USTIRAMA: Demografsko prilagođavanje
Svako mjesto na svijetu ima svoje posebnosti. A Rama je puna takvih mjesta. Ustirama je mjesto koje je unatoč povijesnim događanjima ostala i opstala tamo gdje su davno preci postavili temelje, posadili lozu, šljivu i srasli sa zemljom koja život znači.
Ma gdje god bili već dulji niz godina Ustramljani se vraćaju na svoja ognjišta. Organiziraju susrete, humanitarne akcije i prilagođavaju se novim okolnostima. Ovo mjesto ima svoju jednu osobitost.
Povijest Ustirame
Selo Ustirama nalazi se na području Donje Rame i spada pod župu Gračac. Prema jednom tumačenju dobilo je ime po ušću rijeke Rame u Neretvu, koje je prije nastanka jezera bilo nizvodno od sela, a prema drugome od turske riječi ust što znači majstor, umjetnik. Prije potopa, Ustirama se širila prema rijeci Rami. Ali zbog nastanka Jablaničkog jezera selo se pomiče uzvodno koliko je bilo moguće. S druge strane jezera nastaju naselja Rat, Ovćina i Jasen. Kuće na Ustirama građene su neplanski i bez nekog posebnog reda, relativno blizu jedne drugoj. Opisao je fra Mato Topić Ustiramu u svojoj knjizi o župi Gračac.
Jablaničko jezero nastaje kada Jugoslavija ulazi u fazu nagle i ubrzane industrijalizacije. Doline oko ušća Rame u Neretvu bile su prirodno najpogodnije za akumulaciju velike količine vode. Da bi se dobio potreban pad i volumen vode, cijela dolina morala je postati dno jezera. Pod vodom su završila najplodnija polja, voćnjaci i vinogradi.
Ustirama je najveće selo župe Gračac i Donje Rame. Komunikacija s desnom obalom rijeke Rame, kasnije Jablaničkog jezera, predstavljala je veliki problem sve do gradnje mostova 1986. godine. Većina je radničkog stanovništva Ustirame u drugoj polovici dvadesetog stoljeća bilo zaposleno u Granitu u Jablanici pa su svakodnevno morali čamcem prelaziti jezero. Također, školarci i srednjoškolci, kako bi došli do svojih škola, svakodnevno su morali prelaziti jezero čamcem.
Demografsko prilagođavanje
Gubitak plodnih dolina i tradicionalnih putnih pravaca značio je povlačenje u svojevrsnu geografsku zatvorenost, što se izravno odrazilo na demografsku i bračnu sliku ovog sela. Oduzimanje poljoprivrednih površina, koje su bile temelj opstanka, prisililo je mnoge obitelji u potragu za boljim i sigurnijim životom. Danas se taj proces nastavlja prvenstveno zbog nedostatka radnih mjesta i modernije infrastrukture, što mlade generacije usmjerava prema školovanju i radu izvan rodnog kraja.
Postavlja se pitanje je li iseljavanje bilo i način da se promijeni demografska slika ili oslabi lokalno stanovništvo, ali primarni dokumentirani motiv bio je isključivo ekonomski/energetski.
U posljednjih pedesetak godina sklopljeno je 45 brakova unutar samog sela, što znači da preko 30% trenutnog stanovništva čine parovi koji su oboje iz istog sela. Od tih 45, na selu je ostalo 33 obitelji od kojih samo jedan par ima manje od trideset godina, šesnaest njih ostalo je bez jednog supružnika. Od dvanaest parova koji su odselili 55% njih imaju ispod četrdeset godina.
Povijest, tegobe života, borba i prilagodba učinili su da Ustirama živi unatoč svemu.
Katarina Antunović
