U Bugojnu obilježena 32. obljetnica izlaska iz logora hrvatskih logoraša
U Bugojnu je 19. ožujka 2026. godine, na blagdan svetog Josipa obilježena 32. obljetnica od izlaska hrvatskih logoraša iz logora „Stadion“.
Obilježavanje obljetnice započelo je na gradskom groblju Sultanovići polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća. Vijence su položili članovi obitelji poginulih i nestalih, Hrvatska udruga logoraša Domovinskog rata Hrvatskog vijeća obrane, Izaslanstvo HNS na čelu s Lidijom Bradara, predsjednicom Federacije BiH, izaslanstvo Republike Hrvatske na čelu s Gordanom Grlićem Radmanom, ministrom vanjskih i europskih poslova Hrvatske i Oružane snage BiH. Opijelo je predmolio župnik fra Jure Šekerija.
U bugojanskoj crkvi svetog Ante Padovanskog služena je misa za poginule i nestale bugojance. Na početku misnog slavlja prigodni pozdrav uputio je fra Jure Šekerija, župnik.
Misu je predvodio fra Emanuel Josić koji je tijekom propovijedi kazao:„Rane koje, kako vidimo, ni nakon dosta desetljeća ne zacjeljuju. Prošle su trideset i dvije godine, ali kao da se to zbilo još jučer. Bugojno, to ime kada čujemo, u srcu svakog Hrvata ove doline ne priziva samo slike zavičaja, ne priziva samo slike ovoga lijepoga, našeg bosansko hercegovačkog kraja, nego priziva i slike križnoga puta, logora, ropstva i neizrecive žrtve naših ljudi koji su to nosili“
Na kraju propovijedi fra Emanuel je poručio da se stradale poštuje i svoj kraj voli ako se ne iseljave, nego se vraća i ostaje u svome kraju voleći crkvu, moleći i praštajući.
Ratna zbivanja u Bugojnu ostavila su neizbrisiv trag kroz ubojstva, progonstva, mučenja i sustavno uništavanje imovine. Preživjeli svjedoci ističu kako su vlastitim očima gledali najgore oblike ljudske okrutnosti, što je trajno zabilježeno u njihovim sjećanjima i dokumentaciji. Središnja točka trenutne borbe za pravdu je sudski postupak protiv Dževada Mlaće, ratnog načelnika Bugojna i Selme Cikotića, zapovjednika 3. korpusa Armije BiH, od kojeg obitelji žrtava očekuju osuđujuću presudu, premda naglašavaju da bez pronalaska tijela preostalih nestalih, pravda neće biti potpuna. Njih dvojicu smatra se najodgovornijim za progone i stradanja Hrvata Bugojna.
Prema podacima hrvatske strane, kroz logor Stadion prošlo je 550 Hrvata, od čega su 294 logoraša provela u njemu punih osam mjeseci. Iz toga logora u nepoznato je odvedeno i likvidiran 21 Hrvata Bugojna, među kojima su i nekadašnji zapovjednici bugojanskog Hrvatskog vijeća obrane, vodstvo civilne vlasti i političkih struktura. Pronađeno je tek šestero odvedenih iz logora dok se traga još za 15 logoraša.
Logoraše su evidentirali pripadnici Međunarodnog crvenog križa koji su ocijenili da je stanje koje su zatekli bilo gore nego na Manjači. Brojni su civili, uglavnom žene i djeca bili u kućnom pritvoru.
Unatoč političkim izazovima i podzastupljenosti Hrvata u javnim ustanovama Bugojna, primjetni su pozitivni pomaci u vidu povratka mladih obitelji.
