Stupio na snagu Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, potpisan još 16. lipnja 2008. godine u Luksemburgu između Europske unije i Bosne i Hercegovine, danas napokon stupa na snagu.

Zasigurno jedan od najznačajnijih dana u poslijeratnoj BiH, a sve je omogućeno usvajanjem njemačko-britanske inicijative kao novog pristupa Unije prema našoj zemlji. Kada su se napokon i naši vlastodršci pisano krajem veljače kroz Parlament BiH obvezali provoditi reforme, Vijeće EU-a sastavljeno od ministara vanjskih poslova u ožujku je to pozdravilo, a 21. travnja usvojilo je odluku o zaključivanju SSP-a s BiH 1. lipnja. Ipak, ne trebamo se zavaravati i živjeti u lažnoj nadi jer najteži dio posla tek dolazi – bh. političari nakon gotovo 20 godina izostanka bilo kakvih reformi moraju početi raditi na uspostavljanju europskih standarda u zemlji, inače se niti pedlja nećemo približiti europskoj obitelji.

Prvi korak na dugom putu

Inače, potpisivanjem SSP-a BiH je stupila u prvi ugovorni odnos s EU-om, što samo po sebi govori da smo tek na početku dugog i mukotrpnog puta. Sam sporazum se sastoji od deset točaka – opći principi; politički dijalog; regionalna suradnja; slobodno kretanje robe; kretanje radnika, poslovno nastanjivanje, pružanje usluga, kretanje kapitala; usklađivanje prava, provođenje prava i pravila konkurencije; pravda, sloboda i sigurnost; politike suradnje; financijska suradnja; institucionalne, opće i završne odredbe.

Nakon stupanja na snagu SSP-a, sljedeći korak je podnošenje zahtjeva za članstvo u EU-u i stjecanje statusa kandidata, što u najboljem slučaju možemo očekivati do kraja ovog mandata državne vlasti. Što nam sve stoji na putu prvenstveno da postanemo normalna zemlja, a zatim i članica Unije, ne treba posebno podcrtavati – parohijalna i u najboljem slučaju podanička politička kultura, u BiH je na sceni “javašluk jaranska koncosijacija” ili “demokratura”, poluprotekorat, nitko ne zna niti definirati politički sustav u kojem se nalazi postdaytonska BiH, kriminal i korupcija su jedini poslovi koji cvjetaju u BiH, skup i nefunkcionalan model vlasti, itd. E, od danas bi isti ljudi koji posljednjih 15 – 20 godina vode ovu zemlju trebali reći “dosta” te najprije krenuti u reforme, ponajprije socioekonomske.

Jer novi pristup Unije ne znači kako će Unija zažmiriti na jedno ili oba oka pred zahtjevima koje moramo ispuniti, nego samo drukčiji redoslijed prioriteta. Dakle, vrlo brzo će se na stolu opet naći pitanje ustavnih reformi, uloge OHR-a, presuda “Sejdić – Finci” i ostale teme oko kojih godinama nismo ostvarili nikakav napredak.

Strategija privođenja

A kada i dođemo, odnosno ako dođemo do toga da pregovaramo o članstvu, od nas se kao i od svake druge potencijalne članice očekuje prihvaćanje acquis communautairea, odnosno pravne stečevine EU-a. Acquis podrazumijeva kako primarne izvore europskog prava (sve osnivačke i ugovore o izmjenama, pristupne ugovore novih članica i ugovore EU-a s trećim zemljama), tako i sekundarne izvore (cjelokupno zakonodavstvo i politike EU-a), dok je treći izvor europskog ili komunitarnog prava praksa Europskog suda (radi se o 12.000 različitih dokumenata EU-a, više od 120.000 stranica teksta).

Prema tome, za konačnu kvalifikaciju za članstvo u EU-u mora biti ispregovarano 33, odnosno 35 poglavlja – sloboda kretanja roba; sloboda kretanja radnika; pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga; sloboda kretanja kapitala; javne nabave; pravo trgovačkih društava; pravo intelektualnog vlasništva; tržišno natjecanje; financijske usluge; informacijsko društvo i mediji; poljoprivreda i ruralni razvitak; sigurnost hrane, veterinarstvo i fitosanitarna politika; ribarstvo; prometna politika; energetika; porezi; ekonomska i monetarna politika, statistika; socijalna politika i zapošljavanje; poduzetništvo i industrijska politika; transeuropske mreže; regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata; pravosuđe i temeljna prava; pravda, sloboda i sigurnost; znanost i istraživanje; obrazovanje i kultura; okoliš; zaštita potrošača i zdravlja; carinska unija; vanjski odnosi; vanjska, sigurnosna i obrambena politika; financijski nadzor; financijske i proračunske odredbe; institucije; ostala pitanja.

Nemojmo ispustiti iz vida kako je Europsko vijeće u Kopenhagenu u lipnju 1993. kao odgovor na aspiracije država istočne i središnje Europe za članstvo u Uniji postavilo političke, pravne i ekonomske kriterije koji se moraju ispuniti kako bi država postala članica. Kao dodatni kriterij u prosincu 1995. godine u Madridu Vijeće se osvrnuo na potrebu “da se stvore uvjeti za postupnu, skladnu integraciju zemalja u pristupanju, osobito razvojem tržišne ekonomije, prilagođavanjem administrativnih struktura i stvaranjem stabilnog ekonomskog i monetarnog okruženja”.

Drugim riječima, nužno je da svaka država kandidat ima razvijen administrativni kapacitet za provođenje svih usvojenih mjera. Prema tome, i površnom poznavatelju prilika u BiH samo letimičnim pogledom na ono što se od nas očekuje jasno je da, najblaže rečeno, nismo u dobroj startnoj poziciji. Jedna Hrvatska, koja je kudikamo sređenija zemlja od naše, pregovarala je od  3. listopada 2005. pa sve do  10. lipnja 2011. kada je José Manuel Barosso u ime Europske komisije predložio zatvaranje pristupnih pregovora s Hrvatskom.

To znači punih osam godina od podnošenja zahtjeva za članstvo te gotovo šest godina pregovaranja. Prema tome, ostaje nam samo nada kako će se nositelji vlasti napokon prestati ponašati poput pijanih milijunaša te početi raditi u interesu onih koji su ih i birali kako bi barem neke buduće generacije odrastale, školovale se i radile u nekoj boljoj, tolerantnijoj, razvijenijoj i europskoj BiH. Ovakvi kakvi smo danas nikada nećemo biti dio Unije, to mora svima biti kristalno jasno.
dnevni.list