Zašto uistinu nestaju pčele?
Divlje pčele i pčele medarice ključne su za oprašivanje najrazličitijih vrsta usjeva orašida, voća i povrća: trešanja, višanja, krušaka, jabuka, naranči, malina, kupina, jagoda, borovnica, badema, lubenica, tikava, tikvica, krastavaca, salata, itd…
Samo u SAD-u one su neophodne za poljoprivredne prinose čija se vrijednost procjenjuje na oko 15 milijardi dolara. No ova korisna stvorenja misteriozno izumiru u cijelom svijetu. O uzrocima njihovog nestanka koji bi mogao imati vrlo ozbiljne posljedice za cijelo bogatstvo biljaka, životinja i ljudi, postavljeno je više teorija.Prema jednoj glavni je krivac grinja Varroa destructor, nametnik rasprostranjen po gotovo cijelom svijetu koji napada azijsku pčelu – Apis cerana i europsku medonosnu pčelu – Apis mellifera.
Prema drugima problem je u novoj klasi pesticida koji su poznati kao neonikotinoidi, a utječu na živčani sustav kukaca.
Treći pak ističu nestanak prirodnih staništa budući da raznovrsno cvijeće zamjenjuju gradski i prigradski travnjaci i monolitne poljoprivredne kulture.
No prema novoj studiji predstavljenoj u časopisu Science za nestanak pčela vjerojatno su krivi svi ovi čimbenici zajedno.
Autori ističu da pesticidi vjerojatno ne bi sami bili dovoljni da izazovu pomor tako velikih razmjera. No oni smanjuju otpornost pčela na invazivne parazite. Manjak hranjivih tvari slabi im imunitet i čini ih podložnijim bolestima. Usto neki fungicidi značajno povećavaju toksičnost pesticida, a nedostatak divljeg cvijeća povećava izloženost pčela pesticidima i fungicidima koji se koriste na plantažama.
Sreća u nesreći
Dave Goulson, profesor biologije na University of Sussex kaže da je u uobičajenim istraživanjima teško analizirati zajedničko međudjelovanje svih ovih stresova na pčele; mnogo je lakše pratiti utjecaje samo jednog od čimbenika.
No Goulson smatra da je njihov zaključak zapravo dobra vijest.
‘Ako radite s pretpostavkom da pčele uništava jedan uzrok, onda je teško poduzeti bilo što dok ne utvrdite kako to točno funkcionira. Međutim ako prihvatite da na njih vjerojatno djeluje mnogo stvari – bolesti, manjak hrane, pesticidi – onda situaciju može poboljšati promjena jednog ili više navedenih čimbenika', objasnio je.
To znači da bi se mogli poduzeti neki koraci koji nisu neizvedivi poput uvođenja više vrsta cvijeća na oranice, smanjivanja količina pesticida gdje je to moguće, provođenja kvalitetnijeg nadzora nad trgovinom pčelama kako bi se spriječilo širenje bolesti itd.
Stručnjaci također ističu da bismo trebali naučiti više o divljim pčelama koje su zaslužne za većinu oprašivanja koje je važno za poljoprivredu, ali i za cjelokupnu floru.
Autori kažu da oprašivanje u svijetu još nije došlo u krizu, međutim kako se povećavaju potrebe za hranom, tako rastu i potrebe za polinacijom (u posljednjih 50 godina su se utrostručile) dok se istovremeno pogoršavaju uvjeti za opstanak pčela.
Prema drugima problem je u novoj klasi pesticida koji su poznati kao neonikotinoidi, a utječu na živčani sustav kukaca.
Treći pak ističu nestanak prirodnih staništa budući da raznovrsno cvijeće zamjenjuju gradski i prigradski travnjaci i monolitne poljoprivredne kulture.
No prema novoj studiji predstavljenoj u časopisu Science za nestanak pčela vjerojatno su krivi svi ovi čimbenici zajedno.
Autori ističu da pesticidi vjerojatno ne bi sami bili dovoljni da izazovu pomor tako velikih razmjera. No oni smanjuju otpornost pčela na invazivne parazite. Manjak hranjivih tvari slabi im imunitet i čini ih podložnijim bolestima. Usto neki fungicidi značajno povećavaju toksičnost pesticida, a nedostatak divljeg cvijeća povećava izloženost pčela pesticidima i fungicidima koji se koriste na plantažama.
Sreća u nesreći
Dave Goulson, profesor biologije na University of Sussex kaže da je u uobičajenim istraživanjima teško analizirati zajedničko međudjelovanje svih ovih stresova na pčele; mnogo je lakše pratiti utjecaje samo jednog od čimbenika.
No Goulson smatra da je njihov zaključak zapravo dobra vijest.
‘Ako radite s pretpostavkom da pčele uništava jedan uzrok, onda je teško poduzeti bilo što dok ne utvrdite kako to točno funkcionira. Međutim ako prihvatite da na njih vjerojatno djeluje mnogo stvari – bolesti, manjak hrane, pesticidi – onda situaciju može poboljšati promjena jednog ili više navedenih čimbenika', objasnio je.
To znači da bi se mogli poduzeti neki koraci koji nisu neizvedivi poput uvođenja više vrsta cvijeća na oranice, smanjivanja količina pesticida gdje je to moguće, provođenja kvalitetnijeg nadzora nad trgovinom pčelama kako bi se spriječilo širenje bolesti itd.
Stručnjaci također ističu da bismo trebali naučiti više o divljim pčelama koje su zaslužne za većinu oprašivanja koje je važno za poljoprivredu, ali i za cjelokupnu floru.
Autori kažu da oprašivanje u svijetu još nije došlo u krizu, međutim kako se povećavaju potrebe za hranom, tako rastu i potrebe za polinacijom (u posljednjih 50 godina su se utrostručile) dok se istovremeno pogoršavaju uvjeti za opstanak pčela.
