošloj sezoni West Ham odvela u Europu!

– Nažalost, u većini prvoligaša čelni ljudi baš i ne shvaćaju trenerski posao pa misle da će, kada se zaredaju lošiji rezultati, stvari riješiti tako da daju otkaz treneru. A to zna biti kontraproduktivno jer se igrači taman naviknu na metode nekog trenera – rekao je svojevremeno Igor Pamić, trener koji je s četiri godine u kontinuitetu na klupi Istre bio najdugovječniji trener u hrvatskoj ligi, a, nažalost, bio je i iznimka.

Žrtve neznanja

Od neovisnosti Hrvatske promijenili smo više od 500 trenera, što je možda i svjetski raritet! U jednoj sezoni čak 21 trener prodefilira HNL-om, a koliko je to čudno, može se vidjeti i na primjeru Hajduka. Naime, Splićani su nedavno smijenili Marijana Pušnika koji je tako postao 23. žrtva u posljednjih deset godina. Usporedbe radi, Liverpool je u posljednjih 60 godina, od kada ih je preuzeo legendarni Bill Shankly, promijenio 13 trenera, a Manchester United u posljednjih 70 godina, od dolaska Matta Busbyja, svega 11. Takva razlika u odnosu prema trenerima neobjašnjiva je i legendarnom Miroslavu Blaževiću kojeg smo nazvali za komentar.

– Na to pitanje vam ja ne mogu odgovoriti, to morate pitati ove koji vode naše klubove. No, kao nogometni trener reći ću vam jednu stvar: najbolju trenersku tehnologiju imaju Hrvati koji imaju najbolje trenere u Europi! Samo što ne dobivaju povjerenje. A odgovor na ovo pitanje možda leži u neznanju onih koji vode naše klubove, iako oni misle da su najpametniji na svijetu. Oni znaju bolje od svakog trenera kojem ne daju niti da se prilagodi klubu, rekao je Ćiro pa ipak izdvojio jedan pozitivan primjer:

– Mišković je imao strpljenja s Kekom. Bilo je i lošijih rezultata, ali stajao je iza svog trenera i sad je dobio to da će najvjerojatnije biti prvak Hrvatske.

Dva lica jednog posla

Gotovo nebulozne razlike u usporedbi Engleske i Hrvatske tu, međutim, ne prestaju. Sjetimo se samo Alexa Fergusona. Prve četiri godine na klupi crvenih vragova nije ništa osvojio. I dok bi kod nas vjerojatno postao nezaposlen, na Otoku je postao legenda, doktor nogometa, vitez, trener s 38 trofeja. Na klupi tog kluba proveo je, za nas nezamislivih, 27 godina. Svakako treba istaknuti i Arsènea Wengera koji je u Arsenalu već preko 20 godina, a dobar staž od aktualnih trenera u Premiershipu imaju i Eddie Howe (četiri godine), Sean Dyche (četiri godine), Mark Hughes (tri godine), Aitor Karanka (tri godine)… Kod nas? Od početka sezone 2014./2015. ostao je samo Matjaž Kek… Možda još poraznije zvuči činjenica da smo već nakon prvog kola aktualne sezone vidjeli dvije smjene. Otkaze su dobili Goran Sablić (Split) i Andrej Panadić (Istra), što je zaista suludo. Još kad se tome pridoda da je Valentin Barišić klupu Lokomotive napustio i prije početka prvenstva dolazi se do zaključka kako u Hrvatskoj povjerenja prema trenerima i strpljenja s njim – nema!

I za kraj vratimo se još malo na Slavena Bilića koji se, eto, barem zasad izvukao i sad ima priliku do kraja vratiti svojoj momčadi samopouzdanje, a s njim će se vratiti i igra iz prošle sezone. On je na Otoku već godinu i pol, a mi mu želimo da se i on ubaci na ovu listu najdugovječnijih trenera. Ako se pak dogodi i onaj drugi scenarij pa dobije otkaz, čelnici kluba moći će pogledati svima u oči jer nisu donosili brzoplete odluke. Ako ne ide, ne ide. Kako bi Englezi rekli – “no hard feelings”…

– Slaven Bilić je savršen trener i svaka mu čast na svemu što je pokazao. Uspio je napraviti nešto što nije nitko od nas: postao je jedan od značajnih trenera u tako jakoj engleskoj ligi. Prošle sezone West Ham je igrao odličan nogomet i napravio dobre rezultate, a ja mu od sveg srca želim da se i ove sezone izvuče – zaključio je Ćiro Blažević.

Vecernji.hr