U reprizi lanjske drame Mađari ponovno ispali mušterije, Hrvatska 27:25 Mađarska
Ključne obrane Kuzmanovića i “srce” cijele momčadi, koja se borila do zadnjog atoma snage, odveli Hrvate u polufinale Eura 2026., Hrvatska 27:25 Mađarska.
Hrvatska je deseti puta u polufinalu Eura. Teška utakmica i teška pobjeda nad Mađarima. Švedska neće u borbu za medalje. Svaka čast, dečki!
Dakle, morali smo pobijediti Mađarsku ako smo htjeli biti sigurni u polufinale. Čekati da Švedska ne pobijedi Švicarsku vjerojatno bi bio uzaludan posao. To je naizgled bilo jednostavno, jer je Mađarska otpala iz svih kombinacija, no to s obzirom na stanje koje je donijela sedma utakmica bez Zvonimira Srne nije bilo nimalo jednostavno. Mađari znaju rukomet, prepoznaju situacije, vidjelo se da je Chema pripremio tim vrlo precizno za dvoboj s nama, pišu Sportske.jutarnji.hr
Točno na godišnjicu one opjevane velike pobjede u četvrtfinalu lanjskog SP-a u Zagrebu, kad je Hrvatska bila u teškom minusu i u potpuno izgubljenoj poziciji, ali je na kraju preokretom i pogotkom Marina Šipića u zadnjoj sekundi sa zvukom sirene izborila polufinale, povijest se ponovila. Hrvatska je opet pobijedila Mađarsku u zadnjoj “biti ili ne biti” utakmici drugog kruga Eura i opet je izborila polufinale velikog natjecanja! Preokretom u drugom poluvremenu, u vrlo neizvjesnoj završnici u kojoj je David Mandić najprije izborio probijanje protivnika, a zatim i zabio, Hrvati su izborili “vizu” za odlazak u danski Herning na završnicu turnira.
Opet se pokazalo: naši su sjeverni susjedi redovite mušterije, iako su u Malmöu opet bili vrlo neugodan protivnik, premda uopće nisu imali izgleda za plasman u polufinale. Igrali su za čast i igrali su odlično te su “izmuzli” i posljednji atom snage iz hrvatskih igrača. Izbornik Dagur Sigurðsson bio je primoran pozvati prvi time-out već u ranoj fazi utakmice u kojoj su Mađari suviše lako postizali pogotke, posebno s krila, s kojih je bez problema ulazilo u mrežu nemoćnog Mateja Mandića. Ponovno je mađarski izbornik Chema Rodríguez igrao praktično cijelo vrijeme u napadu sedam na šest, iako mu je upravo taj nepotrebni segment igre u Zagrebu lani odnio, činilo se, već upisanu pobjedu. Španjolac je i u Malmöu tvrdoglavo inzistirao na tome i to mu je prolazilo čitavo prvo poluvrijeme u kojem je Mađarska vodila između dva i maksimalna četiri pogotka.
Vidjelo se iz aviona koliko je Hrvatskoj nedostajao ozlijeđeni Zvonimir Srna, najbolji hrvatski strijelac, ali i igrač koji je u obrani upotrebljiv na svim pozicijama. Koliko je to bio loš period igre posvjedočit će podatak da su Mađari zadržali osjetnu prednost čak i nakon što su im u jednom trenu isključena dva igrača te su skoro pune dvije minute napadali samo s četvoricom. Čak su i zabili gol s takvim manjkom. Srećom, nakon što je u igru ušao Kuzmanović, on je skinuo tri udarca, tri čista zicera, ali je prva hrvatska vratarska obrana upisana tek u 20. minuti. Ni napad nije bio bajan, te je kapetan Martinović svoj prvi gol zabio u 23. minuti. Premda protivnik nije ostvario preveliku prednost, lagana se nervoza uvukla u hrvatske redove te je i inače poslovično hladnokrvni Sigurðsson dobio žuti karton jer je preglasno izražavao nezadovoljstvo. Ruke su očito drhtale, te su svjetski doprvaci, umjesto da smanje minus u posljednjem napadu prvog dijela, zaradili dvije minute isključenja (Lučin) te su u odlučujućih 30 minuta ušli s manjkom na terenu.
Uslijedio je “totalni rat” na početku drugog dijela u kojem su napadači obiju momčadi teško dolazili do pogodaka, a onda je Sigurðsson također odlučio igrati sedam na šest u napadu i to je donijelo prvo izjednačenje u 43. minuti (20:20), a nakon gola Načinovića i prvo vodstvo na utakmici. Kad je Kuzmanović obranio sedmerac u sljedećem napadu, a Mandić zabio pogodak, sve se vratilo u normalu. Prevelika potrošnja tijekom cijele utakmice u lovu na minus odrazila se na ukupni dojam hrvatskih rukometaša, kojima su osvete gladni protivnici prijetili do same završnice. Opet se pokazalo ono što se u pravilu, s rijetkim izuzecima, događalo na rukometnim terenima na velikim natjecanjima posljednjih desetljeća — opet je presudilo “srce” hrvatskih rukometaša koji iz ovakvih infarktnih utakmica izlaze kao pobjednici. Baš kao što u pravilu čini i ostala elita — Danci, Francuzi, Španjolci… Reprezentacije poput Mađarske, Poljske, Islanda i ostalih iz tog drugog po snazi rukometnog “ešalona” u pravilu igraju odlično, ali u pravilu i gube velike utakmice. Hrvati su izborili već 10. polufinale u 17. izdanju Eura…
