U Vilinoj špilji u Rijeci dubrovačkoj otkriveni brojni nalazi helenističke keramike
Brojni ulomci keramičkih posuda iz vremena 4. i 3. stoljeća prije Krista, odnosno razdoblja helenističke kulture, među kojima je i nekoliko cjelovitih primjeraka čaša (skifosi, kantarosi), najznačajniji su nalazi dvadesetodnevnog arheološkog istraživanja Viline špilje u Rijeci dubrovačkoj koje je proveo Arheološki muzej Dubrovačkih muzeja.
Istraživanje su proveli arheolozi Dubrovačkih muzeja dr. sc. Domagoj Perkić i Darko Milošević, uz pomoć speleologa iz dvaju karlovačkih speleoloških društava – Ursus spelaeus i Karlovac.
– Vilina špilja se nalazi u strmim stijenama iznad izvora rijeke Ombla u Rijeci dubrovačkoj, a ulaz joj je na 137 metara nadmorske visine, pa joj je nemoguće prići bez speleoloških tehnika i opreme. Arheološko nalazište se nalazi isključivo u ulaznom dijelu špilje, tako da se u dublje dijelovi nije niti ulazilo. Budući da sam jedno vrijeme istraživao špilje na području Karlovačke županije, uspješno sam surađivao s ova dva speleološka društva koja su se specijalizirala za arheološka istraživanja te smo ih angažirali i na ovom projektu – objasnio je dr. Perkić.
Vilina špilja se u literaturi i među stanovništvom još naziva Vilin stan, Vilina kuća i Vilina pećina. Iako nikada nije arheološki istraživana, u arheološkoj znanosti je bila poznata kao vrijedno prapovijesno nalazište iz razdoblja od kraja neolitika, eneolitika i brončanog doba. Naime, prilikom rada na dubrovačkom vodovodu 1920-ih godina francuski inženjeri su pronašli prapovijesne nalaze te ih poslali u Arheološki muzej u Zagrebu, gdje se i danas nalaze. Nalaze je kasnije u dva navrata obradio Nikša Petrić.
– Međutim, u okviru projekta Ombla – Paleoombla 2008. i 2009. Hrvatskog biospeleološkog društva, koji je vodio mr. sc. Roman Ozimec, obavio sam više pregleda površine špilje u kojima su nađeni ulomci keramičkih posuda. Većina nalaza pripadala je tzv. helenističkoj keramici, što je ukazalo na sasvim novu dimenziju ovog arheološkog lokaliteta, odnosno upotrebi špilje kao izvjesnog ilirskog svetišta. Dubrovački su muzeji prepoznali vrijednost lokaliteta te smo organizirali i proveli arheološka istraživanja sa izvanrednim rezultatima – kazao je Perkić te pojasnio kako je „s obzirom na kvantitativnu i kvalitativnu zastupljenost nalaza prema pojedinim razdobljima, najintenzivnije korištenje špilje bilo u 4. i 3. stoljeću prije Krista, kada je špilja korištena od domaćeg ilirskog stanovništva“.
-O tome nam svjedoče nađeni ulomci najfinijih i najskupocjenijih posuda tog vremena, a koje su služile za čuvanje vina (amfore) ili ispijanje vina, kao što su skifosi, kantarosi i druge vrste čaša – kazao je Perkić.
U ostalim prapovijesnim razdobljima, kao i u kasnoj antici, špilja je korištena sporadično. U prilog tome govori značajno manja količina arheoloških nalaza iz tih razdoblja, kao i odsustvo kulturnih slojeva koji bi bili vezani uz njih.
– Vjerojatno možemo govoriti o povremenom korištenju za potrebe skloništa ili zbjega u nemirnim vremenima. U svakom slučaju riječ je o izuzetno vrijednom arheološkom nalazištu koje bi trebalo nastaviti istraživati u cilju dobivanja novih spoznaja o identitetu, religiji i materijalnoj kulturi Ilira, te o načinima na koje su se uključivali u svijet Mediterana, prvo u okviru helenističke, a potom i rimske civilizacije.
Arheološko istraživanje Viline špilje financirali su Dubrovački muzeji uz podršku Ministarstva kulture RH.
