Vatreni protiv Nizozemske u završnici Lige nacija
Kad se dođe u finiš nekog natjecanja, onda je pitanje ždrijeba manjeg utjecaja na ambiciju. Tko želi osvojiti trofej za koji se natječe, jednostavno mora biti fokusiran na taj cilj, neovisno tko je polufinalni i eventualno suparnik finala. Ždrijeb je Hrvatskoj namijenio domaćina završnog turnira Lige nacija i već zbog toga se dvoboj s Nizozemskom nameće kao iznimno zahtjevan. Jer to nije samo suparnik koji igra pred svojom publikom, nego je Nizozemska po tradiciji i u sadašnjosti visoko kvalitetna reprezentacija. – piše Sportske.jutarnji.hr
Radi ilustracije, ta je reprezentacija drugi puta sudionik Final Foura unutar tri turnira. Dojam kako je Nizozemska nešto bolji izbor od recimo Italije ili Španjolske na labavim je temeljima. Iako bi složenost svakog para bila više manje iste razine, činjenica jest da je Nizozemska jedna od sila svjetskog nogometa. Bili su tri puta finalisti svjetskog prvenstva, jednom su osvojili broncu, a uz to imaju titulu prvaka Europe (1988.). Treba naglasiti kako su dva finala izgubljena s domaćinima (Njemačka 1974., Argentina 1978.), i to u razdoblju kada je nizozemska reprezentacija bila avangarda nogometa, na čelu s nezaboravnom generacijom Rinusa Michelsa odnosno Johana Cruijffa.
Današnja Nizozemska nije na razini te, ali niti Van Bastenove generacije, a kvalitetom je udaljena od visina Robbenove, Sneijderove, Van Persiejeve družine koja je 2010. u JAR-u izgubila finale od najbolje španjolske generacije 0:1. Nizozemski nogomet je tradicionalno visoko kompetitivan, iako je krah u fazi 2014. – 2018. ukazao na sistemske probleme u prilagodbi novom vremenu. Naime, nakon što su osvojili broncu na Mundijalu u Brazilu 2014., Nizozemska je propustila i Euro 2016. i SP 2018. Analitičari ističu kako je Eredivisie zapala u krizu produkcije vrhunskih igrača jer i Nizozemska kao okruženje iskazuje tešku prilagodbu financijski definiranom nogometu. Uobičajeno trgovački nastrojeni, platili su veliki danak odluci Bosman koja je promijenila odnose u nogometu. Izostanak novca za mlade igrače, od čijih se visokih odšteta generiralo ogromna ulaganja u nove talente, limitirala je investicije ali i entuzijazam u radu s mladima. Manje takvog pristupa značilo je više trgovine i tako je Nizozemska poremetila proizvodnju vrijednosti za reprezentativne razine.
No, oni i dalje ostaju sila. Trenutno su 6. selekcija po FIFA rejtingu i svakako im raste motivacija za lipanj, kao prilika da na domaćem terenu osvoje trofej i označe novu eru mlade reprezentacije, uz novog (starog) izbornika Ronalda Koemana. Nizozemci igraju nogomet visokog intenziteta, nameću motoričke vrline, a tehnički se oslanjaju na šablone. To je nogomet visokih tonova koji ne paše selekcijama kao što je naša, koje se bolje snalaze u nižem ritmu i s kontrolom lopte. Dakako, drugačije je kada Nizozemska svoj dril nameće klasama kao Robben, Van Persie, Sneijder, u odnosu na manjak klase koja se kod njih danas osjeća…
Hrvatska je, dakako, mlađa nogometna stvarnost, ali je rano postala dio europske (posljedično) i svjetske elite. Zato je legitimna ambicija Vatrenih da u Nizozemskoj osvoje zlatnu medalju! Reprezentacija koja je u protekle četiri i pol godine ostvarila srebro i broncu na Mundijalu ima sve preduvjete da ostvari prvi naslov u povijesti Hrvatske. No, od toga pa do ostvarenja te ambicije jako je težak put. Ne samo zbog suparnika, prvo kompliciranog domaćina, a potom ako uđemo u finale s istovrsno ili čak jačim selekcijama. Treba naime vidjeti u kakvom će fizičko-emotivnom stanju biti reprezentacija u lipnju, s kojim će igračima Dalić moći raspolagati, hoće li biti ozlijeđenih ili važnih igrača izvan forme. Ono što spada u složenost prije svakog velikog reprezentativnog natjecanja to je i pitanje atmosfere odnosno posljedičnog pristupa završnom turniru.
U tom kontekstu treba podsjetiti da je Hrvatska u pravilu najproduktivnije djelovala kada je na turnire odlazila u niskom tonu, bez velikih najavnih galama, s dozom dobrodošle bojazni od podbačaja, što jača fokusiranost. To se danas popularno definira pojmom poniznost…
Hrvatska, nakon Rusije i Katara, više nije ista prije svega u doživljaju suparnika. Što znači da će i Nizozemska biti maksimalno napaljena, posebno njeni mlađi igrači gladni uspjeha, da eventualnim rušenjem Hrvatske najave “velike stvari”. Vatreni kao velika momčad moraju biti svjesni tog statusa i posljedično mirno, kao da je normalno, nastupati u najavama s vjerom u svoje mogućnosti prije igre, a potom na terenu prijeći na djela. I pokazati stvarnu spremnost za prvi naslov u povijesti, ne zaboravljajući da mogu biti i četvrti, ali to neće promijeniti sve dobro što su učinili do sada…
