VIDEO: Gotovo svaki peti stanovnik BiH ne može si priuštiti ni jedan obrok dnevno
Gotovo 19.000 građana Bosne i Hercegovine hrani se u javnim kuhinjama i to je stvarnost u kojoj živimo. Još porazniji podatak jest da si gotovo svaki peti stanovnik BiH ne može priuštiti ni jedan obrok dnevno.
U zemlji u kojoj cijene hrane svakodnevno rastu, a primanja se uglavnom ne usklađuju s troškovima života, javne kuhinje predstavljaju posljednju liniju obrane od gladi. Popisi korisnika sve su dulji, potrebe veće, a novca nikada manje, prenosi Federalna.
U društvu u kojem osnovne namirnice postaju sve skuplje, broj onih koji ovise o javnim kuhinjama neprestano raste. Inflacija, nezaposlenost i rast životnih troškova guraju sve veći broj građana u stanje socijalne potrebe. Među korisnicima narodnih kuhinja danas nisu samo starije i bolesne osobe, nego i radno sposobni ljudi koji, unatoč trudu, ne mogu osigurati ni osnovno – hranu. Iza svakog kazana stoji životna priča, priča o izgubljenom poslu, bolesti i tihoj borbi za dostojanstvo.
„Znate, to znači barem 70 posto kada je riječ o prehrani, čovjek mora jesti“, kaže Halid Imširović, korisnik narodne kuhinje.
„Ove kuhinje su zaista potrebne, kako za nekoga tko se zatekne sa strane i treba obrok, tako i kao velika pomoć bolesnima i svima ostalima“, govori Aleksandar Đurić, također korisnik narodne kuhinje.
Zahtjeva je sve više, a prostora da se odgovori svima kojima je pomoć potrebna sve manje
Na području grada Bijeljine oko 270 građana svakodnevno ovisi o Narodnoj kuhinji, za čiji se rad iz gradskog proračuna godišnje izdvaja oko 250.000 KM.
„Distribucija i podjela hrane obavlja se na punktovima. Imamo šest punktova, od kojih su četiri u funkciji, te dva u Janji, a organizirano je i 50 kućnih dostava za one koji nisu u mogućnosti doći na neki od punktova“, pojasnio je Mitar Škorić, voditelj Službe za zajedničke poslove Grada Bijeljine.
Kako bi se tijekom zimskih mjeseci osigurala dodatna pomoć, humanitarne akcije provode se tijekom cijelog prosinca i usmjerene su na prikupljanje osnovnih životnih namirnica.
„Trudit ćemo se da ovom pomoći obuhvatimo što veći broj naših korisnika iz seoskih domaćinstava“, naglasila je Mila Jović, sociologinja u Centru za socijalni rad Bijeljina.
Procjene stručnjaka ne ulijevaju optimizam. Ako se inflatorni pritisci nastave, broj građana koji će se u narednim godinama naći u stanju socijalne potrebe mogao bi znatno porasti. Da „sit gladnom ne vjeruje“ najbolje potvrđuje činjenica da se istodobno, dok tisuće ljudi ovise o javnim kuhinjama, javni novac troši na luksuzna službena vozila, reprezentaciju i privilegije, daleko od svakodnevice onih kojima je jedan topli obrok pitanje opstanka. Sve to, upozoravaju ekonomisti, nije samo socijalni, nego i ozbiljan ekonomski problem koji jasno pokazuje da je gospodarstvo ozbiljno oboljelo, a inflacija njegov najvidljiviji simptom.
„Ta se velika kriza očituje kroz inflaciju. Inflacija je najbolji pokazatelj bolesti jednog gospodarstva, što znači manjak robe, višak novca i rast cijena“, pojasnio je ekonomski analitičar, profesor Aleksa Milojević.
Narodne kuhinje odavno nisu privremeno rješenje, nego ogledalo društva u kojem sve više ljudi ne traži bolje sutra, već samo sljedeći obrok. Dok se redovi pred kazanima produljuju, a siromaštvo postaje svakodnevica, odgovori nadležnih izostaju.
Glad ne čeka strategije, sjednice ni obećanja. Sve dok je topli obrok jedina sigurnost za stotine obitelji, pravo na dostojanstven život ne smije ostati privilegija.
