Triljske mažoretkinje održale dvodnevni seminar za Mažoretkinje “Rama”

Triljske mažoretkinje su iskoristile uskrsne praznike i za Mažoretkinje “Rama” održale dvodnevni seminar o roll tehnikama u mažoret plesu. 

Seminar se održavao 19. i 20. travnja u Gradskoj sportskoj dvorani u Prozoru, a Mažoretkinje “Rama” su tijekom ova dva dana pažnju posvetile posebno roll tehnikama u mažoret plesu. Bila je ovo izvrsna prilika za usvajanje novih vještina prije samog državnog natjecanja u Mostaru. Svim mažoretkinjama, polaznicama seminara, dodijeljene su diplome o uspješno završenom seminaru, a trenerica Martina Škarica je u ime Mažoretkinja “Rama” predsjednici, a ujedno i trenerici Triljskih mažoretkinja Aniti Dukić, uručila prigodnu zahvalnicu.

“Mažoretkinje “Rama” su već na ranijim događajima upoznale prijateljice i mažoretkinje iz grada Trilja. Prijateljstvo se s vremenom sve više i više širilo i tako su odlučile dovesti djevojke u Ramu kako bi nova znanja i vještine s mažoret štapom prenijeli na članice mažoretkinja “Rama”. Seminar je bio vezan za posebnu oblast u mažoretkinjama, a to su bili različiti rollovi preko različitih dijelova tijela. Mažoretkinje “Rama” su se prvi put susrele s tako izazovnim roll-ovima koji nose posebnu težinu za nadolazeće državno prvenstvo. Nove tehnike upotrijebit će u do sada neviđenoj koreografiji i tome se vesele. Iz ovoga će se stvoriti puno više mogućnosti samim mažoretkinjama u njihovom napredovanju i stvaranju novih uspomena i prijateljstava”, kazala je trenerica ramskih mažoretkinja, Martina Škarica.

Od Prijatelja malog Isusa do zajedničkog plesa

Mažoretkinje “Rama” i Triljske mažoretkinje se ne susreću prvi put, njihovi plesni putevi su se još od ranije sreli, a zanimljiva poznanstva i druženja rezultirali su i ovim današnjim.

“Ovom prigodom smo došli tu kod ramskih mažoretkinja, pomoći im malo na roll-ovima sa štapom. Put nas je tu doveo preko Prijatelja malog Isusa, jer već niz godina imam prijateljicu Mirjanu Bešker, koja je u Prijateljima malog Isusa, a kojoj sam obećala da ću doći, ako bilo što bude trebalo pomoći, da sam ja osobno i moje mažoretkinje na raspolaganju. Čuli smo se s trenericom Martinom i pitala je kada možemo doći, a uskrsni praznici su nam bila odlična prilika, tako da smo to iskoristili kada cure nemaju školu.

S ciljem da pomognu ramskim mažoretkinjama, za koje trenerica Anita ističe da su stvarno prekrasne i zainteresirane. “Stvarno imate jednu sjajnu, svijetlu budućnost. Nije prvi put da se upoznajemo s ramskim mažoretkinjama, nismo bile na natjecanju, ali mi imamo našu reviju Triljskih mažoretkinja, gdje su one bile pozvane i bile su naše gošće. Susreli smo se već dva-tri puta na službenim putovanjima. Ovaj put radimo prvenstveno na roll-ovima, jer im to teže ide, pa da im nekako pomognemo tu tehniku, jer se pripremaju za državno natjecanje”, kazala je Anita Dukić, predsjednica i trenerica Triljskih mažoretkinja, za Ramski Vjesnik.

Neizostavno Ramsko jezero

Manuela je članica Triljskih mažoretkinja već deset godina, od malena je među mažoretkinjama i osjeća se predivno s njima, voli sve što rade i svakom učenju novih stvari, a za Ramski Vjesnik je kazala nešto o boravku u Rami: “Došle smo ramskim mažoretkinjama pomoći, pokazati i prenijeti im naša znanja koja smo stekli godinama. Tu smo boravile dva dana, oba dana smo imali po jedan seminar od tri do četiri sata. Mislim da su cure stvarno super naučile i shvatile ono što smo im pojasnile. Bile smo u super vikendici koju su nam organizirale ramske mažoretkinje, provele smo se super, bile smo na zajedničkoj večeri. Imale smo pogled na Ramsko jezero, što je predivno, slikale smo se i baš nam je bilo lijepo.”

Njena kolegica Lea Dukić članica je Triljskih mažoretkinja već osam godina, a kroz taj period je, kaže, naučila puno toga. Mažoretkinje smatra drugom obitelji koja ju se odgojila, a ističe prije svega pomaganje drugima.

“Jako nam je drago da smo mogle prenijeti naše znanje i vještine, pogotovo na ovako prekrasne ramske mažoretkinje koje imaju toliko potencijala. Vidi se njihova volja i želja, koliko zapravo njima znače mažoretkinje i koliko žive za to. Bilo nam je prekrasno, dosta smo trenirali, ali to je toliko brzo proletjelo s ramskim mažoretkinjama koje imaju toliku želju napredovati. Mislim imaju potencijala, trude se i pažljivo slušaju i razumiju ono što im govorimo. Odmah smo se zbližile, jer nas ipak veže taj mažoret ples. One su također odgajane kao i mi, odmah smo se uklopile bez nekog stida. Pričale smo kao da se poznajemo već dugo, ugostile su nas jako lijepo i zahvalne smo im na tome.”