Talijanski krivolovci predstavljeni kao turisti u BiH

Svake godine na Zapadnom Balkanu strada desetine hiljada prepelica. Mnoge od njih ubiju italijanski lovci, koji iskorištavaju slabije zakone i neprovođenje istih u zemljama poput Bosne i Hercegovine. Ekolozi su zabrinuti jer smatraju da zločin protiv prirode izmiče kontroli, piše etrafika.ba.

Oblaci magle protežu se nad golemom ravnicom prekrivenom travom. Sedam je sati ujutro, a ljetno sunce već je odavno izašlo u Livnu, planinskom gradiću u Federaciji Bosne i Hercegovine. Nad poljem lete lastavice. Zatim dva pucnja prekidaju jutarnju tišinu. Dolje u dolini dva lovca šetaju poljima, a njihovi psi oduševljeno trče okolo i glasno laju.

Dva sata kasnije, policijski automobil juri putem do mjesta gdje su lovci posljednji put viđeni. Vozilo se zaustavlja pored polja. Izlaze četiri policajca. Dvojica nastavljaju dalje, kako bi blokirali put. Dvojica marširaju poljem dok ne stignu do lovaca.

Lokalni turistički vodič, koji je na ovo mjesto doveo dva italijanska lovca, uočava policiju. Prilazi lovac sa svojim psom. Njegov prijatelj je u polju, ne sluteći da bi uskoro mogao biti u velikim problemima.

“Šta lovite?”, pita policajac vodiča koji nosi kapu s logom Italijanskog saveza lovaca (Federkaća).

“Prepelice”, odgovara.

Policajac saznaje da su lovci doputovali iz Italije, s namjerom da treniraju svoje lovačke pse. Lokalni vodič ima spremne odgovore na sva njegova pitanja, ali i dalje izgleda nervozno. Predaje oružje i dozvole za lov, papire za pse i pasoše. U potpunosti sarađuje, pojasnivši da radi s lovnom agencijom “Lupo” iz Livna. Lovci su pse dovezli iz Italije, a agencija im je osigurala vodiča, puške, vozilo i sve potrebne dozvole. Čini se da je sve po propisima.

“Zabavljam se”, odgovara jedan od Italijana na pitanje zašto je tu.

Prepelica je ptica slična kokoški, nešto manja od goluba. Lovci su zainteresovani upravo za nju jer istu jedinku mogu da love satima. S obzirom na to da se jako dobro sakriva, lovci je uz pomoć psa istjeruju iz skrovišta. Kad poleti, pucaju na nju. Ukoliko promaše, ptica neće pobjeći. Ona će letjeti još 20-30 metara pa se ponovo spustiti na tlo i sakriti. Zatim je psi ponovo pokušavaju pronaći.

Ali nedaleko od ove grupe, u travi je skrivena ilegalna naprava. Kada je policajci pronađu, situacija se odjednom mijenja. Zovu pojačanje. Za korištenje ovog uređaja tokom lova propisane su kazne od 1.500 do 15.000 KM (750 – 7.500 evra) za pravne osobe, često registrovane firme poput lovne agencije ili lovačka udruženja, i do 1.500 KM (750 evra) za fizičke osobe.

Italijani su blijedi. Situacija postaje napeta.

“Da li možemo da idemo?”, pitaju.

“Ne možete”, kaže policajac, dok mu znoj curi preko sljepoočnice, “takav je protokol”.

Naredna dva sata policajci stoje pored uređaja. Sunce prži, gotovo je 40 stepeni Celzijusa, a službenici sa sobom nemaju vodu niti se na bilo koji način mogu zaštititi od vreline. Ali ne mogu napravu ostaviti bez nadzora.

Tada dolaze dva kriminalistička inspektora, lovni inspektor i forenzičar. Odmah su vrlo ozbiljno shvatili slučaj. Forenzičar u plavim rukavicama počinje označavati ​​teren, sada mjesto zločina. Prikupljeni su žuti “Fiocci” meci italijanske proizvodnje razbacani po terenu, snimljene su fotografije potpuno nove elektronske naprave, takođe proizvedene u Italiji.

Uređaj je nezakonit jer privlači ptice tako što oponaša njihov zvuk. Daje im signal da je na zemlji bezbjedno i da ima dovoljno hrane. Lako se može kupiti u Bosni i Hercegovini, putem interneta. Zainteresovanim kupcima se nude onlajn oglasi, a cijene se kreću od 100 do 300 KM (50 do 150 evra).

Prepelica u ovom dijelu Bosne i Hercegovine nije mnogo ostalo, pa se ova naprava vrlo često koristi. Mogao je postaviti bilo ko: lovci, lovna agencija ili lovačko udruženje koje raspolaže ovim poljem… Nemoguće je dokazati čija je. Policajci je uzimaju kao dokaz i kasnije pronalaze otisak prsta na njoj. Cijeli slučaj je u nadležnosti kantonalne Uprave za inspekcijske poslove. Policija je tu samo da pruži podršku.

“U protekle četiri godine, otkad sam na ovoj poziciji kantonalnog šumarskog a po ovlaštenju lovnog inspektora, imamo sve veći dolazak stranih državljana, odnosno Italijana, na lov prepelica. Privlači ih taj lov ptica, oni baš vole prepelice”, govori nam Nikola Ljuboja, u ovom slučaju kantonalni lovni inspektor.

Kada lovni inspektor dobije prijavu o nezakonitom lovu, uglavnom od strane građana i aktivista, mora otići na mjesto dešavanja. Zatim slijedi težak proces dokazivanja ko je postavio napravu. Niko ne može biti kažnjen bez čvrstih dokaza.

“Kad se radi o stranim državljanima, ako utvrdimo da su oni krivi, to je krivično djelo. Vode se odmah na sud, sud donosi odluku da li su krivi”, kaže Ljuboja.

Noć prije…

Prošla je ponoć. Cvrčci cvrče. Projuri automobil s upaljenim svjetlima. “Čuješ li nešto?” —“Ne, a ti?”. “Psst!”  —“Čekaj! Tamo”. — “Sada ćeš čuti zvuk”. Četiri novinara ulaze u prazno polje, s rukama iza ušiju. To im pomaže da bi čuli elektronske varalice koje se koriste za ilegalni lov na prepelice. Pažljivo gaze.

Ponekad uređaje čuvaju naoružani ljudi. Mrkli je mrak, tim mora brzo da djeluje. Nema puno vremena za istraživanje po terenima koje koriste lovne agencije u okolini. Uređaji se pale oko 22 sata i automatski se isključuju u pet ujutro. Lovci dolaze u šest.

Zvijezde i polumjesec su blistavi. —“Čujete li?” — “Da”, da”. Gaze kroz travu, koja svakim korakom postaje sve viša. Zvuk, ponavljajući, oštri mehanički zvuk, postaje sve glasniji. Sada je trava visoka oko metar i po. Zvuk je nepodnošljivo glasan. Zvučni talas kao se odbija od njihova tijela. Tu je, mehanička naprava zakamuflirana travom. Fotografišu je, zatim vraćaju travu preko nje, kako lovci ne bi primijetili da je neko dolazio.

“Bolje je da ne ostavljamo otiske prstiju”, reče jedan od novinara.

Noćima su novinari iz Bosne i Hercegovine, Holadije i Italije obilazili ogromno Livanjsko i Duvanjsko polje. Automobilom su prelazili i po 400 kilometara za jednu noć, često se zaustavljajući u lovištima koja su najaktivnija. Morali su biti jako tihi i stavljati šake iza ušiju, kako bi čuli zvuk koji proizvode ovi ilegalni uređaji. Zatim, da bi fizički pronašli uređaj, morali su da hodaju kilometrima kroz polje. U ravnici i noću, njihov zvuk daleko putuje.

Tim je koristio mape sa ucrtanim koordinatama, na koja je dodao lokacije lovišta i aktivna minska polja, zaostala iz rata devedesetih. Ilegalne uređaje pronašli su na tri lokacije. Dvije noći tim je prespavao u autu, da bi se rano ujutro vratili na mjesta gdje su čuli uređaje, tražeći lovce.

“Ilegalnog lova je uvijek bilo i uvijek će ga biti”

Problem ilegalnog lova na prepelice nije nov. U Livnu, gradu iz kojeg kreće naša priča, prisutan je već dvadesetak godina, kažu nam mještani. Portparol policije Ivica Vrdoljak objašnjava da je u posljednjih desetak godina registrovano dvadesetak slučajeva nezakonitog lova. Najveći problem je pronalazak dokaza koji povezuju počinioce s ilegalnom napravom.

“Nikad se ne nađe osoba koja je u krivolovu ili u nekakvom lovu neposredno uz samu vabilicu i da će ona reći:
‘To je moje, ja sam tu postavio’. Većinom to završava prekršajnom prijavom i prekršajnim nalogom”, kaže Vrdoljak.

Potvrđuje i da je najveća odgovornost zapravo na lovačkom udruženju jer je dobilo koncesiju za konkretno lovište. Njihova je obaveza održavati red na cijelom području, što uključuje i sprječavanje krivolova.

Lovištem u kojem smo pronašli ilegalnu vabilicu, a zatim zatekli dvojicu Italijana u lovu, upravlja Lovačko udruženje “Livanjsko polje”. Predsjednik udruženja Zdenko Zrno nam je rekao da nema vremena za razgovor. Dva dana kasnije, uopšte nije odgovarao na naše pozive. Poruku na Viberu je pročitao, ali nije odgovorio na nju. Na naše pozive se nije javljao ni narednih mjesec dana. Na kraju smo pozvali sekretara udruženja Boška Brčića, koji je tvrdio da ne zna ništa o ovom slučaju.

“Ja informacije nikakve nemam otkuda te vabilice tu. Ne znam ni kako izgleda ta vabilica. Te vabilice može postaviti bilo tko. Ne mora značiti da je naša udruga postavila, što i nije napravila”, govori Boško Brčić, dodajući da je nemoguće da jedno lovačko udruženje kontroliše prostor od 50.000 hektara.

Vlasnik Lovačke agencije “Lupo” Ivica Perajica takođe nije odgovorio na zahtjev za razgovor. Iako je tvrdio da je spreman razgovarati lično, ali ne i telefonski, niti jedan od predloženih datuma nije mu odgovarao.

U posljednjih deset godina, policiji je na ovom području prijavljeno 20 slučajeva krivolova. To je zaista mali broj, kažu mještani i aktivisti koji su svjedočili dosta češćoj upotrebi ilegalnih uređaja. Tokom samo dvije noći, naša novinarska ekipa pronašla je tri vabilice.

Brojevi kojima raspolažu Općinski i Kantonalni sud u Livnu, su još manji. U njihovim evidencijama nalaze se samo dva slučaja, u kojima niko nije kažnjen.

Zločini protiv životne sredine nisu uvijek prioritet. Lokalni interesi takođe igraju bitnu ulogu. Turizam je važna djelatnost za život u ovom dijelu Bosne i Hercegovine. Zbog toga ekonomska korist često nadjača ekološku.  Nažalost, isto se dogodilo i u našem slučaju. Inspektor Ljuboja nam je nekoliko mjeseci nakon pronalaska ilegalne naprave i lova dvojice Italijana pojasnio kako se sve završilo.

“Imali su sve potrebne dozvole”, kratko je napisao ne obazirući se na detaljnija pitanja o ilegalnoj napravi i otisku prsta koji je na njoj pronađen.

“Egzotično tržište za strane lovce”

Nekoliko sedmica kasnije, sjedeći prekrštenih nogu na livadi pored Livna, Goran Topić iz Ornitološkog društva “Naše ptice”, objašnjava zašto je njegova zemlja toliko popularna među italijanskim lovcima.

“Možemo da kažemo da je egzotično tržište za strane lovce, jer se odlikuje izuzetno očuvanom, čistom, zdravom prirodom, sa još uvijek velikim brojem ptica. I kao takvo je izuzetno atraktivno tržište za strane lovce”, govori nam on.

Područje Livna, zaštićenog Ramsarskog prostora, prekriveno je aluvijalnom šumom, sezonskim močvarama, lokvama, potocima, izvorima i ponorima, te je dom najvećeg tresetišta na Balkanu. Njegove jedinstvene osobine čine ovo područje ključnim mjestom za razmnožavanje ptica selica. Na ovom prostoru živi ukupno 279 vrsta, što ga čini područjem najbogatijim pticama u Bosni i Hercegovini.

“Livanjsko polje je stanište velikog broja rijetkih i ugroženih vrsta,  kako na državnom, tako i na međunarodnom nivou. Po pravilu, tamo gdje je brojnost ptica najveća, postoji i najveća tradicija u lovu na ptice. Hiljade jedinki biva ustrijeljeno na našim livadama. Kao rezultat imamo pad evropske populacije. Veliki broj evropske populacije migrira upravo preko Balkana”, pojašnjava Goran Topić.

Dodaje da u Italiji postoji duga tradicija lova na ptice. S obzirom na to da su tamo zakoni stroži, ali i da lovci i dalje imaju jaku želju za lovom, oni dolaze u Bosnu i Hercegovinu. U tome im pomažu lovne agencije koje im sređuju potrebne dozvole, oružje i sve ostalo.

“Svaki organizator lovnog turizma želi svojim gostima da pruži najbolje moguće uslove za lov, želi da mu ostave dobre recenzije i pretpostavljamo zato pribjegavaju primamljivanju ptica uz pomoć električnih vabilica. U regularnom lovu bez vabilica ustrijeliti više od deset jedinki praktično nije moguće”, govori on, dodajući da se uz pomoć vabilice taj broj penje do 150 jedinki.

U Italiji i Bosni i Hercegovini nema dostupnih službenih podataka o broju Italijana koji svake godine prelaze Sredozemno more kako bi ubijali prepelice. Pretraživanjem interneta pronašli smo nekoliko lovnih agencija u Italiji koji reklamiraju lovne izlete u Bosnu i Hercegovinu, ali i susjedne zemlje poput Srbije i Hrvatske.

“Uz pomoć vabilica se krivolovi i u Hrvatskoj, koja je u Evropskoj uniji. I u Crnoj Gori, Srbiji, Bosni i Hercegovini i slično”, kaže Topić.

Italijanskih lovaca ima 500.000, ali nema prepelica

Lov je “kultura, strast, vještine, znanje, ukusi, osjećaji”, kaže Masimo Bukoni, predsjednik Italijanskog lovačkog saveza “Federkaća”, koji ima 225.000 članova.

“Pas i lovac moraju se razumjeti i poznavati, živjeti i rasti zajedno. Razgovaraju jedno s drugim, u kontekstu jedinstvenog emotivnog odnosa. Broj lovaca je sve veći”, kaže, dodajući da ukupno u Italiji ima oko 500.000 lovaca.

Ali postoji problem. Prepelica je skoro pa nestala. Nema dovoljno jedinki za lov.

“Uzroci su klimatske promjene i poljoprivredno iskorištavanje područja. Prepelica je izgubila svoje stanište i gotovo da ih više nema. Godinama nisam naletio na prepelicu”, kaže Bukoni.

Objašnjava da su pravila lova u Italiji stroga, ljudi su vrlo ograničeni različitim propisima, kako u lovu tako i u korištenju oružja.

“Nema evropskih zemalja s tako strogim propisima kao što je Italija. Razlog je što naše zakonodavstvo proizlazi iz antiterorističkih propisa. Italijanski interes za lovačka putovanja proizlazi iz činjenice da u Italiji trpimo pritisak protiv lova. Šta onda radiš? Odeš u inostranstvo”, potvrđuje Bukoni.

U Italiji, organizacije i aktivisti  za zaštitu životne sredine vode žestoku kampanju protiv lova.

Pedesetih godina prošlog vijeka, Italija je bila popularno lovište. Tada su istočnoevropske zemlje poput Poljske, Mađarske, Češke i Slovačke imale “manje restriktivne propise”. No, ulaskom u EU pravila su se promijenila. Postoji interes za zemlje sjeverne Afrike, kao što su Tunis, Maroko i Alžir, no nakon geopolitičkih događanja lovni turizam u tim krajevima gotovo je stao. Kako kaže Bukoni, “postoje evropske nacije koje nisu dio Evropske unije, gdje nema ograničenja Evropske unije”. Upoznat je s problemom ilegalnog lova u zemljama zapadnog Balkana.

“Ali oni su izvan EU, imaju svoje propise za koje ne znam kakvi su. Svakako vam mogu reći da je to vrlo loša praksa”, navodi.

Ono što zna, jeste da u Italiji i drugim zemljama “postoji zabrana upotrebe akustičnih uređaja bilo koje vrste”.

Italijanski lovci, portorikanske medicinske sestre i mito

Različita su objašnjenja šta Italijani rade s ubijenim prepelicama. Neki tvrde da ih pripremaju za jelo tokom boravka u Bosni i Hercegovini. Drugi govore o tome da se životinje krijumčare nazad u Italiju. Službenici granične policije u Bosni i Hercegovini su nam rekli da su u automobilima italijanskih tablica pronalazili skrivene ubijene prepelice. Posljednjih godina to se nije događalo, iako ne mogu garantovati da ubijene prepelice mještani ne prevoze u svojim vozilima i nakon granice predaju lovcima.

Postoji duga tradicija italijanskog krivolova na Balkanu, potvrđuje nam Nikola Pjeroti, penzionisani viši inspektor iz Italije. Sada je Pjeroti specijalizovan za istraživanje krijumčarenja pticama, u Italiji i inostranstvu, te sarađuje s  organizacijom CABS (Committee Against Bird Slaughter — Odbor protiv klanja ptica), njemačkom organizacijom posvećenom naporima protiv krivolova širom Europe, i S.O.A.R.D.A. (Anti-Poaching and Animal Crimes Operations Section — Odjeljenje za suzbijanje krivolova i zločine nad životinjama).

Pjeroti je 2001. godine vodio operaciju “Balkanske ptice”, međunarodnu policijsku operaciju pod vodstvom italijanske policije, koja je trajala više od godinu dana, a dovela je do razbijanja dvije kriminalne grupe koje su krijumčarile ptice. Nekoliko zemalja pogođenih krivolovom je bilo obuhvaćeno istragom: Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora, Rumunija i Poljska.

“Bila je to definitivno najveća istraga na nacionalnom, ali usuđujem se reći i na evropskom nivou. Stotine lovaca odlaze u Bosnu i Hercegovinu i Srbiju i love zaštićene vrste. Nakon toga im se dovoze kući. Troše brdo novca. Postoje dvije agencije koje to rade godinama i niko im ne gura nos u posao jer ih je strah, ljudi koji posjeduju te agencije su posebni ljudi”, objašnjava Pjeroti.

Nakon višemjesečnog istraživanja počeli su stizati rezultati. Saznali su da se životinje krijumčare u Italiju u kombijima s duplim dnom. Kad bi policajci pretražili automobil, ne bi pronašli ništa. Ali kad bi otvorili prostor ispod prividnog dna, pronašli bi ptice. Zbog pojačanih kontrola, krijumčari su se odlučili veći broj ptica prevesti u hladnjači.

“Odatle su krenule optužnice, pretresi, hapšenja i zatvorske kazne za vlasnike dvije agencije. Ali najveće iznenađenje bilo je pronaći ovu hladnjaču s 12 tona divljih životinja unutar nje. Riječ je o više od 100.000 vrabaca, vrlo malih ptica od deset do dvanaest grama. Zaštićene vrste, naravno. Ali osim njih, bilo je toliko drugih zaštićenih vrsta, poput hiljada i hiljada šumskih šljuka. Sve je bilo bez medicinsko-veterinarske dokumentacije, dokumentacije o porijeklu, pa je shodno tome i kamion tada zaplijenjen i oduzet. Ova istraga je, dakle, dovela do suda. Bilo je hapšenja, bilo je nekoliko mjeseci zatvora, a na kraju je bilo onih koji su se odlučili za nagodbu i onih koji su odabrali druge postupke”, prisjeća se.

Policijska akcija daje uvid u ponašanje stranih lovaca na Balkanu. Tamo ne idu samo zbog lova, već i unajmljuju prostitutke i koriste narkotike.

“Prisluškivanjem bismo čuli kako pričaju da će jedne noći doći “grupa portorikanskih medicinskih sestara”, a drugi put bi rekli da će nakon večere doći kombi sa desetak mladih djevojaka. Za 100 evra svako je mogao izabrati s kojom će provesti noć. Čuli smo kako krivolovci raspravljaju o svemu, od unajmljivanja prostitutki do organizovanja luksuzne zabave”, opisuje Pjeroti.

Lovna putovanja iz Italije u Bosnu i Hercegovinu se i dalje organizuju. Prema podacima kojima raspolaže penzionisani inspektor iz Italije, tokom septembra i oktobra 2024. godine, više od 500 Italijana putovalo je u BiH u lov bez ograničenja.

“Federkaća (italijanski nacionalni lovni savez), tvrdi da su ova putovanja namijenjena dresuri pasa, ali to je laž. Putovanja su vezana za lov. Lovci podmićuju lokalnu policiju, koja onda zatvara oči na odstrel zaštićenih vrsta i korištenje električnih uređaja”, kaže Pjeroti.

Milioni ptica ubijeno na Balkanu

Godišnje se u Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Albaniji i Bosni i Hercegovini ilegalno ubije najmanje 160.000 prepelica. To čini dva i po do tri posto ukupne evropske populacije, procjenjuje njemačka fondacija Euronature. Međunarodna organizacija IUCN (International Union for Conservation of Nature —  Međunarodna unija za očuvanje prirode) je nedavno prepelicu označila kao “potencijalno ugroženu”.

“Nismo sigurni koliko je ovih prepelica ulovljeno ilegalno, ali procjene govore da bi to moglo biti čak 75 odsto. Dakle, postoji ogroman problem na Zapadnom Balkanu, ali i u drugim zemljama u mediteranskom bazenu. Populacija prepelica u Evropi opada. Ilegalni lov tome pridonosi”, kaže voditeljica projekta migracije ptica Džastin Vansynghel iz fondacije Euronature.

Lov na prepelice u jugoistočnoj Europi uglavnom je koncentriran na dvije migracijske rute: duž jadranske obale i u ravnicama sjeverne Srbije. Ptice selice širom svijeta već se suočavaju s bezbrojnim prijetnjama. Travnjaci na kojima polažu jaja često su uništeni zbog poljoprivrede ili klimatskih promjena.

“Ilegalno ubijanje prepelica na Balkanu nije samo lokalni problem, već je i evropski. Ove ptice su selice i ne zadržavaju se na jednom mjestu. Dakle, učinak ptica koje su uhvaćene ili zarobljene i ubijene u zemljama Zapadnog Balkana, naravno takođe ima efekat na populacije u drugim zemljama. U svom sjevernom području vrsta je postala prilično rijetka zbog intenziviranja poljoprivrede, a gubitak populacije uzrokovanim nezakonitim ubijanjem duž jadranskog migracijskog puta još je jedan faktor koji bi zapravo mogao dovesti do kolapsa srednjoevropskih populacija prepelica”, kaže Vansingl.

To može uticati na širi eko sistem, budući da su prepelice hrana za druge ptice, a one same jedu prizemne beskičmenjake. Jedno je sigurno, kada se brojnost jedne vrste naruši, cijeli lanac ishrane snosi posljedice.

“Pretjeran izlov prepelice osiromašuje našu prirodu, naše livade, naša travnata staništa. Utiče na promjene u sistemima. U konačnici, može da dovede do potpunog iščezavanja ove vrste sa naših prostora. Svi globalni trendovi pokazuju da će u budućnosti doći do dodatne redukcije brojnosti ove vrste i zato je izuzetno važno da se ova vrsta lovi na zakonom propisan način”, slaže se Goran Topić.

“Kao Divlji zapad”

U svojoj kancelariji u Novom Sadu, drugom gradu po veličini u Srbiji, Milan Ružić, izvršni direktor nevladine organizacije “Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije”, takođe je zabrinut zbog sve većeg broja stranaca koji dolaze u lov na prepelice.

“Sada se procenjuje da je već pet milijardi ptica manje u Evropi nego pre 50 godina. Ceo preletni put mora biti zaštićen i toj vrsti se mora pomoći. Čim ta volja ne postoji onda se događa nešto što je Divlji zapad. Ljudi koji dolaze da love prepelice, dolaze ovde da to rade zato što u njihovim državama ili je takav lov zabranjen, ili nema dovoljno divljači, odnosno nema dovoljno prepelica. A što je najvažnije, dolaze jer smatraju da se ovdje zakoni ne poštuju. Oni će otići tamo gde znaju da neko može da ih čuva i da neće biti kažnjeni. To je Balkan”, govori Ružić, koji ovaj problem naziva organizovanim kriminalom jer “puno ljudi u lancu kontrole zna šta se dešava”.

Naglašava da ptice ne pripadaju nikome, nijednom pojedincu ili državi, jer su to životinje koje putuju s jednog kraja svijeta na drugi. Oni pripadaju svima i svi imaju obavezu da ih štite.

“Prepelica koju neko ubije u Srbiji je ista ona prepelica u koju je neko uložio milione evra da je zaštiti u Slovačkoj, Mađarskoj, Austriji, Poljskoj, Skandinaviji ili nekim Baltičkim državama. Ona je selica. Ako neki farmeri u Letoniji ili Poljskoj dobijaju subvencije od građana koji su poreski obveznici Evropske unije da održavaju čistim, lepim svoje livade ili njive na kojima se gnezde te prepelice, a one budu ubijene u krivolovu u Srbiji, celi sistem pada u vodu”, zaključuje on.

Pišu: Vanja Stokić i Ajdin Kamber (Bosna i Hercegovina), Gianluca Liva (Italija) i Ingrid Gercama (Holandija)

Fotografije: Ajdin Kamber

Ovaj tekst je realizovan uz pomoć “Journalismfund Europe”.