Subašić: Poštujem Fifina pravila, ali majicu s Hrvojem ne skidam
Što mi je sudac govorio između penala? Ha, prvi put mi je rekao da pazim na izlaske sa crte, a nakon toga je nešto mrmljao sebi u bradu, ništa ga ja nisam ni razumio, kaže sjajni golman.
Momčad koja pobjeđuje se ne mijenja, ali ni rituali koje većina igrača poštuje. Tako i Danijel Subašić, otišao je prije raspucavanja kaznenih udaraca protiv Danske kratko u svlačionicu, pa je isto ponovio i protiv Rusije.
– Rekao sam vam da još neću otkriti zašto sam išao u svlačionicu, ali sad sam otišao iz ‘špurijusa’. Kad je prvi put ispalo dobro, nisam želio ništa mijenjati – javio se Subašić, kojeg smo još nakon utakmice podsjetili na ekskluzivni razgovor nakon Danske.
– Čujemo se sutra, ne smijemo mijenjati rutinu – kazao je i javio se čim je sletio u Moskvu.
I odmah u startu poželio je razjasniti dilemu oko majice pokojnog prijatelja Hrvoja Ćustića i hoće li je ubuduće nositi.
– Nosim je odavno i nosit ću je, to mi nitko ne brani. Fifa je zabranila da se privatne poruke pokazuju ispod dresa i to ću poštovati.
‘Da smo ispali u grupi, oprostio bih se od reprezentacije’
No nakon Rusije se činilo da će Subašić ipak skinuti dres.
– Ma kakvi, to je bila šala za našu Ivu Olivari. Rekao sam joj: ‘Evo, vidiš da mogu skinuti dres unatoč zabrani’. A ona je, brižna kakva je, odmah skočila prema meni. Ponavljam, bila je to šala…
“Špurijus” je razbila i supruga Antonija, koja je nakon ispadanja od Portugala u Francuskoj rekla da neće dolaziti u Rusiju da se ne ponovi debakl.
– Sad smo i to riješili i možemo otići do kraja, nema više prepreka, ha, ha, ha…
Otkrio nam je naš ministar obrane i da je razmišljao o oproštaju od reprezentacije.
– Da smo ispali u grupi, sigurno bih se oprostio. Dolaze mlađi, koji moraju dobiti priliku. Kale je puno puta pokazao da je spreman stati na gol.
Sudac mi je nešto pričao, nemam pojma
Oproštaj sa zlatnim kipićem u rukama bio bi odlazak sa stilom, odlazak iz snova…
– Vidjet ćemo, lakše je donijeti tu odluku nego je izreći, prevaliti preko usta. Meni reprezentacija znači jako puno, kad himna svira prije utakmice… Ovi momci su mi kao braća.
Otkrio nam je i kako se ozlijedio.
– Na zagrijavanju sam osjetio bol u mišići, malo sam izmasirao nogu i vidio da mogu. Kasnije se bol opet javila, ali nisam želio odustati, znao sad da izborniku treba još jedna zamjena jer su se mnogi žalili na probleme… U pauzi su maseri odradili brzi servis, kao u boksu formule jedan i bio sam kao novi. Imam mali edem, ali preživjet ćemo i to kad smo sve do sada. Duga je bila sezona, svi smo načeti, ali polufinale SP se igra jednom ili nijednom u život, i nema smisla odustati sada….
Uoči svake serije penala sudac mu je imao nešto za reći.
– Ma da, nešto je stalno pričao. Prvi put mi je rekao da ne smijem s linije i to je to. Ali onda je nešto nastavio govoriti sebi u bradu, nemam pojma što je govorio. Nije ni važno, važno je samo da smo mi prošli i da se ljudi kod kuće vesele. Nadam se da će opet. Englezi su super reprezentacija, imaju dosta mladih, ali stvarno su dobri, brzi, igraju svi u dobrim klubovima.
‘Ne zanima nas protiv koga igramo’
Uoči puta na SP pred sebe su pstavili tri cilja. Četvrti, osvajanje SP-a, nitko nije ni spominjao.
– Prvi cilj je bio proći grupu, drugi doći do Moskve, treći okititi se medaljom. A četvrti… Idemo najprije pokušati riješiti Engleze, pa ćemo onda razmišljati o četvrtom cilju. I uopće nas ne zanima protiv koga igramo ni tko je favorit. Važno je da mi dajemo sve od sebe na terenu. Samo pošteno, dati sve od sebe, pa kako završi… – zaključio je Subašić.
