Voda Fratarka
Fra Augustin Dembić iz Fojnice, koji je prije dolaska u Ramu 1862. godine ozidao crkvu u Gučoj Gori, imao je namjeru to učiniti i na Šćitu, ali je prije svega trebalo osigurati vodu za kuću i buduću gradnju. Fra Augustin je doveo vodu s vrela zvanog Fratarka koje se nalazi južno od Šćita, a koje su koristili fratri “dok je u Rami bio manastir”, kako veli Vladić dodajući da je fra Augustin bio “muž vazda vesele ćudi i dobre volje i sa svakim prijazan, i u svakom pogledu odvažan i poduzetna duha i ustrajan u svim poslovima i poduzećima”. Inače, ovaj je misnik ostavio uspomenu vatrena propovjednika. On je na Veliki Petak “tako žalovito pripovijedio, da je gotovo cijeli puk plakao”.[1]
Fra Augustin je 1863. godine premješten u Fojnicu, gdje je vodio gradnju novog samostana, a fra Anto Vladić nakon njega nije imao sreće s vodom. Nakon što ju je doveo, nastali su problemi jer majstori nisu pazili kako su polagali tomruke, pa kako nisu bili vodoravni, došlo je do začepljenja.
Fratri su se služili bunarom iskopanim pred kućom, a pili su vodu sa Šestana, izvora pod gajem za čiju vodu Vladić veli da je “na kantar najlakša od svih drugih voda u ovoj okolici i najzdravija”.[2]
Godine 1929. počelo se raditi na dovođenju vode s vrela Slatine iz Ripaca do Šćita. Iako su se Ripčani bunili, voda je dovedena 1931. godine.
Fra Ljubo Lucić, Rama kroz stoljeća
[1] Usp. J. Vladić, Urežnjaci, str. 345.
[2] Isto, str. 347.
