Tradicionalna katolička tetovaža bit će kandidat za UNESCO
U sklopu Napretkovog tjedna kulture sinoć je u Mostaru predstavljena knjiga „Znamen na koži“ autorice dr.sc. Vesne Haluga. Radi se o doktorskoj disertaciji u kojoj autorica pokušava na vrlo zanimljiv i suvremen način približiti javnosti, ali i ovjekovječiti jedinstveno tetoviranje žena katolkinja u Bosni i Hercegovini.
Sicanje
U mnogim krajevima u BiH gdje žive katolici djevojke su u ranoj dobi sicale (bocale ili tetovirale) dijelove tijela – najčešće ruke. U BiH je to izraženo i najdulje sačuvano u krajevima kao što su Jajce, Dolina Lašve, Kraljeva Sutjeska, Uskoplje, Rama i u dijelovima Hercegovine(Grude). Riječ je o jedinstvenoj pojavnosti, nastaloj prije više od tisuću godina, a koja je najveći značaj imala u vrijeme osmanlijske okupacije Bosne i Hercegovine između
1463. i 1878. godine kada je tetovirani križ na čelu, prsima, rukama ili prstima, pored primarno zaštitne funkcije (sprječavanje odvođenja i silovanja od strane osmanskih osvajača), imao i identitetsko vjersko značenje pripadnosti hrvatskom narodu i katoličkoj crkvi.
Haluga je u svom obraćanju, među ostalim, kazala da joj je tetovaža kao tetovaža uvijek bila odbojna, no da je tradicionalna tetovaža nešto posebno, i da je očuvala hrvatski narod na ovim prostorima. Pozvala je one koji se žele tetovirati da to učine na ovaj način, i tradicionalni i katolički i hrvatski, a istaknula da je disertaciju pisala u vrijeme korone.
Uz autoricu o knjizi su govorili nakladnik Marko Dominović, dr. Anto Ivić i Zoran Stojanović, prof, koji je i moderirao predstavljanje.
Stojanovićeve fotografije uvelike su poslužile za ilustraciju knjige, a profesor je najavio i objavi fotomonografije. On je ovom prilikom istaknuo da ga je prilikom fotografiranja ruku baka fascinirala njihova strpljivost, te da je poseban osjećaj bilo ih vidjeti nedjeljom kada dolaze na misu u nošnjama i tetoviranih ruku. Strpljivost i spremnost da se njihova tetovaža zabilježi govori i o tome da su se naši stari ovim tetovažama i ponosili.
U planu kandidatura
Predstavljanju knjige nazočio je i provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš, inače i sam rodom iz Rame, a ovom prilikom je istaknuo da ga je oduševila i knjiga i promocija ove lijepe tradicije. Istaknuo je da je i prigodom jednog misnog slavlja pozvao mlade da po uzoru na svoje stare učine ovo tetoviranje, kazavši da bi ipak koristio drugi termin – sicanje.
Nakladnik Marko Dominiković istaknuo je da je potražnja za knjigom velika, a osobito je u zadnje vrijeme traže iz inozemstva.
Tijekom promocije govoreno je i da tradicionalna hrvatska i katolička tetovaža zaslužuje svoj upis na listu UNESCO-a, te da će se pristupiti aktivnostima u tom smjeru u razgovoru s resornim ministarstvima. Kao temelj te kandidature poslužiti će i Halugin rad i knjiga.
Ovom prilikom se predstavio i mostarski modni brend Poppy, koji izrađuje unikatne odjevne predmete i nakit s temom tetovaže, a koji je po tome u već poznat, budući da su njihovu odjeću nosili mnogi sudionici događaja.
