Zašto Elektroprivreda HZ Herceg-Bosne financira nogometaše Širokog Brijega i Zrinjskog, a ramskim ni marke?
Elektroprivreda HZ HB već godinama izdvaja znatna sredstva za financiranje nogometnih klubova Široki Brijeg i Zrinjski iz Mostara i to od 400 tisuća KM do milijunskih iznosa. Nije to neobično da primjerice Široki nema nikakve veze s EP osim da ima uposlenih oko 400 u Elektroprivredi i da je generalni direktor Marinko Gilja iz Širokog Brijega.
Sve to ne bi bilo čudno da se ne financira iz Elektroprivrede nogometni klub iz Širokog i Mostara, a ramskim sportašima ni marke. I to nije sve. U upravnim tijelima EP HZ HB nema nitko iz Rame iako Hidroelektrana Rama sama proizvodi pola električne energije u sustavu EP HZ HB. Ipak, općina Prozor-Rama mora sudskim postupcima doći do zakonski određenih sredstava koja su izborena 2009. godine.
Nameće se samo po sebi pitanje: Gdje su ti silni politički dužnosnici iz općine Prozor-Rama koji se nalaze u Mostaru i političkim funkcijama u Sarajevu i kakav je njihov utjecaj? Ako je suditi po sudskim procesima za obeštećenje i zadnjim izborima njihovog utjecaja nema iako u samoj EP su uposlenici bivši načelnici općine Prozor-Rama koji bi trebali znati i imati obvezu boriti se za svoju općinu.
Zašto ne iskoriste svoj politički utjecaj u Elektroprivredi i omoguće financiranje sportaša i u Rami, a ne da taj utjecaj koriste i blokiraju otvaranje Doma za starije i nemoćne Rama na Šćitu.
Nedavno provedeni lokalni izbiri i kandidature iz Mostar pokazale su da je bio glavni cilj borba za sredstva obeštećenja pa ih obustaviti ili barem ograničiti kako bi se pogodovalo nekim drugim općinama i gradovima. Stanovnici općine Prozor-Rama su plebiscitarno kazali NE takovoj politici.
Europskom poveljom o lokalnoj samoupravi lokalna zajednica odnosno općina treba imati najmanje 25 plus 1 posto udjela u Elektroprivredi na svom teritoriju tako da nema upravnih tijela bez lokalne zajednice. Bit će zanimljivo pratiti sve to kada dođe privatizacija. Možda je vođenje EP HZ HB u financijske dubioze upravo pogodovanje za privatizaciju.
No, vratimo se financiranju mostarskih i širokobrijeških nogometaša, a ramskim ni crno iza nokata jer se sve odvija prema zakonima i pravilnicima koje sami kreiraju da bi mogli na takav pristran način funkcionirati bez osjećaja za ostale sredine odakle crpe proizvodnju električne energije i novac od krajnjih potrošača.
Kao potkrijepljenje ovome preporučujem da pročitate istraživački članak koji je objavio Žurnal.
Članak donosimo u nastavku:
Nedavno smo objavili kako je koalicija na državnoj razini (SDA, SNSD i HDZ BiH) riješila da zaustavi antikorupcijsku reformu sistema javnih nabavki, tako što namjeravaju zaustaviti usvajanje Nacrta Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim nabavkama, a u proceduru pustiti prijedlog novog Zakona o javnim nabavkama u kome neće biti antikorupcijskih odredbi.
Dok se čeka na usvajanje novog zakona, provode se mnogi sporni tenderi, o čemu Žurnal godinama piše. Nadležne institucije često ne poduzimaju ništa kako bi se spriječile zloupotrebe zakona.
Bh. mediji u svibnju su već objavili da je Elektroprivreda HZHB raspisala dva tendera – reklamiranje društva putem nogometnog kluba s područja grada Mostara, te grada Širokog Brijega.
Iz tenderske dokumentacije bilo je jasno kako samo nogometni klubovi „Zrinjski“ i „Široki Brijeg“ ispunjavaju uvjete iz tendera, što predstavlja kršenje zakona jer ugovorni organi ne bi smjeli pogodovati određenim ponuđačima.
Dio uvjeta iz tenderske dokumentacije (gore za Mostar; dole za Široki Brijeg)
„Minimalni zahtjevi za predmetne nabavke su tako postavljeni da se unaprijed zna da ih na cijelom svijetu mogu zadovoljiti samo HŠK „Zrinjski“ Mostar i NK „Široki Brijeg“. Ono što je veoma problematično u predmetnim nabavkama jeste da se one ponavljaju iz godine u godinu, jer smo identične nabavke imali i 2019. i 2018. i 2017. i 2016. i 2015. godine. Također, krajnje je problematično i da nema nikakve reakcije nadležnih nadzornih organa i pravosudnih institucija za navedeni utrošak minimalno 2,1 miliona KM“, govori za Žurnal Mervan Miraščija iz Fonda za otvoreno društvo BiH.
No, nije to jedina sporna stvar kada je riječ o ovim tenderima vrijednim kombinirano 400.000 maraka, bez PDV-a. Kako nam je pojašnjeno iz Agencije za javne nabavke BiH, udruženja građana, u pravilu, ne mogu biti ponuđači u postupcima javnih nabavki:
„Udruženja građana ne mogu biti ponuđači u određenom postupku javne nabavke, ukoliko nisu registrovana kod nadležnog suda kao posebna pravna lica za obavljanje privredne djelatnosti koja nije neposredno povezana s ostvarivanjem njihovih osnovnih statutarnih ciljeva i aktivnosti, a koja djelatnost je predmet konkretnog postupka javne nabavke.“
Dakle, udruženja građana u pravilu ne mogu biti ponuđači u postupcima javnih nabavki jer nemaju privredni karakter. To mogu biti ako osnuju posebno pravno lice i registruju ga kod nadležnog suda.
Kao što je poznato, sportski klubovi u našoj državi su udruženja građana. Kako su onda godinama unazad Zrinjski i Široki Brijeg pobjeđivali na tenderima Elektroprivrede HZHB?
Do 2018. godine Elektroprivreda HZHB je potpisivala ugovore direktno s navedenim nogometnim klubovima. No, svjesni stava Agencije za javne nabavke BiH koji smo naveli, 2019. godine oba kluba se na tendere prijavljuju s drugim firmama.
Konkretno, Zrinjski je nastupio u konzorciju s kompanijom „Interagent“ d.o.o. Mostar, a Široki Brijeg s firmom „Amadis“ d.o.o. Široki Brijeg. Ove, 2020. godine, Zrinjski je opet nastupio zajedno s „Interagentom“, dok je tender za reklamiranje društva putem nogometnog kluba s područja grada Širokog Brijega poništen jer „nije dostavljena nijedna ponuda u određenom krajnjem roku“. Zašto se iz NK „Široki Brijeg“ nisu javili na tender, nije nam poznato, jer iz ovog kluba nisu odgovorili na Žurnalov upit.
VEZE HDZ-A BiH I HERCEGOVAČKIH KLUBOVA
Vlasnik kompanije „Interagent“ je Danko Šulenta. Istovremeno, Šulenta je zvanično izvršni dopredsjednik HŠK „Zrinjski“, a neslužbeno je u nogometnim krugovima poznat i kao „alfa i omega“ mostarskog kluba. Njegova firma ne bavi se reklamiranjem. Riječ je o špediterskoj firmi, odnosni firmi čija je osnovna djelatnost međunarodno otpremništvo.
Iz HŠK „Zrinjski“ su za Žurnal potvrdili kako su se u posljednje dvije godine na tender prijavili kao član grupe ponuđača s firmom „Interagent“ „iz razloga što je tumačenjem Agencije za javne nabavke BiH definirano da udruge građana, fondacije i sl. ne mogu biti registrirani kao dobavljači u Agenciji za javne nabavke BiH“.
„Zakon o javnim nabavkama BiH propisuje da se više pravnih osoba može udružiti i dostaviti ponudu, od kojih je dovoljno da je jedan član, odnosno predstavnik grupe registriran kao dobavljač u Agenciji. Iz toga razloga smo se obratili društvu „Interagent“ d.o.o. Mostar i zaključili ugovor o konzorciju prema kojem smo se organizirali kao grupa ponuđača i u kojem su definirane prave i obveze među članicama konzorcija na način da se društvo „Interagent“ d.o.o. Mostar prijavi kao predstavnik i registrirani dobavljač kod Agencije u svrhu preuzimanja tenderske dokumentacije“, naveli su iz mostarskog kluba.
Pojednostavljeno, sve uvjete iz tendera ispunjava samo HŠK „Zrinjski“. Oni, zakonski, ne mogu biti ponuđači u postupcima javnih nabavki. Kako bi ipak dobili tender, u pomoć uskače firma izvršnog dopredsjednika kluba, s kojom „Zrinjski“ potpisuje ugovor o konzorciju. Firma Danka Šulente u cijelom procesu učestvuje samo kako bi se preuzela tenderska dokumentacija i kako bi se „Zrinjski“ mogao prijaviti na tender koji je, svakako, kreiran tako da isključivo taj klub zadovoljava sve kriterije. Na kraju, sav novac se, zvanično, isplaćuje neposrednom davatelju usluge, odnosno „Zrinjskom“.
Iz Elektroprivrede HZHB također nisu odgovorili na Žurnalov upit. Zanimalo nas je zašto je donesena odluka da se i u 2020. godini, u vrijeme pandemije, planiralo potrošiti 400.000 maraka na reklamiranje društva koje ima zakonski monopol; zašto se uvijek donosi odluka da se društvo reklamira isključivo putem nogometnih klubova, te isključivo putem klubova s područja Mostara i Širokog Brijega; zašto su godinama ugovori dodjeljivani udruženjima građana, iako oni ne mogu biti ponuđači u postupcima javnih nabavki.
Međutim, ove odluke nimalo ne čude. Elektroprivreda HZHB je pod direktnom kontrolom HDZ-a BiH i Dragana Čovića. Stranački ljudi rukovode klubovima iz Mostara i Širokog Brijega. Naprimjer, federalni ministar prometa i komunikacija Denis Lasić je ujedno i predsjednik UO u HŠK „Zrinjski“, dok je dugogodišnji gradonačelnik Širokog Brijega Miro Kraljević istovremeno i predsjednik UO istoimenog kluba.
Ono što je svakako problematično jeste ignorantski stav Agencije za javne nabavke BiH. Kako je potvrđeno Žurnalu, Agencija se nije ni obraćala Elektroprivredi HZHB povodom ovih tendera.
Poseban problem jeste pitanje zakonitih ponuđača u postupcima javnih nabavki. Stav Agencije jeste da, u pravilu, udruženja ne mogu biti ponuđači. No, kako ističe Mervan Miraščija, to je, najblaže rečeno, u suprotnosti s praksom:
„Da preciziram, navedene javne nabavke reklamiranja JP Elektroprivreda HZHB d.d. Mostar u 2015, 2016, 2017, i 2018. godini su dobili HŠK „Zrinjski“ Mostar i NK „Široki Brijeg“, koji sigurno nisu privredni subjekti. Tek u 2019. godini odnosno 2020, navedeni nogometni klubovi se pojavljuju u grupi ponuđača s privrednim subjektima, odnosno za njih se prijavljuje privredni subjekt. Također, na Portalu javnih nabavki, koji vodi Agencija za javne nabavke BiH, kao ponuđači su registrovana i 14 udruženja, od kojih većina ima i realizirane ugovore o javnim nabavkama, a neki čak i ugovore milionske vrijednosti. Uostalom, ako Agencija za javne nabavke BiH stoji iza svoga stava, zašto nije koristila nadležnosti monitoringa postupaka javnih nabavki i obustavljala navedene i brojne druge nabavke reklamiranja javnih preduzeća i institucija u BiH, u kojima su se kao punuđači pojavljivali sportski klubovi i slična udruženja?“
Uvidom u podatke Portala javnih nabavki, vidljivo je da istu praksu kao Elektroprivreda HZHB imaju i brojna druga javna preduzeća, iako je najčešće riječ o manjim iznosima.
Javna preduzeća, koja su de facto u rukama vladajućih stranaka, godinama obilato koriste sve manjkavosti trenutnog Zakona o javnim nabavkama BiH, a kako bi pogodovali firmama ili udruženjima kojima rukovode strankama bliski ljudi. Preciznije, javne nabavke pretežno služe za „zakonito“ izvlačenje budžetskih sredstava, odnosno novca građana.
Mnogo toga bi se moglo promijeniti usvajanjem Zakona o javnim nabavkama s antikorupcijskim odredbama. Podsjetimo da je usvajanje ovog zakona, koji treba biti u skladu s direktivama Evropske unije, jedan od uvjeta za dobijanje kandidatskog statusa.
(zurnal.info)
