SVAKI ČOVJEK JE PRIČA: Biciklom od Švicarske do Grčke
Rama je sve češća destinacija na proputovanju turistima iz cijelog svijeta. Oduševljeni prirodom, mirom, ljudima i hranom sve se duže zadržavaju, najčešće, na Ramskom jezeru. Dolaze iz svih dijelova svijeta i svatko od njih sa sobom nosi svoju životnu priču.
Tako je i sa samohranom majkom Julijom Weidmann iz Švicarske koja se s malenim 2,5-godišnjim Alexom na biciklu otisnula na daleki izazovni put od Švicarske sve do Grče i tu ne namjerava stati. Ugodni razgovor vodimo u kampu obitelji Markešić, a otkriva nam ambiciozne planove, priča nam o Turskoj i Dalekom istoku.
Gdje su autići, tu je dom
Julia je prije Alexovog rođenja putovala sama, bila nomad, avanturist i istraživač, baš u vrijeme globalne pandemije koronavirusa. Jednom je prilikom kada je Alex imao tek godinu i pol povela i njega. Kada je na jednoj od lokacija vidjela koliko uživa u putovanju, odlučila je da biciklom s malenom prikolicom i dvije putne torbe zamijeni četiri zida stana u Švicarskoj. Već godinu dana od kampa do kampa putuju od Švicarske, preko Austrije, Mađarske, Slovenije i Italije do Rame, a u šali kaže: “Naš dom je sada na biciklu, a Alexu je njegova kuća svako mjesto gdje spusti svoje autiće.”
Kuća putujuća
Prvih godinu i pol dana Alexovog života za Juliju je bio uobičajen proces majčinstva, postala je svjesna da na ovome svijetu sada ima još nekoga, ali je uvijek u mislima imala plan da će svoje putešestvije biciklom nastaviti s djetetom.
U sedmom mjesecu prošle godine započela je svoje dugo putovanje, bicikl s malenom prikolicom i dvije putne torbe sa svim njihovim stvarima postao je njihov dom. “Morala sam doći do tog trenutka da shvatim i budem sigurna da mogu svome djetetu predstavljati sigurnost i dom koje mu treba. Da je u redu putovati biciklom bez da imaš kuću sa zidovima i krovom”, priča nam Julia.
Iako među opremom Julia i Aleks imaju sve što im treba za putovanje u ljetnim i zimskim mjesecima, manje ipak putuju zimi. Tako nešto hladniji period provode smješteni kod prijatelja ili poznanika. Njihovo proputovanje kroz Austriju trajalo je gotovo tri mjeseca.
Jednogodišnje putovanje, najprije prateći Dunav, pa potom i Alpe Andria do Jadranskog mora bilo je prepuno lijepih trenutaka, a Julia kaže: “Za mene je zaista bio poseban trenutak kada smo došli do mora. Bilo je nevjerojatno emotivno za nas da smo kroz sve planinske lance uspjeli doći do mora.”
Promet najveći strah na putovanjima
Juliju pitamo kako je uopće proći tolike kilometre s djetetom, koji su bili njezini izazovi, strahovi, što ju je činilo sretnom na putovanju.
“Za mene je je svakako najveći strah promet. Recimo, dionica od Mostara do Jablaničkog jezera je bila zaista strašna, sa svim tim kamionima, velikim autobusima, koji jednostavno voze i ne razmišljaju previše o biciklistima. Nije me samo strah kada prestižu pa prolaze jako blizu pored nas, nego kada nas i zaobilaze guraju nas vjetrom koji se stvara. Tada zaista moramo držati ravnotežu. Ali, prešli smo puno kilometara i mogu reći da sam sad sasvim sigurna za volanom”, priča nam Julia.
Veliki izazovi su veliki usponi, ali i strmine, jer Julia ne vozi hibridni ili električni bicikl nego sasvim obični. “Zna biti jako teško, ali nekada surađuje i Alex. Zna izaći iz prikolice da bicikl bude lakši, ponekad guram bicikl uz sebe, a ponekad mi i Alex pomogne s guranjem, što je jako lijepo”, govori Julia. Poteškoće dolaze i na šljunkovitim terenima koji imaju uspon ili pad, kada prikolica zna gurati bicikl.
Pronaći ljepotu u svakoj zemlji koju posjetiš
Fascinirani brojem kilometara, upornošću i snagom ovog zanimljivog dvojca, pitamo im što im je najljepše na putovanju.
“Najljepša je priroda, a zatim i povezivanje s ljudima koje susrećemo na putovanju. Ovdje u Bosni i Hercegovini smo upoznali tako prekrasne i srdačne ljude uz cestu ili u kampovima poput ovog gdje se sada nalazimo. Teško je usporediti gdje je priroda najljepša u zemljama kroz koje smo prošli, jer se trudimo u svakoj zemlji pronaći ljepotu u onome što ona nudi. Svugde je drugačije, ali ne bih rekla da je negdje ljepše ili ružnije. Osobno samo mogu reći da preferiram mjesta koja su tiša i s manje ljudi. Kroz Hrvatsku smo putovali po otocima i obalom, gdje je bilo malo napučenije, ali ipak nismo išli u planinske krajeve. Ljude koje smo tamo sretali u kampovima su također bili ljubazni”, govori nam Julia.
Iako je Julia osjetila da je dolaskom u Bosnu i Hercegovina zakoračila na vrata istinskog Balkana, ipak kaže da je prati osjećaj srdačnosti, otvorenosti i gostoprimstva domaćina. Nakon stotina i stotina kilometara pitamo Juliju kako je zapravo došla do Ramskog jezera. Za nju je to isto jedna posebna priča.
Stanovnici Rame njezini najbolji ambasadori
“Prvog dana kada smo došli u Bosnu i Hercegovinu preko granice kod Imotskog, vidjeli smo mali natpis Camp na Google Maps u Grudama. Zapravo je to jedna vrsta besplatnog kampa gdje smo došli do jednog kafića gdje su nam odmah donijeli osvježavajuće piće i sladoled, što je bilo najbolje u tim vrućim ljetnim danima. Kasnije je došla jedna Marina, koja nam je poželjela dobrodošlicu. Oprala nam je odjeću, razgovarali smo. Ujutro smo zajedno doručkovali i razgovarali. Pozvali su nas i bili smo preplavljeni njihovim gostoprimstvom. Pitala sam Marinu odakle je, a ona mi je rekla da je iz Rame i pokazala fotografije. Pomislila sam: ‘O, Bože, kako je prekrasno, moramo tamo otići.’ Učinilo mi se da je Rama okružena planinama i nisam bila sigurna hoću li uspjeti, ali nakon dva dana vožnje od Mostara, uspjeli smo se maknuti od vreve glavne ceste u Ramu”, priča nam Julia.
Kada je u pitanju smještaj, Julia kaže da jednostavno idu od kampa do kampa, jer je najpovoljnije, ali ipak neki kampovi su preskupi, kao oni u Hrvatskoj, ističe Julia. Cijene variraju od 10 eura do 43 eura.
“Poslala sam Marini poruku s fotografijama da smo stigli u Ramu. Nakon što je vidjela fotografije, nakon nekog vremena se jednostavno pojavila tu u kampu da pozdravi, jer zapravo poznaje obitelj Markešić. Nisam planirala unaprijed gdje ću noćiti, ali prolazila sam cestom i vidjela znak za kamp, učinilo mi se prekrasnim mjestom bez previše gužve, pa smo došli tu. Bilo je lijepo vidjeti Marinu ponovno”, govori nam Julia.
Julia i Alex već su danas nakon par dana provedenih u Rami nastavili svoje putovanje ka dalekoj Grčkoj, koja će u zimskim mjesecima postati njihov tom. Dalje tko zna što će ovim pustolovima život i cesta donijeti, neki novi posao, upis u školu, Daleki istok i neke nove prijatelje.
Foto: Posljednje jutro u Rami, privatni album, Julia Weidmann
