Zašto vlasnici kafića moraju ozbiljno shvatiti zabranu pušenja

Ljetne terase, utočište brojnih pušača, polako se zatvaraju, a s prvim hladnim danima povratak u zatvorene prostore ponovno otvara pitanje – gdje i kako zapaliti? Ono što se tijekom ljeta moglo zaobići, sada postaje ozbiljan izazov i za goste i za vlasnike kafića.

Kako su pušači ovoga ljeta svoje kave ispijali na terasi, inspekcija i nije imala razloga previše biti na terenu, ali dolaskom hladnih dana to će se promijeniti.

Kolike su kazne?

Prema Zakonu o kontroli i ograničenoj upotrebi duhana, vlasnici ugostiteljskih objekata koji dopuste pušenje u zatvorenom prostoru riskiraju kazne od 2.000 do 5.000 KM, dok pojedinci koji zapale cigaretu mogu biti kažnjeni sa 100 KM.

Ako vlasnik kafića, restorana ili drugog zatvorenog prostora dopusti pušenje tamo gdje je zabranjeno, može platiti kaznu od 2.000 do 5.000 KM. Osim toga, i osoba zadužena za lokal – menadžer, voditelj smjene ili konobar koji je odgovoran za nadzor – može biti sankcioniran s dodatnih 300 do 1.000 KM.

Odgovornost nije samo na gostima. Zakon je jasan –  vlasnici i osoblje kafića moraju aktivno spriječiti pušenje u zatvorenom prostoru jer u suprotnom, riskiraju novčane sankcije. To znači da u lokalu moraju biti vidljive oznake koje upozoravaju da je pušenje zabranjeno, a na stolovima ne smiju biti pepeljare.

Propisano je također i da je osoblje dužno reagirati ako netko zapali cigaretu. Vlasnik ili odgovorna osoba dužni su opomenuti gosta, uskratiti mu uslugu ili, ako se ogluši, pozvati inspekciju. U suprotnom, i za taj propust mogu dobiti kaznu od 500 do 2.500 KM.

Odgovornost vlasnika i osoblja ne staje samo na provođenju zakona – ona obuhvaća i brigu o zdravlju i dojmu koji ostavljaju na goste, piše Bljesak.info.

Zabrana ne dovodi do pada prometa

Unatoč početnoj zbunjenosti i nejasnoćama, većina ugostiteljskih objekata u Hercegovini pridržava se zabrane pušenja, a i gosti postaju sve svjesniji kako je poštivanje zakonskih odredbi nužno ako ne žele riskirati kazne.

Ugostitelji koji se pridržavaju zabrane pušenja iskazuju brigu za zdravlje svojih gostiju i zaposlenika, a time grade i povjerenje koje danas ima sve veću vrijednost. Jer, kako pokazuju iskustva europskih zemalja, zabrana pušenja dugoročno ne smanjuje broj gostiju – naprotiv, kafići i restorani postaju privlačniji nepušačima, obiteljima i turistima koji cijene čist zrak i ugodniji boravak bez dima.

No, uzimajući u obzir zdravstveni i zakonski aspekt pridržavanja zabrane, jednako je važan i onaj reputacijski, a posebice u današnjem vremenu kada su društvene mreže postale javni prostor u kojem je dovoljan jedan klik da pojedini objekt završi u središtu negativnih komentara. Takva situacija ne donosi samo rizik novčane kazne, već i trajno narušavanje ugleda, što je za mnoge poduzetnike daleko skuplje.

Mladi manje puše cigarete

Procjenjuje se da pušenje svake godine uzrokuje više od osam milijuna smrti diljem svijeta, od čega 1,3 milijuna otpada na nepušače izložene pasivnom dimu. U Europskoj uniji četvrtina smrti od raka povezana je s pušenjem. Ugostitelji tako, osim zakonske, imaju i moralnu obvezu – zaštititi zdravlje ljudi koji svakodnevno borave u njihovim prostorima.

Sve više istraživanja pokazuje da nova generacija gostiju – generacija Z – razmišlja drugačije. Mlađi gosti cijene prostore bez dima i mirisa, a sve više ih podržava zabranu pušenja u zatvorenim prostorima što pokazuje analiza podataka Globalnog istraživanja o uporabi duhana među mladima (GYTS) gdje je čak više od 80 % njih navelo kako bi takva zabrana trebala vrijediti svugdje.

Takve promjene u navikama stvaraju i nove okolnosti za ugostitelje, koji danas sve češće traže rješenja kako udovoljiti zahtjevima mlađih gostiju.

U kontekstu zakonskih ograničenja i sve veće svijesti o zdravlju, ugostitelji koji žele zadržati pušače, ali i poštovati propise, mogu balansirati i jedno i drugo.

Zagrijavanje duhana nije pušenje

Naime, novi zakon na razini FBiH definira kako je pušenje samo ona radnja u kojoj dolazi do sagorijevanja duhana – što bi jednostavnim riječnikom značilo da je pušenje samo ona radnja koja stvara dim koji se udiše.

Proizvodi koji ne sagorijevaju duhan, nego ga samo zagrijavaju ne proizvode dim, nego aerosol, pa se stoga u očima zakona ne smatraju pušenjem. Svi proizvodi koji zagrijavaju duhan su tako izuzeti od zabrane pušenja.

Zabrana pušenja u zatvorenim prostorima tako ne mora biti prijetnja, nego prilika da se ugostiteljstvo prilagodi novim navikama i vrijednostima. Odgovorno ponašanje, poštivanje zakona i moderni pristupi omogućuju da kafići i restorani ostanu privlačni svima – i pušačima i nepušačima.