Tko plaća rast cijena goriva?

Ako ste u posljednjih nekoliko dana točili gorivo na bilo kojoj pumpi u bilo kojoj od država Zapadnog Balkana osjetili ste efekt porasta cijene barela nafte. Tko će zapravo platiti tu cijenu ovisi od mjere koju je svaka od država uvela, piše Radio Slobodna Europa.

Ali, ako je suditi prema objašnjenjima ekonomista jedno je jasno: Kada cijena jednom poraste, ona se neće vratiti na staro.

Poremećeni promet tankera kroz Hormuški tjesnac, trgovinsku arteriju kroz koju prođe petina svjetske nafte, sukob u kojem je skoro svaka zemlja Bliskog istoka pretrpjela štetu, izraelsko-američki napad na Iran i iranska odmazda uticali su na rast cijene nafte na svjetskim tržištima.

Nakon što je izabran novi vrhovni lider Irana, umesto prethodnog ubijenog u američko-izraelskim udarima, i cijena je skočila na 120 dolara po barelu, najviše od početka ruskog rata u Ukrajini 2022. godine.

Tržišta su senzitivna i sada sve zavisi od toga koliko će rat potrajati, pojašnjava Branislav Jovanović, ekonomista u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije.

“Ako traje više od mjesec dana, onda može da bude dosta, dosta opasno. Ako se sve okonča idućih tjedan, dva, onda posljedice neće biti strašne.”

Nakon inicijalnog rasta, cijena nafte na svjetskim tržištima prvo je krenula da pada. Tome je, smatraju stručnjaci, doprinjela i izjava američkog predsjednika Donalda Trumpa da je kraj rata blizu, ali i najava G7 da su spremni da poduzmu mjere kako bi podržale globalnu opskrbu nakon što je rat SAD-a i Izraela s Iranom doveo do naglog porasta cijena nafte. No, onda je unatoč što je Međunarodna agencija za energiju priopćila da će pustiti rekordnih 400 milijuna barela nafte u pokušaju da obuzda ekonomski uticaj, barel nafte tipa Brent – referentne nafte na svjetskim tržištima – opet je porastao na više od sto dolara.

“Svakako vlade u našoj regiji moraju biti na oprezu, moraju preduzimati nešto”, smatra Jovanović podsjećajući da kada inflacija jednom krene ona se ne zaustavlja.

“Vidjeli smo u 2022. godinu da je cijena nafte tada skočila nakon napada na Ukrajinu od 90 na 120, ostala na 120 nekoliko mjeseci, onda palo opet na 70. Ali naše domaće cijene nisu pale, one su porasle.”

Zašto je poželjno ograničavanje cijena?
Hrvatska vlada uvela je regulaciju najviše cijene goriva za iduća dva tjedna. Tako će Eurosuper 95 biti 1,50 eura, što je porast cijene od četiri centa. Kako je rečeno iz Vlade, bez njihovih mjera, cijena bi bila 1,55. Cijena Eurodizela u iduća dva tjedna u Hrvatskoj će biti 1,55 eura, odnosno sedam centi više, dok je bez mjera vlade predviđen porast do 1,72 eura.

Ministarstvo energetike i rudarstva Crne Gore također je najavilo fiksne cijene do 23. ožujka. Tako će Eurosuper 95 koštati 1,47 eura, što je povećanje od sedam centi, a Eurodizel 1,50 eura, odnosno skuplje za 16 centi. Cijena goriva je ograničena i u Srbiji i to na 1,73 eura za Eurodizel i 1,57 eura za Europremium 95.

Mjere uvođenja gornje granice mogu biti dosta efikasne, pojašnjava Branimir Jovanović.

“Ako cijena bezina na domaćem tržištu sada skoči zbog cene nafte, onda to čini da sve poskupi u narednom periodu. Ako nakon toga cijena nafte na globalnim tržištima padne, džaba vam je to kada su cijene kod kuće već skočile. U tom je problem.”

Jovanović pojašnjava na primjeru Sjeverne Makedonije u kojoj je cijena dizela povećana za 20 posto na određeni period i zbog koje će kako kaže “sve manje više poskupiti.”

“Možda ne odmah, ali ako ostane tako može sve da poskupi.”

I zbog toga se, dodaje, mora odmah intervenirati s ograničavanjem cijena. Nemoguće je točno reći da li je potrebno sedam ili 14 dana da se rast cijena goriva odrazi na ostale cijene, ali kako naglašava Jovanović, ukoliko ostanu neko vrijeme “ostale cijene će sigurno skočiti.”

Osim ograničavanja cijena goriva, ono što savjetuje Jovanović, ekonomista koji je stručnjak za Srbiju i Sjevernu Makedoniju, jeste da se barem na mjesec dana zamrznu i ostale cijene, poput hrane.

“Ako su globalne cijene više, moraju se i domaće povećati. Nakon toga pregovarate kako šta da se uradi, ali se mora spriječiti ovaj prvi udarac i zato su ove mjere, kao što su uradile Hrvatska, Srbija, dobre i efikasne i efektivne, jer one sprječavaju taj prvi skok.”

‘Cijena će skočiti’
S druge strane, dok susjedne zemlje uvode ograničavanja cijena goriva, u Bosni i Hercegovini, u oba entiteta, na snazi je mjera ograničavanja marži na naftne derivate. To znači da za trgovinu na veliko marža, razlika između nabavne i prodajne cijene, iznosi oko tri centa, dok je u maloprodaji ona oko 12,5 centi po litru derivata.

Dok federalni ministar trgovine Amir Hasičević kaže da je ograničenje marže “važan mehanizam zaštite potrošača”, Branimir Jovanović kaže da to nije dovoljno.

“I pored toga što su oni limitirali marže, cijena će skočiti. To neće spriječiti da cijena skoči, a ono što je sad važno jeste da se to spriječi.”

Otkako je nafta na svjetskim tržištima počela rasti, cijena goriva na benzinskim pumpama varira širom BiH, dok su cijene dizela porasle za otprilike 25 centi po litru, a benzin 10 centi po litru.

Tako je na primjer, na jednoj pumpi u Sarajevu litra dizela 1. ožujka bila 2,41 KM (1,23 eura), a 12.3. je porasla na 3,16 KM (1,62 eura), dok je litra benzina bila 2,35 KM (1,20 eura), a sada je 2,49 (1,27 eura). Cijene variraju zavisno od lokacije i pumpe.

Iz federalnog Ministarstva trgovine kažu da su razlike u cijeni najčešće rezultat primjene mjere ograničenja marže, jer se ranije nabavljene zalihe prodaju po ranijim cijenama, dok se nove nabavke formiraju u skladu sa aktuelnim ulaznim troškovima. Federalni ministar trgovine Amir Hasičević također je ranije rekao da ono što Federacija može i radi “jeste ograničenje marže, kontrola tržišta i stabilizacija snabdijevanja.”

Kako pojašnjava Ognjen Erić, profesor na Ekonomskom falultetu u Banja Luci i član udruženja ekonomista SWOT, usitnjeno i fragmentirano tržište onemogućava adekvatnu primjenu kontrole maloprodajnih cijena u BiH.

“Za efikasno ograničenje cijena, potrebni su određeni preduvjeti koje zemlje u regiji imaju a BiH u ovom momentu svakako ne ispunjava.”

Dodaje da u BiH ili nema ili je zanemarljivo vlasničko učešće države u ovom sektoru, ali i da mehanizam robnih rezervi praktično ne funkcionira.

“Ne postoji nijedna aktivna rafinerija, u BiH kanali dobave su svedeni na gotovo isključivo drumski promet, što sve implicira na veliku osjetljivost na šokove. Sve navedeno utiče na to da imamo kaotično stanje, već poslije nekoliko dana usred prekida izvora snabdijevanja.”

Poput BiH i na Kosovu je također uvedeno ograničenje marže na prodaju i to dva centa za velikoprodaju i 12 centi za maloprodaju. U roku od nekoliko dana, kako su zabilježili novinari Radija Slobodna Europa 3. i 9. ožukka na više prodajnih mjesta, razlika u cijeni litra goriva bila je za oko najmanje 20 centi više.

Liberalizacija cijena samo za kompanije
Osim ovih mjera, države također imaju i rezerve nafte. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ranije je rekao da oni imaju zaliha za 90 dana. Također su kao jednu od mjera uveli i zabranu izvoza naftnih derivata.

Dok u Federaciji BiH postoje robne naftne rezerve, u RS ih nema, već se nivo rezervi dogovara s prodavcima u tom entitetu. No, i iz Federacije su ranije priopćili da raspolažu s ograničenim rezervama i u slučaju poremećaja u snabdijevanju prioritet će biti da se osiguraju bolnice, policija, vatrogasci, vojska i druge institucije od vitalnog značaja. I Crna Gora ima zaliha za dva mjeseca rekao je premijer ove zemlje Milojko Spajić.

No, upravo je iz Crne Gore, odnosno od njihovog Udruženja naftnih kompanija došao prijedlog za još jednom mogućom mjerom, a to je liberalizacija cijena goriva.

“Tendencija rasta u narednim danima je takva da će doći dodatno do povećanja cijena. Smatramo da četrnaestodnevni model nije dobar jer je veliki pritisak i gubici kod naftnih kompanija su veliki pa će će oni onda da zaustave isporuku goriva”, rekao je za RTCG Draško Striković iz ovog udruženja.

No, Branimir Jovanović smatra da se liberalizacijom cijena nafte kompanijama pušta da profitiraju od cijele situacije.

“To znači da šta se dešava na svjetskim tržištima nafte, to će se desiti i kod vas kući. Tako da imate, na primjer danas 90 na 120, pa onda opet na 90. Naravno da firme to zahtijevaju, njima to odgovara, jer onda ako je cijena u potpunosti slobodna, onda firme nemaju nikakav rizik, ne plaćaju ništa. Oni drže svoje profitne marže, profitiraju.”

Tko plaća najveću cijenu rasta goriva?
Jovanović pojašnjava da kada su u pitanju mjere ograničenih cijena, one će u kratkom roku pogoditi benzinske pumpe. Pitanje jeste dodaje, ko plaća cijenu: da li su to naftne kompanije ili narod?

“Moraju se cijene limitirati, ne marže, ne smanjiti akcize”, kaže Jovanović. I te mjere mogu biti uvedene ali mora postojati i fiksni plafon. “Mjere kao ograničavanje marži i smanjenje akciza nisu same po sebi dovoljne, ali mogu biti korisne u čitavom tom paketu.”

Ograničavanje cijena koje su učinili u Hrvatskoj i Srbiji je dobro, ali, dodaje, mora se uraditi na vrijeme prije nego što se poveća cijena. A od mjere zavisi tko će da plaća najveću cijenu trenutne situacije.

U Hrvatskoj će, pojašnjava Jovanović, najviše trpiti benzinske pumpe, naftne kompanije jer država nije smanjila akcize ali jeste stavila limit na cijenu. U Sloveniji su smanjene akcize što znači da će trošak pasti na državu.

“U Makedoniji i u Bosni i Hercegovini nisu uradili ništa, što znači da će cijenu platiti građani.”

Dodaje da ne postoji mjera koja je skroz efektivna, ali se nešto mora pokušati uraditi.

“Ali da, na kraju cijenu plate siromašni i građani.”