Svi smo mi oni: D.Č.I.
Svjesno izvlačenje koje kakvih “NON PAPER” pokazalo se kao izdašan pokrivač za skrivanje nerada i problema u državi Bosni i Hercegovini. Svakom racionalnom čovjeku je sasvim jasno o čemu se tu radi. Kroz povijest su se stalno lomili interesi različitih sila na leđima Bosne i Hercegovine. Lome se i danas, a naši političari “ljenjivo” šićare poneki politički bod i poneku “paru sa strane”.
Dok se cijeli svijet dao u borbu protiv koronavirusa cijepljenjem stanovništva naši politički predstavnici dali se u “prosjačenje” i sakupljanje “sadake” u susjedstvu i dalje.
Afera respiratori je ogledni primjer kako se bori za svoje građane.
Pogledajmo samo statističke podatke o standardu građana i kako preživljavaju.
Zamislimo se nad umirovljenicima i njihovim primanjima.
Osvrnimo se na razinu cijena i plaće ono malo ljudi što je imalo sreće raditi.
Zavirimo u podatke o broju onih koji su otišli. Pogledajmo koliko se parova ovdje vjenačje i odlazi u svijet.
Analizirajmo prirodni priraštaj.
Razmotrimo na kojoj razini nam je obrazovni sustav i što se događa s mladima koji završe fakultet.
Mogli bismo tako nabrajati u nedogled.
Ali, eto, netko je izvukao taj “NON PAPER” i mi se kobajagi zabrinuli za državu.
A nismo se zabrinuli što još uvijek nije uspostavljna vlast u cijeloj BiH nakon općih izbora iz 2018. godine. Nama samo malo zamute k’o nekim svađama, prepucavanjima, k’o eto oni se bore za svoj narod. Njih trojica “svetih vladara”, neprikosnoveni lideri, demokrati, nježni očevi, dobročinitelji….
Svi smo mi Bakir Izetbegović, svi smo mi Dragan Čović, svi smo mi Milorad Dodik! Kako? Mi smo oni jer smo ih birali. Mi smo oni jer nismo izašli na izbore. Mi smo oni jer šutimo. Mi smo oni jer im samo potvrđujemo. Mi smo oni jer napuštamo ovu zemlju bez borbe. I na kraju, ovim se potvrđuje poznata uzrečica da narod ima onakvu vlast kakvu zaslužuje.
