Zanimanje Komšić

Nekadašnji član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda Željko Komšić, najavio je kako će se ponovo kandidirati za člana Predsjedništva BiH. Kroz osam godina njegovih prošlih mandata, od 2006. do 2014., puno svjesniji i pozvaniji od mene (mada su bili rijetki) pisali su analize Komšićevog političkog djelovanja, njegovih kvaliteta i posljedica. Priznajem, u to vrijeme sam – dijelom kao slijepi patriot, dijelom vodeći se onom „neka je bilo tko, samo da nisu Čović i HDZ“ – podržavao Komšića i glasao za njega, pa su mi i te analize i osvrti izlazili na drugo uho.

Piše: Franjo Šarčević/Prometej.ba

Danas, čitajući neke od tih tekstova, posebno one koje je godinama pisao Ivan Lovrenović, a i sam prebirući po koordinatama fenomena Komšić, vidim da Željko Komšić u 11 godina svog djelovanja u visokoj politici jednostavno nije uradio ništa dobro vrijedno pažnje. Pritom je uradio puno štete.

Radi se o političaru koji godinama živi u visokoj politici zahvaljujući svojem imenu i prezimenu i simboličkom kapitalu koje to ime i prezime nosi: Hrvat, a naš, po našoj mjeri, prava raja; borac Armije BiH; nosilac zlatnog ljiljana; priča bosanskim jezikom a ne nekim hrvatskim… I to je manje više to, čitav sadržaj koji nudi političar koji je svoje ime i prezime podebljano nekim „patriotskom“ uhu ugodnim floskulama pretvorio u zanimanje.

Glavni problem Komšića i političkih struktura koje ga podržavaju jest da nemaju snage intelektualno-politički promišljati cjelinu vlastite zemlje, kako je to još 2006. Lovrenović napisao kao glavni problem Komšića i njegove tadašnje stranke (SDP).

Oni u svojoj sarajevsko-centričnoj, a zašto ne reći i bošnjačko-centričnoj perspektivi, ne razumiju kompleksnost Bosne i Hercegovine, osjetljivost njezinih nacionalnih pitanja i krhkost povjerenja među narodima koji ju čine. To što nekome pitanje nacionalnosti i nacionalne reprezentativnosti nije važno (kao na primjer piscu ovih redova, svojevoljnom pripadniku populacije „Sejdić-Finci“), ne znači da ono ne postoji kao činjenica – i to činjenica koju treba ozbiljno uvažavati i na kojoj treba raditi pažljivo i s poštovanjem.

Odgovoran političar, koji na ozbiljan način promišlja stanje svoje zemlje/zajednice i njezine perspektive u budućnosti morao bi uzeti u obzir sve bitne karakteristike te zemlje/zajednice, morao bi razmišljati iznutra. To se kod Komšića nikada nije vidjelo, a nažalost se ne vidi ni danas. On je jednostavno trećerazredni političar i politički šarlatan koji parazitira na „probosanskoj“ i „patriotskoj“ demagogiji.

Da je Komšić političar koji je u stanju pokrenuti neke pozitivne promjene i procese, preko njegovog izbora i priča o nelegitimnosti moglo bi se lako preći. Sposoban Željko Komšić na mjestu predsjednika Vlade, na poziciji gdje bi svojim znanjem i vizijama doprinio boljem životu svih građana u BiH, bio bi poželjna opcija. Međutim, ovakav Željko Komšić na mjestu člana Predsjedništva jednostavno je katastrofa.

Što će Komšić ponuditi svojim potencijalnim glasačima kao razlog da ga izaberu? Ništa osim prazne „patriotske“ retorike, priče o hrabrim sinovima koji su prolili krv za BiH, o borbi protiv rastakanja države i tako dalje. Mučno mu je, kaže prekjučer, gledati „kako je rezultat u Predsjedništvu 2:1 protiv Bosne i Hercegovine“ i da „treba biti minimalno 2:1 u korist BiH“. Naravno, u Komšićevom svijetu demagoških fantazija, Bakir Izetbegović i SDA su ono 1 za Bosnu i Hercegovinu.

To su sve jasne poruke budućim glasačima, rečene doduše na uvijen i indirektan način: glasajte za mene, preglasajte Hrvate (ili retorikom mnogih Komšićevih glasača – ustaše), kako bismo imali dvojicu u predsjedničkoj fotelji i spriječili rastakanje države. Ili kako to sebi Komšić vjerojatno kazuje – poznajući njegov stil: bit ću opet u Predsjedništvu, evo vam na.

Dogodi li se opet njegov izbor, to će ugasiti posljednju šansu da se među Hrvatima u BiH pojave konstruktivne političke opcije i stvori kakav-takav politički pluralizam – ako takva šansa već nije umrla početkom ovog desetljeća. HDZ će nastaviti monopolizirati pravo na „hrvatski“ dio politike i homogenizirati sve manji i manji narod, pri čemu će im – kao vještim makijavelistima – Komšićev izbor doći kao kec na desetku.

Što znači jedno mjesto u Predsjedništvu naspram prilike da u narodu razvijaš paranoju i osjećaj ugroženosti, zakinutosti i majorizacije od strane političkog Sarajeva i većinskog naroda te tako u narodu koji si opljačkao i rastjerao postaneš zaštitnik, izbavitelj i apsolutni vladar? To je prilika koju će Dragan Čović i hadezeovske strukture vješko iskoristiti, a to od toga nitko neće imati koristi, niti hrvatski građani naše zemlje niti Komšićevi „svi građani“ radi kojih se tobože bori za tu funkciju i koje bi tobože predstavljao. Sve s visokom plaćom i ugodnim životom, da spomenemo i taj ne baš nebitan momenat.