Tko je posvađan u BiH – narodi ili političke elite?

‘Znate kako je, naši narodi su nešto zagužvali i sada mi moramo vaditi kestenje iz vatre’, glasio bi odgovor nekog dugovječnog političara.

Vrijeđanje inteligencije građana, ali i naroda, omiljeni je “sport” balkanskih političara. Po mnogim pitanjima, ali jedno je iznimno važno (pitanje svih pitanja) na koje nikada, niko od njih, neće dati iskren i prihvatljiv odgovor.

Po tom pitanju najteža je situacija u Bosni i Hercegovini. I to traje više od 20 godina – kako projektiraju krivicu i prebacuju odgovornost na nekog protiv koga se ne može pokrenuti postupak, odnosno podići moralna ili kakva druga optužnica.

Zapravo, pitanje je jednostavno: Ko je posvađan u Bosni i Hercegovini – narodi ili političke elite? Pošto mi stalno slušamo u medijima tu ciničnu i licemjernu priču o “pomirenju”.

“Znate kako je, naši narodi su nešto zagužvali i sada mi moramo vaditi kestenje iz vatre”, glasio bi odgovor nekog dugovječnog političara, koji je u svom političkom životu promijenio više uređenja i nekoliko stranaka, ali je uporan u traženju rješenja za problem “posvađanih naroda”.

Priča se stalno i uporna ponavlja iz usta najviših funkcionera državne vlasti i već sama ta činjenica donosi sumnju i nepovjerenje.

Šta bi bio stvarni motiv i mogu li narodi doista biti posvađani? Ili su političke elite te koje su posvađane, a skrivaju se iza naroda, da bi bili amnestirani, odnosno da bi amnestirali svoje prethodnike.

Da temeljito uđe narodu u glavu

Tako je, nedavno, i Mladen Ivanić, trenutno predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine, u jednoj TV emisiji, mirno izgovorio da su “posvađani narodi” i da “treba raditi na pomirenju”.

Problem je utoliko veći što on nije sada neki političar u izbornoj kampanji, već legalni i legitimni predsjednik naroda i građana koji žive u Bosni i Hercegovini, a iz njegove izjave bi neko mogao razumijeti, zaključujući po analogiji, da je predsjednik “posvađanih naroda”.

Možda se u tome krije motiv zašto on to govori?

Isto je ponovio i Bakir Izetbegović, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, a u vezi pitanja o uticaju Recepa Tayyipa Erdogana, predsjednika Turske, na politiku u Bosni i Hercegovini. Izetbegović je rekao da se njegov, Erdoganov, utjecaj svodi “na pomoć u pomirenju naroda u Bosni i Hercegovini”. Iz čega se može zaključiti da i Izetbegović misli da su u Bosni i Hercegovini “posvađani narodi” (zanimljivo je da on gotovo nikada ne koristi pojam “građani” ili “građansko društvo”).

Naravno, i mnogi drugi političari to uporno ponavljaju. Da temeljito uđe narodu u glavu. Zamislite kada bi tvrdili suprotno. Da su, zapravo, posvađane političke elite i da su one dovele do haosa i rata, logora i ubijanja, pljačke i otimanja, rušenja i devastacije, a da su grupe i pojedinci pošle za njima u rat, da bi nakon njega čitav narod držali “u nacionalnom i mentalnom zarobljeništvu”.

Rat se zavšio tako što su se elite u Daytonu dogovorile da ga završe. Niti su pitali narod da ga počnu, niti su pitali da ga završe…

‘Dok bude ljudi, bit će i para’

Kad putujem po Bosni i Hercegovini (ili po regionu), nešto ne vidim da sam s nekim posvađan, ni da je neko posvađan sa mnom. Niti da su narodi posvađani između sebe. Što govori da su, ipak, posvađane “političke elite”. Ili, možda, samo “fingiraju” da su posvađani, da bi mogli ostvariti svoje političke ili osobne ciljeve.

Istina, do neke mjere su posvađane manje grupe bolesnih ljudi po društvenim mrežama i forumima, koje se, međusobno, čašćavaju raznim pogrdnim imenima, mržnjom, psovkama ili drugim oblicima neurotičnog ponašanja. Vjerovatno one mogu, kod manje upućenih i kod onih koji ne žele da znaju, stvoriti krivu sliku o “stanju nacija”. Ali, u pitanju je “šaka jada”, koja se, lagano, gubi i nestaje.

Većina ljudi su o sebi, pri sebi. Tako da ne znam koga će političari u budućnosti manipulirati. Nažalost, uvijek se nađe pogodan “materijal” među onima koji ne znaju misliti svojom glavom ili se olako prepuštaju prevarantima.

Kao što govore početni stihovi pjesme iz filma Balkan ekspres: “Nemoj da brigaš / Život se stara / Dok bude ljudi / Bit će i para…”

Izvor: Al Jazeera

Piše: Nihad Đozić