Tvrtko I. Kotromanić – prvi i najmoćniji bosanski kralj (1391.)

Po svojoj majci, Jeleni Šubić, bio je praunuk znamenitog hrvatskog bana Pavla Šubića. Po jednoj liniji potjecao je Tvrtko i od srpske dinastije Nemanjića, a bio je čak i potomak hrvatskog i ugarskog kralja Bele IV. iz dinastije Arpadovića. Dakle, podrijetlo prvog bosanskog kralja bilo je vrlo kompleksno, piše povijest.hr.

Isprva je Tvrtko bio bosanski ban, a 1377. godine okrunio se za kralja

Tvrtko I. je rođen oko 1338., a već sa samo 15 godina postao je bosanski ban. Nakon što je smirio pobunu domaćeg plemstva te uredio odnose s hrvatsko-ugarskim kraljem Ludovikom I., Tvrtko je 1377. okrunjen za kralja. Tijekom vladavine uvelike je proširio teritorij svoje države, tako da je ona obuhvatila i mnoge krajeve koji danas pripadaju Republici Hrvatskoj (primjerice, gradove Split, Trogir i Šibenik te otoke  Brač, Hvar i Korčulu). Nazivao se kraljem Raške, Bosne, Dalmacije, Hrvatske, Primorja itd.

Za vrijeme Tvrtkove vladavine ostvarena je politička stabilnost te značajan kulturni i duhovni napredak, što ga je učinilo najjačim vladarom u povijesti srednjovjekovne Bosne.

Umro je u dobi od oko 53 godine 1391. u utvrdi Bobovac, a naslijedio ga je polubrat Stjepan Dabiša.

Foto: Spomenik u općini Prozor-Rama

U srpnju 2021. godine u Prozoru je postavljena skulptura kralja Tvrtka

Tvrtko sjedi na vladarskoj stolici, s krunom na glavi, u desnoj ruci mu je kraljevski znak – stilizirana «kraljevska jabuka» (zemlja/globus i križ na njoj), a u lijevoj ruci drži povelju kojom nagrađuje posjedima oko Sokola i Jajca svoga vjernoga vojvodu, plemića Vukca Hrvatinića za njegove zasluge u borbi protiv Ugara. Tu mu je povelju Tvrtko – u to vrijeme bosanski ban – napisao/uručio upravo “pod Prozorom u Rami”, 11. kolovoza 1366.

U predvorju nove zgrade općine nalazi se u kamenu uklesan čitav tekst ove Tvrtkove povelja na bosančici koja je svjedočanstvo prvog spominjanja Prozora kao vladarske rezidencije.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga, Amin. Ja rab [sluga] Božji i svetoga Grgura [zaštitnika bosanskih vladara] zvan gospodin [vladar] ban Tvrtko, sin gospodina [vladara] kneza Vladislava, a sinovac velikoga i slavnoga bana Stipana [Stipan II. Kotromanić ban 1326.-1353.], milošću Božjom gospodin [vlada] mnogim zemljama: Bosni i Soli i Usori i Donjim Krajevima i Podrinju i Humski [kasnija Hercegovina] gospodin [vladar], stvorih milost svoju gospodsku [svojom vladarskom milošću] svojemu virnu sluzi imenom vojvodi Vukcu Hrvatiniću za njegovu virnu službu u ono vrime kada se podiže na me ugarski kralj imenom Ludovik i prihodi u Plivu pod Sokol. I onda mi vojvoda Vukac virno posluži i za njegovu virnu službu dah mu grad u Plivi imenom Sokol sa svom Plivom od meje do meje, od Uskoplja po Krtovu Jelu, od Dlamoča po Vitoraju [Vitorogu], a od Lužca po Račeve, a od Luke po (znanom). To dasmo grad Sokol sa svom Plivom vojvodi Vukcu za plemenito njemu i njegovu poslidnjemu [baštinu njemu i potomstvu] u vike amin, bez svakoga gospodskoga dohotka [bez ikakvog poreza vladaru], a tomu su svidoci dobri [plemeniti] Bošnjani: knez Vlaj Dobrovojević s bratijom [braćom, rodbinom], kaznac [vojni zapovjednik] Sanko s bratijom, župan Crnug s bratijom, župan Branko Pribinić s bratijom, tepčija [dvorski službenik] Vučihna s bratijom, knez Vlatko Obrinović s bratijom, tepčija Milat s bratijom. A od Usore vojvoda Tvrtko s bratijom, kaznac Stipoje Čelničić s bratijom, tepčija Sladoje Divošević s bratijom, a od Lužaca su svidoci župan Stipko Vuković s bratijom, župan Mil(a)tin Hrvatinić s bratijom. A tomu (je) pristav [sudac] Bogdan Bilhanić od dvora, a od vladanja pristav je Dragoš Šantić.

A tko će ovo poreći ili pritvoriti od nas ili od naših poslidnih surodnikov [banovog potomstva] (ili) inoplemenika, da je proklet od Oca, Sina i Svetoga Duha i od Matere Božje i četiri evanđelista i od dvanaest apostola i sedamdeset i sedam izabranim Božjim i svim Bogu ugodnišim u svi vik i u pridušti [Bogu ugodnim u vijeke] amin. I da je pričestnik [sudionik] i Judi Skariotskom koji prida sina Božji na raspetje za 30 srebrenih pinezi i koji izliha u(rla)še „propni, propni, krv na nema čedih“ [propni, propni, krv njegova na nas i na našu djecu].

Ovo pisa Dražeslav dijak o poro(d)jenja Božja lita 1366. i našemu gospodstvu trinaesto lito [trinaeste godine vladanja]. Miseca augusta po knjizi jedanaestog, pod Prozorom u Rami.

Transliterirani tekst sačinjen prema transliteraciji Milke Brkovića, Ante Ivića i Lejle Nakaš.