Tlapnje ministra nesigurnosti
Ministar sigurnosti BiH (u tehničkom mandatu) Dragan Mektić reagirao je na konstataciju vrhbosanskog nadbiskupa Vinka kard. Puljića kako je problem govoriti o migrantima u BiH jer nemamo formiranu vlast koja će voditi sve strukture, pa i tu. „Zbog toga vlada kaos i zato mali čovjek trpi i zato imamo zapaljenih kuća, silovanja, provaljivanja u kuće jer ne funkcionira struktura“, kazao je Puljić.
U Mektićevu životopisu, uz ino, stoji i kako je od 1980. do 1997. rukovodio policijskim stanicama. U „prijevodu“ to bi značilo bio je (uglavnom) „komandir milicije“… A onda ga je poslije rata krenulo te je, evo, prije, sad već, više od pet godina taj nekadašnji milicajac dogurao do ministarske fotelje.
Milicijski čip
No usprkos profesionalnom uzletu, ostao mu je taj milicijski čip, pa mu je i retorika iz prošlih vremena. „Mislim da se crkveni velikodostojnici trebaju baviti mnogo ozbiljnijim pitanjima. Nisam htio priču širiti, pričati o većim problemima s kojima se Crkva susreće. On kaže nije strukturalno formirana vlast, ustvari hoće reći kako Dodik nije u vlasti“, tvrdi Mektić, obraćajući se neizravno kardinalu.
Jasno, kada kaže kako bi se crkveni velikodostojnici trebali baviti mnogo ozbiljnijim pitanjima, gotovo eksplicitno sugerira da bi im – naročito, valjda, kardinalu – bilo najbolje držati se sakristije. To je, naime, narativ na kojemu je Mektić profesionalno stasao s milicijskom šapkom i petokrakom posred nje.
Uz to, opaska o „mnogo ozbiljnijim stvarima“ svjedoči da ministar sigurnosti ne razumije kako u ovoj zemlji trenutačno ozbiljnijih stvari nema. Istina, ne vidi se to iz udobne sarajevske fotelje iz koje mu se usprkos izbornog poraza ne ide. Ali, kada bi (tehnički) ministar otišao u primjerice Vučjak i razgovarao s povratnicima u hrvatska sela što gravitiraju tamošnjem tzv. migrantskom kampu, možda bi konačno progledao i shvatio „koliko mali čovjek trpi“.
No, želeći po svaku cijenu polemizirati s argumentiranom kardinalovom tvrdnjom, Mektić mu, zapravo, daje za pravo. “U susjednim zemljama“, veli, „postoje centralizirani organi koji se bave migrantskom krizom, donose odluke koje se onda spuštaju na nižu razinu i poštuju se i izvršavaju. Mi u ovakvom uređenom sistemu nismo u stanju nositi se s bilo kakvom ozbiljnijom krizom”.
U biti je, dakle, parafrazirao Puljića koji, vidjeli smo, konstatira kako ovdje vlada kaos. O čemu – dodatno! – svjedoči i Mektićeva žalopojka kako Vijeće ministara donese neku odluku, a onda Općinsko vijeće donese odluku da poništi odluku Vijeća ministara, zatim, svjedoči, imamo situaciju da Općinsko vijeće donese odluku da se ne poštuju odluke međunarodnih institucija iako smo potpisali međunarodne ugovore.
Antihrvatska kampanja
Mektić kaže „to nije normalno“, Puljić konstatira „to je kaos“. Suglasni su, dakle, jer sve normalne zemlje, također suočene s migrantskom krizom, imaju sustav koji funkcionira. Hrvatska je dobar primjer. Međutim, baš su, čini se na Mektićevoj matrici, sarajevski mediji nastojali ustrajnom višetjednom kampanjom kriminalizirati rad tamošnje policije, koja, inače, uspješno radi svoj posao.
Slijedom čega se nije teško složiti s kardinalovom tvrdnjom da „koliko god se Mektić hvali kako on vodi službu sigurnosti, on u velikoj mjeri kumuje neredu svojim stavovima i svojom strukturom“.
Riječju – u ovom bh. kaosu Dragan Mektić je (samo) ministar nesigurnosti. I to doista nije normalno.
/Izvor: Nedjelja.ba/
