Zašto je Trump dao Iranu dva tjedna? Putinov prijedlog je ‘otpilio‘, a čuveni general upozorava i na limit američke megabombe
Donald Trump, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, odgodio je odluku o bombardiranja Irana, a iranskom vrhovnom vođi ajatolahu Ali Hameneiju i teheranskom režimu dao dodatna dva tjedna za pregovore o okončanju sukoba s Izraelom.
Nije u pitanju iznenadno mirotvorstvo, nego Trump traži izlaz nakon što su mu savjetnici prezentirali da postoji opasnost da, ako se uključi SAD, Iranci i njima odane šijitske milicije napadnu američke baze diljem Bliskog istoka i izazovu žrtve među ondje stacioniranim vojnicima.
Budući da je javnost u SAD-u još uvijek traumatizirana zbog velikog broja poginulih Amerikanaca u Iraku i Afganistanu, Trump bi rado izbjegao rat, za koji nitko ne zna koliko može trajati i s kakvim posljedicama, iako ga izraelski premijer Benjamin Netanyahu nagovara da krene u ratnu avanturu.
Međutim, kako je doznao londonski The Times, Trumpov pouzdani pregovarač Steve Witkoff u gotovo je svakodnevnom telefonskom kontaktu s iranskim šefom diplomacije Abasom Aragčijem koji, za sada, odbija nastavak nuklearnih pregovora s Amerikom dok je njegova zemlja pod napadom Izraela, kojemu asistira SAD.
Iran tvrdi da može uništiti sve
Aragči je upozorio Witkoffa da Iran ima sposobnost uništiti svaku američku bazu u regiji rekavši da ‘ako možemo napasti Izrael, onda možemo žestoko napasti i Kuvajt, Irak i Katar‘, a u tim državama su stacionirane američke trupe.
Osim toga, SAD se boji, da ako napadne Iran, neće biti samo napadnute američke baze nego bi Iran mogao pribjeći i miniranju Perzijskog zaljeva, ugrožavajući USS Carl Vinson, američki nosač zrakoplova koji je ondje stacioniran. Drugi američki nosač zrakoplova, USS Nimitz, na putu je prema Zaljevu, piše The Times.
Također, Wesley Clark, bivši vrhovni zapovjednik savezničkih snaga NATO-a u Europi, upozorio je da nema jamstva da će američka megabomba GBU-57 MOP, koja može pogoditi ciljeve na dubini do 61 metra, uništiti glavno iransko podzemno postrojenje Fordow.
– Jedini način da se to sa sigurnošću dozna jest slanje specijalnih snaga, a zatim i specijaliziranog osoblja za čišćenje nuklearnih objekata. Proveli smo testiranja ove bombe, ali ako nemamo točne planove i ne znamo sastav zemlje iznad tog bunkera, ne možemo biti sigurni ni u što, rekao je Clark za CNN.
– Čujete priče da je 60 metara pod zemljom, druge priče da je 90 metara pod zemljom, da ima armirani beton. Ne znate što je zapravo u njemu, [niste] sigurni ni u što. A uz sve, ako se zaista želite riješiti ovog iranskog nuklearnog programa, morate očistiti brojne lokacije gdje se izrađuju materijali, centrifuge i dijelovi bombi.
Trenutačno izgleda da diplomacija ima prednost, tako da su ministri iz Velike Britanije, Francuske i Njemačke, poznati kao E3, kao i Kaja Kallas, šefica za vanjsku politiku Europske unije, u Ženevi dogovorili sastanak s Abasom Aragčijem.
– Iranci ne mogu sjesti za pregovarački stol s Amerikancima, ali mi možemo. Reći ćemo im da se vrate pregovorima, da bismo razgovarali o nuklearnom pitanju prije najgoreg mogućeg scenarija, a istovremeno ćemo izraziti našu zabrinutost i zbog njihovih balističkih projektila, podrške Rusiji i pritvaranja naših građana, objasnio je neimenovani europski diplomat.
Utjecaj Europe minimalan
Problem je u tome da je geopolitički utjecaj Europe skoro minimalan, prvenstveno zahvaljujući Trumpovu animozitetu prema EU. Još 2015. godine, te iste europske sile – takozvani E3 – odigrale su glavnu ulogu u postizanju posljednjeg iranskog nuklearnog sporazuma, Zajedničkog sveobuhvatnog plana djelovanja (JCPOA).
Ali to je bilo pod administracijom Baracka Obame, no Trump se usprotivio sporazumu i povukao je Ameriku 2018. godine. Od tada se Europa bori da se njezin glas čuje o pitanjima koja se odnose na Iran, ali skoro ni s kakvim rezultatima.
Cilj ženevskog nastavka razgovora s Iranom je dobiti jamstvo da će Teheran svoj nuklearni program koristiti samo u civilne svrhe, prema riječima jednog dužnosnika iz zemalja E3, objavio je Politico.
– Upravo smo oko toga pregovarali, ali sve je stalo zbog izraelskih aktivnosti, rekao je dužnosnik EU pa skeptično predvidio da razgovori u Ženevi vjerojatno neće dovesti do konačnog rješenja, unatoč tome što se francuski predsjednik Emmanuel Macron pokušava dokazati kao ‘mirotvorac‘.
Europska unija nije jedina koja je marginalna u sadašnjoj situaciji jer ništa bolja nije ni – Rusija. Naime, izraelski rat protiv Irana, kojemu se Trumpova administracija razmatra pridružiti, stavio je Vladimira Putina u težak položaj.
Iranski režim postao je bliski saveznik Rusije nakon njezine invazije na Ukrajinu 2022., a vrhunac suradnje Moskva-Teheran formaliziran je Ugovorom o strateškom partnerstvu potpisanim u siječnju ove godine. Istina, Rusija nije u stanju i ne namjerava vojno pomoći, ali svim silama pokušava prodati svoje posredničke usluge.
U posljednja četiri mjeseca Moskva je u nekoliko navrata ponudila pomoć Washingtonu u rješavanju iranskog nuklearnog pitanja. Već u prvom telefonskom razgovoru između Trumpa i Putina 12. veljače Kremlj je pokušao što više proširiti raspon pitanja i raspravu odvesti što dalje od ukrajinske teme.
Među temama o kojima se raspravljalo, u izvješćima sugovornika spomenut je i Bliski istok. Nakon što je Izrael započeo zračne napade na iranske ciljeve, Putin je pokušao brzinski potvrditi svoj posrednički potencijal i ponudio je pregovore o ažuriranom nuklearnom sporazumu, u novim uvjetima. Nazvao je izraelskog premijera Netanyahua i iranskog predsjednika Pezeškiana, a zatim i Donalda Trumpa, te ponudio posredničke usluge.
Trump je isprva rekao da je otvoren za ruski prijedlog, no njegov odgovor nakon još jednog razgovora s Putinom 14. lipnja zvučao je gotovo podrugljivo.
– Rekao sam mu: učini mi uslugu – budi posrednik za sebe. Prvo se pozabavimo Rusijom, u redu?
Bila je to nedvosmislena poruka da Amerika doživljava Putina kao drugotnog, a ne ravnopravnu velesilu, kao što žele u Moskvi.
– Putin si ne može priuštiti svađu ni s Izraelom ni s Trumpom. Rat protiv Ukrajine nije mu ostavio ništa u rezervi osim neuvjerljive ponude posredovanja, ali ruskom vođi to treba uglavnom da bi tuđi rat zamijenio svojim, napisao je Aleksandar Baunov, viši suradnik u berlinskom centru Carnegie za ruske i euroazijske studije.
