Tri dana hoda od Kiseljaka, Kreševa i Fojnice do Majke od Milosti u Rami
Rama je kroz povijest bila navezana na Središnju Bosnu, ali i prema Splitu i splitskom okruženju. Posebne su veze izgrađene s Cetinskom krajinom nakon velike seobe Ramljaka 1687. godine. Te veze s ovim krajevima i danas se čuvaju. Ramljaci hodočaste u Sinj za Veliku Gospu, a oni dolaze u svoju pradjedovinu za Malu Gospu, odnosno, 8. rujna.
Brojne skupine i pojedinci hodočaste za Malu Gospu iz susjednik krajeva; pristižu hodočasnici iz Uskoplja, Duvanjskog kraja, Imotske krajine, dijela Središnje Bosne gdje su smješteni Kreševo, Fojnica i Kiseljak. Stižu hodočasnici iz Hercegovine. Rama za Malu Gospu postaje središte molitve i zavjeta.
Skupina hodočasnika iz Kreševa, Fojnice i Kiseljaka već godinama organizirano hodočasti preko planina do Rame. Njihovo hodočasničko putovanje traje tri dana. Susreli smo upravo tu zanimljivu vjerničku družina za vrijeme odmora i okrijepe kod njihovih srdačnih domaćina Tome i Miće u Laguna clubu na Ramskom jezeru. Cijeli restoranski prostor mirisao je na domaću hranu i lijepo vjerničko raspoloženje. Hodočasničku grupu činil je 28 osoba. Osim ove grupe stiži drugi vjernici iz ovih krajeva svake godine u Ramu.
Goran Jaković, jedan od hodočasniča koji se ovoj skupini pridružio prije par godina. Inače je ova ekipa hodočastila u Međugorje i Dubrovnik. Goran je o ovom hodočašću u Ramu kazao: “Krenuli smo u četvratak ujutor u pet sati, naša grupa od sedam hodočasnika iz Kiseljaka. Prešli smo preko planine Inča i stigli u Deževice gdje smo imali zajedničku misu s hodočasnicima iz Fojnice i Kreševa koju je predvodio don Jozo Majić koji inače s nama hodočasti. Odatle smo krenuli prema selu Bare u Neretvici, gdje je inače don Jozina rodna kuća. Tu smo noćili, a odatle smo u petak ujutro krenuli u Uzdol. Noćili smo u Ljubuncima kod obitelji Jurić. Iz Ljubunaca smo preko Luga došli do brane, a odatle ovdje do Lagune i nakon odomra i objeda idemo na večernju misu na Šćit.”
Svaki vjernik koji hodočasti sa sobom nosi svoje molitve u kojima iskazuje zahvalnost na daru života, nosi svoje potrebe, molitvu i brigu za obitelj i bližnje. Svako novo hodočašće je i novo iskustvo i prožimanje vjere i prijateljstva.
“Na hodočašće nas potiče naš unutarnji mir, psihički i fizički odmor. Dosta prijateljskih veza nas povezuje s Ramom. Pirmjerice s Tomom na Laguni, jer dolazimo i privatno i poslovno. Tomo je uvijek ekstra domaćin i kada smo na hodočašću i kada smo u ribarenju. Večeras se odmah vraćamo kući, a ujutro smo već u Deževicama kod pećine svetog Jakova Markijskog, jer je Mlada nedjelja”, kazao je Goran.
U svakom novom hdočašću pridružuje se netko novi, uvijek se ekipa povećava. Zanimljivo je bilo čuti da na ovo hodočašće idu uglavnom oni stariji od 18 godina zbog zahtjevnog putovanja, no, ima onih mlađih koji stalno pitaju kada će i oni poći. Tako je dječak Anto Anić već tražio da hodočasti, a ima tek 11 godina.
Na pitanje što posebno ostavlja dojam tijekom hodočašća Goran je kazao: “Meni dojam ostave napuštena sela. Jednostavno vidiš gdje su ljudi nekada živjeli i to dosta teško. Jutros kada smo prolazili kroz selo Uzdol i vidio što se sve dogodilo ostao mi je poseban utisak.”
Zanimljivo bi bilo ne samo za hodočasničke potrebe, nego i u turističke svrhe urediti i dobro obilježiti ovu hodočasničku stazu prema ovom dijelu Središnje Bosne. Nekada su tim stazama hodili i pastorizirali bosanski fratri ramski puk i svako područje gdje su našli na putu od Fojnice i Kreševa.
