U kakvoj Europi živimo?

Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Mađarski se premijer Viktor Orban našao u uistinu nelagodnoj poziciji nakon što je na summitu Europske unije potkraj lipnja raspravljano o pravima LGBTIQ osoba, a sve to neposredno nakon što je Mađarska donijela zakon koji je (europska) većina ocijenila diskriminatornim prema seksualnim manjinama. Štoviše, nizozemski premijer Mark Rutte tvrdi kako su te kritike najžešće koje je on ikad čuo na sličnim skupovima.

Pravo roditelja na odgajanje

Jasno, nije ni Orban – nije mu to naprosto u prirodi – šutio. Tvrdi, naime, kako se sve kritike temelje na pogrešnom tumačenju zakona te da u njemu nema diskriminacije. Objašnjavajući o čemu je zapravo riječ, mađarski premijer kaže kako se zakon odnosi na to da roditeljima zajamči pravo na odgoj djece i zaštiti maloljetnike od pristupa sadržajima koji su protivni odgojnim načelima njihovih roditelja.

U biti, mađarski Parlament nedavno je izglasovao amandmane na nekoliko zakona kojima se zabranjuje „prikazivanje i promicanje rodnog identiteta različitog od spola po rođenju, promjene spola i homoseksualnosti“ osobama mlađim od 18 godina. Gotovo istodobno, a što je, vidjeli smo, eskaliralo na rečenom EU summitu, Europska je komisija najavila kako će uporabiti sve ovlasti koje ima na raspolaganju kako bi osigurala da se prava svih građana EU-a poštuju. Pa, u kakvoj ćemo to (onda) Europi živjeti? Ili, možda još preciznije: u kakvoj već živimo?!

Krenimo, budući da je ovdje već spomenut premijer te zemlje, od Nizozemske. Kampanja za legalizaciju pedofilije u toj zemlji počela je još 2013., uz snažno lobiranje i u Europskom parlamentu. Rezultat je zapanjujući – 2. travnja 2013. Nizozemska je odbila zabraniti Pedofilsku stranku koja u svome programu ističe liberalizaciju seksualnih kontakata između odraslih i djece. Hrvatski teolog i kolumnist Ivica Šola, koji je još ranije navijestio dolazak LGBT totalitarizma, podsjeća ovih dana kako su se na cijelu propedofilsku i LGBTIQ agendu  – baš 2013. – nakalemila i neka globalna „stručna“ i „znanstvena“ udruženja. Tako je Američko psihijatrijsko udruženje (APA) potkraj studenoga te (crne) godine moralo ispraviti ono što je napisano u najnovijoj verziji Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje (DSM-5) objavljenom iste godine, u kome je pedofilija s „poremećaja“ preimenovana u „seksualnu orijentaciju“, a prije 10 godina u DSM-4 pedofilija je već deklasificirana s „bolesti“ na „poremećaj“.

 „Sporazumni seks između djece i odraslih“?!

APA, međutim, razlikuje pedofiliju od pedofilskog čina, u smislu da seksualnu želju prema maloljetnicima smatra orijentacijom kao i bilo koju drugu LGBTIQ orijentaciju, dok seksualni čin smatra poremećenim samo zbog mogućih negativnih učinaka na djecu. „Takve perverzne odluke, naravno, oslanjaju se na znanost, pa i studiju pod nazivom A Meta Analytic Examination of Assumed Properties of Child Sexual Abuse Usinge College Samples. U toj je studiji redefiniran koncept ‘seksualnog zlostavljanja maloljetnika’. Prema autorima, ‘sporazumni seks između djece i odraslih te između adolescenta i djece trebalo bi pozitivnije opisati kao ‘integracijski seks’“, upozorava Šola podsjećajući pritom na tzv. Orbanov zakon koji kaže: „Postoje sadržaji koje dijete, s određene točke gledišta, može pogrešno razumjeti ili koji mogu negativno utjecati na njegov razvoj u određenoj dobi ili jednostavno što dijete ne zna što bi s tim.“

Ubrzo nakon Orbanova sraza u Bruxellesu, mađarski je premijer još malo zasolio objavljujući plaćeni oglas pod naslovom O budućnosti Europske unije. Tekst, koji su objavile brojne europske, pa i neke hrvatske novine, sadrži sedam prijedloga iza kojih stoji Mađarska. Kritičari su se žurno ispeli na zadnje noge tvrdeći kako je sve to, u biti, deja vu. Orban se (po njima) obraća konzervativcima diljem EU-a, koji su kao i on skloni teorijama da je Europa ugrožena od liberalnih snaga, NGO-a, Sorosa, LGBT zajednice i migranata. Ti kritičari, dakle, samo slijede one iste koji su na lipanjskom summitu poručili Orbanu da napusti EU ako ne misli poštivati načela na kojima je EU stvorena, od temeljnih ljudskih prava, vladavine prava i neovisnosti sudova do slobode medija.

Ne – zanemarivanju identiteta!

Prozvani, međutim, inzistira na jakoj i kompetitivnoj Europi koja je dom različitih naroda te Europi temeljenoj na judeo-kršćanskim i kršćansko-demokratskim vrijednostima i tradicijama, a ne na federalističkoj Europi koja će zanemariti identitet i povijesnu baštinu pojedinih naroda.

Slijedom čega treba podsjetiti na lipanjski intervju mađarskog premijera Glasu Koncila. „Demokršćanska politika ima svoj mandat i u svezi s kršćanskom kulturom. Kršćanstvo je, kao prvo, stvorilo slobodna čovjeka. Stoga ponajprije moramo zaštititi ljudsko dostojanstvo. Zatim, kršćanstvo je stvorilo kršćansku obitelj. Moramo štititi koncept kršćanske obitelji. Nadalje, kršćanstvo je u ovom dijelu svijeta stvorilo nacije. Da mi Mađari nismo slijedili kršćanstvo tisuću godina, nestali bismo, stoga moramo štititi naciju. No, moramo štititi i vjerske zajednice i Crkvu. Da sažmem, naša zadaća nije štititi teološka načela, to je poslanje Crkve, nego velike civilizacijske kršćanske stečevine. A kad ih štitim, ne borim se samo mačem, ne koristim se samo moću, nego i argumentima“, poručuje Orban, a na opasku kako – u trenutačnom ozračju – pliva protiv struje, odgovara kako samo mrtve ribe plivaju sa strujom.

A među one koji ne plivaju sa strujom u Hrvatskoj su i Mostovi saborski zastupnici Nikola Grmoja i Božo Petrov,i tood prošloga tjedna otkako su otvorili temu rane seksualizacije djece, LGBT propagande i pedofilije u hrvatskom društvu. Grmoja je čak dobio i prijetnju smrću nakon što ga je Udruga Zagreb Pride u svom priopćenju proglasila suodgovornim za pojedinačne incidente koji su se dogodili 3. srpnja na dan održavanja zagrebačke tzv. Povorke ponosa. Udar slijeva na Mostov dvojac očitovao se i kroz medijsku kampanju tražeći, ponajprije, od Grmoje da pojasni što je mislio pod „LGBT propagandom“.

„To je jako kompleksna tema. Jedan od autora rodne ideologije Michel Foucault je čovjek koji je zagovarao legalizaciju pedofilije i koji je u Francuskoj pokrenuo peticiju za legalizaciju pedofilije. On je jedan od autora ideologije prema kojoj je rod društveni konstrukt“, pojasnio je taj hrvatski sabornik dometnuvši kako propagandom smatra određena zalaganja LGBT+ osoba. Primjerice, udruga Queer Zagreb je u Zagreb dovela čovjeka koji tvrdi da treba legalizirati pedofiliju. Grmoja također drži kako propaganda može biti nametanje nečega što je pseudoznanstveno ili neznanstveno, te podsjeća kako u Španjolskoj postoji stranka slična (hrvatskom) Možemo koja zagovara to da djeca od 14 godina mogu sama odabrati kojeg su roda, bez psiholoških razgovora i zdravstvenih testiranja. „To su stvari koje nas čekaju“, navješćuje.

Ruska lekcija

A na stvari koje smo već dočekali upozorio je potkraj srpnja u autorskom tekstu O pravu, pravima i pravilima Sergej Lavrov. U tome tekstu ministar vanjskih poslova Rusije definira ruski pogled na trenutačno stanje globalnih odnosa, ali ne samo to. Primjerice, šef ruske diplomacije primjećuje da se zapadni koncept pravila očituje u pokušajima zadiranja u ljudsku prirodu.

„U brojnim zapadnim zemljama učenici uče u školi da je Isus Krist bio biseksualan. Pokušaji razumnih političara da mlađu generaciju zaštite od agresivne LGBT propagande nailaze na ratoborne prosvjede ‘prosvijećene Europe’. Sve su svjetske religije, genetski kod ključnih civilizacija planeta, izložene napadu“, naglašava Lavrov. Na što se, gotovo kao ista cjelina, nadovezuje rečeni Orbanov tekst u kome se u točki šest kaže: „Moramo vratiti europsku demokraciju. Europski parlament pokazao se slijepom ulicom: zastupa isključivo vlastite ideološke i institucionalne interese. Treba povećati ulogu nacionalnih parlamenata.“

Pa onda ako parlament neke zemlje drži kako je pedofilija „prirodna varijanta ljudske seksualnosti“, taj bolesni stav, kao što je primijetio Šola, ne moraju trpjeti svi ostali.