Talijanski običaji za Tri kralja i obljetnica prvih jaslica

Noćas će iza ponoći, uoči blagdana Sveta tri kralja, prema talijanskom folkloru doći, tj. doletjeti na metli, Befana, stara baba dugog nosa i trošne odjeće.

Piše: Ljiljana Džalto Mendelossi

Iz vreće će za dobru djecu izvući darove i slatkišima napuniti šarene čarape, a zločestim dati grumene crnog uglja i tamne slatkiše. I tako jedan od petnaest najvažnijih kršćanskih blagdana, Bogojavljenje ili Sveta tri kralja u Italiji tradicije i folklora jednostavno bude Befana.

Vjeruje se da ime Befana potječe od blagdana Bogojavljenja (talijanski: Festa dell’Epifania). Neki sugeriraju da Befana potječe od sabinske / rimske božice zvane Strenia (strega-vještica). Ono što je sigurno da se sa Befanom, kako slovi jedna pjesmica, završavaju Božićni blagdani. Nastavlja se živjeti život bez pojačanog osvijetljenja i godinom što je za broj veća. Na radost jednih, a žaljenje drugih!

Izrada i postavljanje jaslica su zasigurno još jedna duboko ukorijenjena tradicija u Italiji, a ovaj je Božić bio i 800. obljetnica prvih.

Bila je daleka 1223. godina, kad je Sv. Franjo Asiški, u mjestu Greccio, priredio prve žive jaslice u povijesti

I od tada se umjetnost, umijeće i ljubav prema simboličnoj prezentaciji Isusovog rođenja širila i održavala na izradi raznih jaslica. Ne zna im se broj, a mnogobrojni su i raznovrsni i materijali od kojih se izgrađuju. Ima ih od drveta, metala, pletene, šivane, glinene, mramorne, od pluta, modernije od riciklaže, od pržine, tone pržine kao one iz Jesolo, i tako u nedogled.

Neke su ušle u povijest

Često se radi o pravim i autentičnim remek-djelima. Pojedine su skoro igrom slučaja postala prava mala svetišta, kao naprimjer one rimskih komunalaca (Presepe dei netturbini romani). Giuseppe Ianni, uposlenik u firmi zadužen za gradsku čistoću, počeo je 1972 praviti jaslice u garaži firme, preko puta Vatikana.

Ubrzo se pročuo glas i kako su jaslice, od Božića do Božića uvijek bile bogatije za neki novi detalj, tako je rastao i broj posjetitelja, sve dok se nije toliko pročuo glas, da su predstavnici i gradskih i državnih vlasti, kao i Papa, redovno počeli posjećivati čuvenu garažu. Vjerni obožavatelj ovih jaslica svakako je bio papa Wojtyla.

On je poznavao i najmanji detalj i postao prisan s g. Giuseppom i njegovom obitelji. U garažu su počeli pristizati na dar kamenčići iz raznih dijelova svijeta, pa čak i s drugih planeta, pa se morao sagraditi dugi zid, kako bi se mogli svi izložiti s naznačenim mjestom podrijetla i kataloškim brojem.

Danas su te rimske jaslice u garaži opasane dugim zidom u kojem su između ostalih ugrađeni i mali komadić jedne meteore i komadić mjesečevog kamena. Redovna su ruta u Božićno vrijeme tisućama posjetitelja.

Zbog povijesnog i umjetničkog značaja neke jaslice imaju i stalnu postavku. Postoji čak top lista onih najljepših, najvećih, najneobičnijih, itd. u cijeloj zemlji.

Dio Napulja oko ulice svetog Grgur Armenski je redovna meta turista iz zemlje, Euope i ostatka svijeta

Mjesto gdje se može vidjeti i uživati u posebnoj i nadasve darovitoj umjetnosti izrade jaslica napuljskih umjetnika i obrtnika. U izradi jaslica oni na njima svojstven način izražavaju poseban, često orginalan talent, a preko jaslica umiju izraziti i vlastito i sportsko, političko, kao i društveno opredjeljenje ili jednostavno mišljenje.

A pored tradicionalnog magarca i vola u izloženim jaslicama se nađu i modni trendovi i poznate ličnosti. Razne Jaslice iz izrade napuljskih zanatlija XVIII. stoljeća još uvijek čvrsto drže prvo mjesto u divljenju posjetitelja. času vjerni izvor slika i prizora autohtonog i autentičnog načina života iz tog povijesnog perioda.

U Rimu iz stalne postavke najznačajnije su one iz 1291., prve mramorne jaslice, izrađene nekih sedamdeset godina nakon onih od sv. Franje. Na raspolaganju su očima turista kroz cijelu godinu. Nalaze se u Santa Maria Maggiore, jednoj od četiri papinske bazilike, a izradio ih je Arnolfo di Cambio po želji pape Nikole IV. Nije čudo zašto se ove jaslice nalaze baš u ovoj bazilici, jer u njoj se čuvaju dvije relikvije usko vezane i iznimno važne za Isusovo rođenje: jaslice koje su bile kolijevka malom Isusu i povoji u koje je bio umotan.

Naime, ovu je Baziliku dao sagraditi papa Liberio, nakon što je na tom mjestu jednog 5. kolovoza napadao snijeg, prema najavi u snu. A sredinom VII. stoljeća ovu su baziliku preimenovali u Sv. Marija od jaslica, kad su tu donošene spomenute relikvije. Danas je izrada jaslica duboko usađena, poštivana i voljena tradicija koja za sebe veže populaciju od 1 do 99 godina, čak i one od koji mjesec prije i onih koju godinu kasnije, nastavlja biti živa i iznavljati se iz godine u godinu.

Postoji mnoštvo udruga “Prijatelji jaslica”, koji rade da se održi i održava ta već 800 godina duga tradicija. Čak i u zadnje vrijeme, kad je opće poznato da posebice državne škole plivaju u oskudnim ekonomskim vodama, često volonteri priskaču u pomoć i pored raznoraznih projekata vezano za školu, zna biti i izrada jaslica.

Međutim, niti jaslice nisu mogle proći bez napada modernog svijeta i novih simbola i tradicija koje se neprestano nameću. Tako je godine 1976. g. Manlio Menaglia pokrenuo izložbu “100 jaslica”, kako bi zaštitio tu tipičnu talijansku tradiciju od sve većeg naleta Kićenja bora, koja je sredinom sedamdesetih sve više zauzimala maha.

Danas Manlio Menaglia nosi naziv jedne ulice u Rimu. Istina na periferiji, ali njegova ideja je postala već jako solidna i neizbježna rimska tradicija, za koju znamo i mi koji živimo ovdje, a i oni koji dođu kao turisti.

Ova je izložba je s Piazza Del Popolo (Narodni Trg) godine 2018. premještena u Vatikan. Ispod kolonata Gian Lorenza Berninija, na lijevoj strani Trga sv. Petra, pod upravom Papinskog Vijeća za Evangelizaciju. Jedne su jaslice bile iz Hrvatske. Posjetitelji su mogli besplatno uživati u ljepšem izričaju ljudskog osjećaja za Božić.

I nezamjenjive talijanske genijalnosti, kao Fiat fiorino jaslice, jedne od izabranih za obilježavanje 8.stoljeća od prvih jaslica