Udruženje “Mali ženski kutak” u posjetu obitelji Jurić u Ljubuncima

Imanje obitelji Jurić posjetile su žene iz udruženja “Mali ženski kutak” koje su nakon upriličenog ručka i druženja domaćinima uručile prigodan poklon te im u znak zahvale na pozivu i dosadašnjoj suradnji. 

„Mali ženski kutak“ dio je projekta “Ustani: za veću socijalnu zaštitu”, koji već petu godinu zaredom implementira Fondacija lokalne demokratije iz Sarajeva, uz financijsku podršku AMICA e.V, Freiburg i Federalnog ministarstva za ekonomsku saradnju i razvoj Savezne Republike Njemačke (BMZ). Jedan od ciljeva ovog projekta je osnaživanje žena, žrtava rata, da postanu aktivne članice lokalnih zajednica

“Počela sam ovdje s radom jedne neformalne grupe žena – Lapsunj, Družinovići, Prozor, gdje sam kasnije otišla do Hera, Kuta i Šćipa. Radili smo od kuće do kuće s Fondacijom lokalne demokratije. Momentalno radimo s AMICOM i njemačkom ambasadom. Međutim, mi smo s radom počeli kao neformalna grupa ‘Mali ženski kutak’, radili smo na eko proizvodnji od svojih domaćih proizvoda. Bez konzervansa i bilo čega. Ručni radovi, heklanje, pletenje, šivanje… Sad smo proširili, radimo na découpage-u. Otišli smo gore do Hera, osnovali smo jednu grupu koje su počele s radom”, kazala je za Ramski Vjesnik Edina Kmetaš, rođena Mostarka koja se udala u Družinoviće te inicijatorica ideje koja za cilj ima okupiti, udružiti i osnažiti žene.

“Mali ženski kutak” počeo je kao neformalna grupa, djeluje pet godina i okuplja 30-ak aktivnih članica

“Nama je cilj prvenstveno da žena bude zadovoljna, da je ona na prvom mjestu. Sve ostalo dolazi po sebi. Mi imamo kuću koju nam je napravila Fondacija lokalne demokratije uz pomoć AMICE i njemačke ambasade. Prvi nam je cilj da očuvamo tradicionalno, naše organsko i sačuvamo prirodu. Nemamo otpada, sve pretvorimo u nešto korisno, nešto uspijemo prodati i zaraditi. Otkad smo počele s radom mi smo najpoznatije po mliječnim proizvodima. Imamo par nagrada, osvojile smo prvo mjesto u Stocu za mliječne proizvode, pa imamo nagradu iz Jablanice. Zauzele smo učešće na jako puno veliki sajmova”, pojašnjava nam predsjednica udruženja Selvedina Cokoja.

Upravo su nastupi na raznim sajmovima ono zajedničko Ani i Slavku te “Malom ženskom kutku”. Gotovo da nema sajma gdje nećete vidjeti njihove štandove s domaćim proizvodima, a nagrade za uređenje štanda ili pak kakav proizvod su bile česte.

“Mi zimi radimo, od tkanja, heklanja, vezenja, découpage-a. Zimo smo u kući, jako puno radimo. Ljeti, čim prvi šumski plodovi, žene su vani. Imamo jagode, šumsku borovnicu, plantažne maline, kupine… Imamo jako puno posla. Onda su žene u pripremi džemova, sokova, to sve pakujemo, idemo na sajmove, prodajemo”, kazala je Selvedina za Ramski Vjesnik.

Ljubav prema Rami i domaćim proizvodima ono je što veže ove žene i obitelj Jurić, a upitali smo predsjednicu udruženja o razlogu posjeta i poznanstvu s Anom i Slavkom.

“Mi Anu i gospodina Slavka poznajemo jako dugo. Dugi niz godina sarađujemo. Generalno razmjenjujemo naše proizvode. Mi kupimo što nam treba od njih, a oni što im treba naše. Dugo godina sarađivamo i baš mi je drago što imamo konačno zvaničnu posjetu našoj Ani. Tu je ona s nama, uvijek nam pruža podršku na putovanjima, šta god treba tu su, jednostavno se pomažemo”, dodala je Selvedina te nam pojasnila kako su danas u gostima žene iz Hera, Šćipa, Kuta, Prozora, Lapsunja i Družinovića.

Iz udruženja ističu kako glavnu povezanost među ženama svojom prirodnošću čini upravo Ane, a iz udruženja su Jurićima pomagali na radovima u Ljubuncima i Šćipama.

Nemili događaji iz prošlosti ostavili su mnogo tragova u BiH, a prije svega u odnosima među ljudima. Mnogo se govori o međureligijskom i međunacionalnom dijalogu, ali malo tko na tome zaista radi. Izazovan je to proces koji nas sve još uvijek čeka. Upitali smo naše sugovornike je li ovo jedan dobar primjer toga, a oni nam kažu: “Vjerujte, mi o tome nismo ni razmišljali, mi smo se samo družili!” 

“Mali ženski kutak” i Vodenica Jurić nastavljaju sa svojim glavnim ciljevima, a to je promocija domaće proizvodnje i dobra komunikacija sa svima.

“Puno puta su došli meni ovdje pomoći, radili su, pomagali i sve. Što ona sama kaže, šta ja nemam kupim od njih, šta oni nemaju od mene. Uvijek je osmijeh, pozdrav i dobrodošlica svima, a pogotovo u Ščipama, neki sam dan bila, oni nose kolače, mada nisam imala vremena sad navratiti kako je bio Bajram. Nećete vjerovati, troji-četveri kolači stižu usput, u auto. To je nešto najljepše”, kazala je Ane za Ramski Vjesnik te dodala: “To čovjeka i nosi. Ako ti od srca radiš i s ljudima se susrećeš sa srcem, to te nosi i nema umora i nema ništa. (…) Drago mi je da su moji susjedi i komšije iz Šćipa, sve ove moje žene došle, da se malo podružimo, da malo porazgovaramo. To je najbitnije.”