ŠUVALIĆ: “Država se ne bavi dovoljno maloljetničkom delinkvencijom, škola ne može sama”

Devijantno ponašanje djece i maloljetnika poprimilo je zabrinjavajuće razmjere u BiH. Šta je sa odgojnim i pedagoškim radom u školama? Kako vratiti dignitet školi i prosvjetnim radnicima? Gost emisije Federacija danas bio je Admir Šuvalić, predsjednik Sindikata srednjeg obrazovanja u Kantonu Sarajevo.

Napad na državnog službenika, ubistvo policajca u Bosanskoj Krupi, teroristički akt u policijskoj stanici koji je izveo dječak maloljetnik svjesno i planski. Zašto se širi delinkvencija, ekstremizam i netoleranacija među omladinom?

“Ono što smatram jeste da se država apsolutno ne bavi, kao i svi nivoi vlasti, dovoljno sektorom koji bi se trebao baviti maloljetnom delinkvencijom, u njega se ne ulaže dovoljno. I ono što nas u Sindikatu srednjeg obrazovanja i u srednjim školama mnogo zabrinjava – od 2008. od nesretnog ubistva Denisa Mrnjavca se pokušava resocijalizacija, i sva ta devijantna ponašanja učenika, odnosno maloljetnika koja se dešavaju na ulici, ugurati u škole i da se u školama vrši resocijalizacija. Škole ne mogu biti ustanove resocijalizacije, zato trebaju posebne ustanove koje, ipak, spadaju u domen socijalne zaštite. Mislim da škola ne može dati odgovor, odnosno unaprijediti da se takvi ekstremni slučajevi ne dešavaju. Škola treba u svom odgojnom dijelu da utječe na lijepo ponašanje, na socijalizaciju, da se učenici druže, da nauče o lijepom ponašanju, a kada prema maloljetniku ima utjecaj više društvena mreža, onda se traži od škole da učini mnogo više nego što je to realno u mogućnosti.”

Pucnjava u dvorištu škole, policijski uviđaj umjesto početka nastave, bičevanje u školama, lažne dojave o bombama, sve je to naša stvarnost već danima. Građani se ne osjećaju sigurno. Može li i kako će obrazovni sistem odgovoriti na sve opasnije društvene pojave kojim svjedočimo?

“Pa na način da nam je to nametnuto, mi ćemo se morati nositi. Nama je nametnuto da radimo sa učenicima, to su oni najteži oblici devijantnog ponašanja, nismo za to školovani. Mi smo kao sindikat bili protiv obaveznog srednjeg obrazovanja, što znači da svi ovi učenici moraju ići u školu, bez obzira kakvo djelo učinili. Jedino kada ih sudstvo uputi u odgojni centar ili u zatvor, tada ne idu u školu. Očekuje se puno od škole i od porodice. I na zapadu se to očekuje, ali onog trenutka kada ne odgovori i ne može odgovoriti sa svojim kapacitetima niti škola niti porodica, onda postoje ustanove koje privremeno ili trajno uzimaju djecu iz te porodice da bi ih oni dalje odgajali ili preodgajali. To kod nas ne postoji.”

Vršnjačko nasilje zabilježeno je i u Prvoj bošnjačkoj gimnaziji. Kakve su reakcije roditelja na neprimjereno ponašanje učenika, a kakve uprave i uposlenika škole, ministarstva, policije?

“O ovome u posljednje vrijeme ima puno medijskih natpisa. Naravno da roditelji pokušavaju, šalju pisma, zapisnike i sve ostale akte do kojih dođu na sve adrese, pa tako i prema sindikatu. Malo me zabrinjava što nema značajnijeg odgovora od Vijeća roditelja, koje bi trebalo malo više da zastupa učenike, jer ovo što imamo iz medijskih natpisa, to je jedan strašan događaj koji se desio. I sada se jednostavno u gradu u kojem se svašta spekuliše, odnosno sve se zna, postavlja pitanje – da li se tu nešto zataškava ili ne.”

Svi smo svjesni štetnosti neograničenog pristupa društvenim mrežama maloljetnika, pogotovo TikToku i Youtubeu. Da li je, nakon roditelja, i društvo izgubilo kontrolu u razvijanju empatije, morala?

“Pa vjerujem da da, odnosno ne možemo toliko odgovoriti, ali nedavno sam gledao jednog mladog stručnjaka koji se bavi TikTokom profesionalno, koji možda malo bolje razumije tu djecu koja mu se obraćaju, rekao je da iz njegovih istraživanja, jer radi i zarađuje, ima 25 radnika koji rade analizirajući TikTok, da na djecu koja imaju razvijeno samopouzdanje i samopoštovanje, svi oni negativni utjecaji manje utječu. Pa prema tome, mi u školama, i naravno roditelji, trebamo da radimo na povećanju samopouzdanja svoje djece. To je neko od rješenja.”

Prevencija je ključ, zajedničko djelovanje škole, policije i sudova. Kakva je budućnost naše djece sa ovakvim neprimjerenim obrascima ponašanja u obrazovnom sistemu?

“Ono što mene zabrinjava jeste što nemamo analize kada nešto promijenimo da li je to utjecalo ili ne. Imamo sada neke pravilnike ili što se donosi nabrzinu… Ima i dosta slučajeva gdje napad ne ode u javnost. Imamo i napad učenika na profesoricu u Srednjoškolskom centru u Hadžićima, na samog profesora fizički nasrtaj. Sa takvim učenicima koji prave najteži prekršaj mora raditi neko, a ne samo škola. Škola ima svoju granicu i limit.”

Kako vratiti dignitet školi i prosvjetnim radnicima?

“Mislim da trebamo svi biti profesionalci u svom poslu ili u svom djelovanju, da svi popravljamo ono okruženje gdje može da se utječe. Škola, garantujem, ne može sama dok se tu ne uključe i socijalne službe u većem kapacitetu, a znamo da je taj sektor jako zapostavljen.”

federalna.ba