Svijet na vječni počinak ispratio papu Franju – 266. Petrova nasljednika

Nakon svečanog procesijskog prenošenja zapečaćenog lijesa iz Bazilike Sv. Petra uz Mozzartov Requiem, kojeg je nosilo 14 nosača, a slijedili u povorci kardinali i biskupi, započelo je sveto misno slavlje.

„Ljudsko postojanje ne završava u grobu, već se nastavlja u Očevoj kući“, riječi su to koje su odjeknule pred 250 000 okupljenih vjernika na Trgu Sv. Petra u Vatikanu u subotu 26. travnja tijekom pogrebne mise za preminulog papu Franju.

… i netko njegov

Predvodio ga je dekan Kardinalskog zbora, talijanski kardinal Giovanni Battista Re, koji ovu službu obnaša od 2020.

Više od 250 000 vjernika potpuno su ispunili prostor velebnog Trga, ulicu Via della Conciliazione, a ljudi su bili i na vrhovima kolonada s obje strane.

Sudjelovali su brojni kardinali, biskupi, patrijarsi, Bogu posvećene osobe, državnici, diplomatski zbor, predstavnici društvenog, političkog i kulturnog života… Također, zahvaljujući anonimnom dobročinitelju nazočan je bio i nećak pape Bergoglia – sin njegova preminulog brata Oscara – medicinski tehničar iz Buenos Airesa Mauro Bergoglio (zenit.org). On je nedavno izjavio kako je na koljenima dočekao vijest da je njegov stric 2013. izabran za Papu i kroz suze tada rekao kako on „neće više biti samo naš stric nego stric cijeloga svijeta“.

Nakon svetopisamskih čitanja iz Djela apostolskih i poslanice Filipljanima uslijedio je navještaj evanđeoskog odlomka iz Evanđelja po Ivanu.

Koračao putem darivanja do posljednjeg dana

Potom je predvoditelj misnog slavlja kard. Battista Re uputio propovijed naglasivši na početku kako „smo (…) potkrijepljeni sigurnošću vjere, koja nas uvjerava da ljudska egzistencija ne završava u grobu, već se nastavlja u Očevoj kući – u životu sreće koji ne poznaje zalaz“.

Njegova 20-minutna propovijed bila je prožeta samo nekolicinom onih uistinu posebnih trenutaka koji su obilježili ovaj od početka – od prvog pozdrava – neuobičajeni pontifikat.

„Silina izraza privrženosti i zajedništva koje smo vidjeli ovih dana nakon njegova prijelaza iz ovoga svijeta u vječnost, svjedoči koliko je intenzivni pontifikat pape Franje dotaknuo umove i srca ljudi.
Njegova posljednja slika, koja će ostati urezana u našim očima i srcima, ona je od prošle nedjelje, na svetkovinu Uskrsa, kada je papa Franjo, unatoč ozbiljnim zdravstvenim teškoćama, želio podijeliti svoj blagoslov s lože Bazilike Sv. Petra, a potom sišao na Trg kako bi iz papamobila, bez zaštitnog krova, pozdravio golemo mnoštvo okupljeno na uskrsnu misu.
Svojom molitvom sada želimo povjeriti dušu ljubljenoga Pape Bogu, moleći da mu udijeli vječnu sreću u svjetlu i slavi svoje bezgranične ljubavi (…) Unatoč svojoj završnoj krhkosti i patnji, papa Franjo je izabrao koračati putem darivanja sve do posljednjeg dana svoga zemaljskog života“, podsjetio je kardinal propovjednik.

Blizak i onima koji su daleko (od Crkve)

„Kada je kardinal Bergoglio 13. ožujka 2013. bio izabran na konklavi za nasljednika pape Benedikta XVI., iza sebe je imao godine redovničkog života u Družbi Isusovoj, a ponajviše ga je oblikovalo iskustvo 21 godine pastirskog služenja u Nadbiskupiji Buenos Aires – najprije kao pomoćni biskup, zatim kao nadbiskup koadjutor, a naposljetku, nadasve, kao nadbiskup.

Odluka da uzme ime Franjo odmah se doimala kao izbor životnog programa i stila kojim je želio oblikovati svoj pontifikat, nadahnjujući se duhom svetoga Franje Asiškoga.
Zadržao je svoj temperament i način pastoralnog vodstva te je odmah ostavio snažan osobni pečat u upravljanju Crkvom, uspostavljajući izravan kontakt s pojedincima i narodima (…) S njemu svojstvenim rječnikom, bogatim slikama i metaforama, neprestano je evanđeoskom mudrošću nastojao rasvijetliti probleme našega vremena, nudeći odgovore u svjetlu vjere i potičući kršćane da žive izazove i proturječja ovih naših godina promjena, koje je volio nazivati ‘promjenom epohe’.
Bio je vrlo spontan i imao je neformalan način ophođenja, čak i prema onima koji su bili daleko od Crkve“, naznačio je dekan Kardinalskog zbora spomenuvši se i nekoliko Papinih apostolskih pohoda.

Posljednji zagrljaj sa svojim narodom Božjim

U nastavku je posvijestio kako je papa Franjo želio proglasiti izvanrednu Jubilejsku godinu milosrđa, ističući kako je milosrđe „srce Evanđelja“. „Milosrđe i radost Evanđelja dvije su ključne riječi pontifikata pape Franje. U suprotnosti s onim što je nazivao „kulturom odbacivanja“, govorio je o kulturi susreta i solidarnosti (…) Pred bijesom tolikih ratova ovih godina, s nečovječnim užasima, bezbrojnim smrtnim žrtvama i razaranjima, papa Franjo je neumorno uzdizao svoj glas, moleći za mir i pozivajući na razboritost, pošten dijalog i pronalazak mogućih rješenja (…) ‘Graditi mostove, a ne zidove’ – bio je to njegov često ponavljani poziv. A služenje vjeri, kao nasljednik apostola Petra, uvijek je povezivao sa služenjem čovjeku u svim njegovim dimenzijama (…) Papa Franjo običavao je završavati svoje govore i susrete riječima: ‘Ne zaboravite moliti za mene.’ Dragi papa Franjo, sada mi molimo Tebe da moliš za nas, i da s neba blagosloviš Crkvu, blagosloviš Rim, blagosloviš cijeli svijet, kao što si to učinio prošle nedjelje s lože ove bazilike, u posljednjem zagrljaju sa svojim narodom Božjim, ali i – simbolično – s čovječanstvom koje iskrena srca traži istinu i čuva upaljenim plamen nade“, poručio je u emotivnoj propovijedi kardinal nakon čega je uslijedila tišina.

Molitva vjernika koja je slijedila bila je višejezična, a na kraju, nakon euharistijske službe uslijedila je Posljednja preporuka i Oproštaj kod lijesa.

Najprije su izmoljene Molitve Crkve u Rimu – odnosno Litanije Svih Svetih, a potom i višejezična molitva Istočnih Crkava iz Službe za pokojne bizantske liturgije uz prigodnu glazbenu pratnju istog obreda.

Potom je kardinal predvoditelj poškropio i okadio jednostavni lijes postavljen tek na običnom sagu i izmolio molitvu.

Slijedio je Hvalospjev Djevice Marije – Veliča kada je kovčeg ponovno unesen u Baziliku uz pratnju kardinala, odakle je vožnjom kroz Rim odvezen u Baziliku Sv. Marije Velike.

Glazbena pratnja tijekom sprovodne mise bio je Zbor Sikstinske kapele.

Kod Majke

Manji dio Kardinalskog zbora bio je prisutan na obredu, dok su i s jedne i druge strane ulaza u Baziliku bili prisutni siromasi koje je Papa toliko ljubio.

U procesiji s križem i svijećama unesen je lijes kojeg je pratilo četvoro djece s dvije košare bijelih ruža.

Najprije je lijes ponovno odnesen pred ikonu Salus Populi Romani gdje su djeca položila cvijeće kako je i sam Papa običavao.

Potom je donesen do grobnog mjesta gdje je ukopan prema jednostavnom i kratkom obredu.

Tijekom svoje posljednje vožnje voljenim mu Rimom, Franjo je ponovno susreo one koje je toliko ljubio – sve ljude, bez iznimke. Vječni je grad bio preplavljen onima koji u papi Bergogliu nisu vidjeli samo (svog) vrhovnog poglavara nego prije svega milosrdnog oca.
I došao je Franjo svojoj Majci, Majci od koje je i „pošao“ – Salus Populi Romani (Spasu rimskoga puka).

Zbor anđeoski te primio i ti s Lazarom, nekoć ubogim, pokoj vječni imao.

Izvor: Katolički tjednik