• TRAPISTI KOD BANJA LUKE: Nekada su bili najveća zajednica, a danas je upitna i proizvodnja poznatog sira
  • TRAPISTI KOD BANJA LUKE: Nekada su bili najveća zajednica, a danas je upitna i proizvodnja poznatog sira
  • TRAPISTI KOD BANJA LUKE: Nekada su bili najveća zajednica, a danas je upitna i proizvodnja poznatog sira
  • TRAPISTI KOD BANJA LUKE: Nekada su bili najveća zajednica, a danas je upitna i proizvodnja poznatog sira

TRAPISTI KOD BANJA LUKE: Nekada su bili najveća zajednica, a danas je upitna i proizvodnja poznatog sira

U banjalučkom naselju Trapisti nekada je živjela najveća zajednica jednog od najstrožih katoličkih monaških redova, a danas ih ima samo dvojica.

U banjalučkoj opatiji Marija Zvijezda nekada se nalazio najveći trapistički samostan na svijetu, a danas tu žive samo časna braća Zvonko i Tomislav – posljednji pripadnici ovog monaškog reda u jugoistočnoj Europi, prenosi B92.

Trapisti su jedan od najstrožih redova u Katoličkoj crkvi – ne jedu meso i žive bez telefona, interneta i televizije.

Važe za vješte zanatlije, a najpoznatiji su po proizvodnji sira koji je po njima nazvan – trapist“, kaže profesor Pavo Barišić, profesor Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu i bivši ministar znanosti i obrazovanja Hrvatske.

Barišić dodaje da je ‘priča o trapistima u Banja Luci zapravo priča o razvoju grada’. Krajem 19. stoljeća, izgradili su prvu hidrocentralu u regiji i doveli struju, otvorili pivaru i radionice za preko 30 zanata, dodaje profesor.

Pokrenuli su i proizvodnju sira trapist, koji se priprema po tajnoj recepturi, čiji se sadržaj prenosi isključivo usmeno. Tomislav je danas posljednji čuvar recepta u ovom dijelu Europe, ali nema kome da ga prenese – barem za sada.

Kod katolika, riječi časni brat i redovnik označavaju pripadnike monaškog reda. “Nekada nas je bilo desetak, a sada nas je samo dvojica – brat Tomislav i ja”, prekida Zvonko tišinu i sjeda na klupu, a pas podmeće glavu pod njegov dlan da se pomazi, piše BBC na srpskom jeziku.

Zvonko i Tomislav nisu braća samo po životnom pozivu, već i po ocu i majci. “Obiteljska kuća nam je dva ili tri kilometra odavde, a u opatiju smo počeli dolaziti još kao dječaci”, kaže Zvonko. “Pomagali smo na misama, družili se sa časnom braćom i patrima”, dodaje.

Pater je katolički naziv za svećenika. U to vrijeme, u opatiji je još uvijek postojao samostan. Danas je zatvoren, jer nije bilo dovoljno časne braće da bi opstao.

Za samostan je potrebno da zajednica ima barem šest redovnika sa zavjetima“, objašnjava Zvonko. Ima 68 godina, a u službu je kao kandidat stupio prije više od pola stoljeća – 1970. godine. Zvanje kandidata znači da je tada izrazio namjeru da se zamonaši, pa je poslat u Zagreb da završi studije teologije.

U vrijeme kada se pridružio, zajednica je bila veća. “Bilo nas je deset ili dvanaest”, kaže. Sličan put je prošao i osam godina mlađi Tomislav. “Poslije osnovne škole sam osjetio poziv i došao sam prijaviti se u samostan kao kandidat”, priča.

Poslije studija i vojske, obojica su neko vrijeme proveli u trapističkim samostanima u zapadnoj Europi. Tomislav se zavjetovao i obukao habit – odoru redovnika – 1984. “Imali smo poljoprivredu i krave, obrađivali smo njive oko samostana i mogao se doživjeti duh trapističkog reda”, kaže.

Zvonko objašnjava da trapisti u svijetu žive po strogim pravilima – ‘ustaje se u dva poslije ponoći i radi do sedam navečer’. Kako dodaje, komunikacija sa svijetom izvan samostana je svedena na minimum – ‘nema telefona, televizora, novina i slično’.

Međutim, smanjivanje broja redovnika u opatiji natjeralo je Zvonka i Tomislava da unesu određene promjene u dotadašnji način života. “Danas najviše radimo sa ljudima – ja sam župnik u Mariji Zvijezdi, a Tomislav u dva sela blizu Banja Luke”, objašnjava Zvonko.

A ljudi sa kojima bi mogli raditi je sve manje, jer broj katoličkih vjernika u Banja Luci, administrativnom centru Republike Srpske, ‘opada još od rata u Bosni’, koji je trajao od 1992. do 1995., navodi BBC, a prenosi B92.

Prije rata, župa Marija Zvijezda ‘imala je 1.860 vjernika, a sada ih je 102’, kaže Zvonko. “Ljudi se masovno se sele, a kako ko umre, tako se kuće zatvaraju”, dodaje. Prije nešto više od stoljeća, u opatiji Marija Zvijezda je vrvjelo od redovnika.

Sa 265 braće i otaca, Marija Zvijezda je 1913. bila najveća trapistička opatija na svijetu“, kaže profesor Pavo Barišić sa Sveučilišta u Zagrebu. Objašnjava da je trapistički red nastao u samostanu La Trap u Francuskoj.

Korijene vuku iz benediktinskog reda, najstarijeg reda kršćanske crkve, koji je nastao u šestom stoljeću. Benediktinci su osnovani prije Velikog raskola 1054., kada se crkva podijelila na katoličku i pravoslavnu.

Profesor napominje da je trapistički samostan u Banja Luci osnovan prije više od 150 godina i tada se nalazio ‘na krajnjem zapadu Osmanskog carstva’. Utemeljio ga je Franz Pfanner, monah austrijskog porijekla, koji je 1869. stigao u Bosnu i Hercegovinu.

Dodaje da su trapisti predvodili razvoj današnje Banja Luke. “Tu je sagrađena prva hidrocentrala na Balkanu i dovedena je struja, otvorili su pivovaru, bolnicu, knjižnicu, tiskaru…“, objašnjava Barišić.

Jedna od njih bila je proizvodnja sira trapist, koji se danas pravi u mjestu Aleksandrovac, kod Laktaša, općine koja je od Banja Luke udaljena dvadesetak kilometara. Kaže i da su trapisti 1878. osnovali sirotište za dječake iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Austrije i Mađarske. Otvorili su i školu – prvo osnovnu, a zatim i školu zanata.

Kasnije je osnovana i gimnazija, gdje su se izučavale filozofija, teologija i biologija, a upisivali su ’20 studenata godišnje’. Dolazak komunista na vlast 1945., poslije Drugog svjetskog rata, označili su ‘veliki pad u radu opatije’. Nekadašnji redovnici danas počivaju na samostanskom groblju.

Na mjestu nekadašnjeg trapističkog groblja danas se nalazi Banjalučka pivovara, dodaje Tomislav. Tomislav kaže da je samostan kroz povijest imao četiri starešine. Posljednji među njima, opat Fulgencije Orajić, preminuo je još 1977., prije skoro pola stoljeća.

U toj zajednici živio je i časni brat Mohor – majstor poznatog sira trapista. Recept za trapist je tajna, objašnjava Tomislav. “Zato se ne zapisuje, već se usmeno prenosi”, kaže. Kako bi se tajna sačuvala, ‘ne znaju ga ni svi u samostanu, već samo pojedina časna braća’.

Tomislav dodaje da brat Mohor nije uspio prenijeti recept nikome u opatiji, jer ‘tijekom rata nije bilo uvjeta za to’. Kako bi proizvodnja sira u banjalučkoj opatiji opstala, Tomislav je poslat u Francusku. Primio je tajnu i izučio zanat u samostanu Monte Cassino u Italiji, jednom od najpoznatijih i najstarijih katoličkih samostana na svijetu, osnovanom u šestom stoljeću.

Tomislav je danas posljednji čuvar recepta u ovom dijelu Europe, ali nema kome da ga prenese – barem za sada. Novih kandidata za pristupanje trapističkom redu u Banja Luci nema već godinama. “Trapisti ovdje ne mogu opstati”, smatra Zvonko.

Dodaje da u Europi vlada slična situacija i sa drugim kontemplativnim redovima Katoličke crkve, koji se povlače u rad i molitvu. U naporima da opatiji udahne novi život, Banjolučka biskupija je 2020. osnovala Europski centar za mir i suradnju i Kuću susreta Marija Zvijezda.

Iako dolazi sve manje ljudi, Zvonko i Tomislav svakoga dana održavaju svete mise. Zvonko kaže da među vjernicima gotovo da nema mladih.

Izvor: hercegovina.info

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar

Marketing