Žene kao ranjiva kategorija u BiH, porazna statistika zvoni na uzbunu, potrebne su promjene

Skoro svaka druga žena u BiH iskusila je neki oblik nasilja. Tragom projekta EU Fokus je razgovarao s nadležnima o rješenjima koja se nude za ugrožene žene, objavljuje Fokus.

U ožujku 2016. godine u Olovu dogodio se jedan od najstrašnijih i najbrutalnijih zločina a ujedno i femicida u postratnoj Bosni i Hercegovini. U kanjonu rijeke Stupčanice pronađeno je tijelo 24-godišnje Arnele Đogić. Istragom je utvrđeno da su je dvojica napadača, Avdija Selimović i Muriz Brkić, najprije mučili, a zatim njeno tijelo bacili s litice u kanjon. Obojica su priznala zločin. Obojica su osuđeni na po 40 godina zatvora.

Skoro svaka druga žena (48%) u BiH iskusila je neki oblik nasilja, uključujući i nasilje od intimnog partnera, nepartnera, uhođenje ili seksualno uznemiravanje, od svoje petnaeste godine, pokazalo je istraživanje OSCE-a o nasilju nad ženama u BiH.

Tri godine zaredom BiH bilježi po 12 femicida godišnje

Prema podacima Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, za nasilje nad ženama najčešće se izriču uslovne kazne, a manje zatvorske i novčane.

Najporaznije je da se čak 84% slučajeva nasilja nikada ne prijavi.

Ovi zastrašujući podaci pokazuju da veliki broj žena u svijetu, pa i u BiH, nažalost, spada u ranjivu kategoriju društva. Iako smo davno zagazili u 21. stoljeće, u kulturi bh. društva i dalje dominira rodna diskriminacija, mnoge žene u patrijarhalnom društvu, kakvo je bosanskohercegovačko, i dalje su u inferiornom položaju.

Osnaživanje žena i tabu teme

Olovo, općina koju smo spomenuli u kontekstu brutalnog femicida, jedna je od lokalnih zajednica koja je izabrana na javnom pozivu Delegacije Evropske unije u BiH za realizaciju projekta „Pružanje pomoći ugroženim ženama i razvoj integriranog programa socijalne zaštite“.

Upravo zbog navedenih otrežnjujućih podataka koje smo prethodno naveli, EU je odlučila pokušati promijenti stvari u BiH, te poboljšati pozicije ranjivih kategorija žena. Između ostalog i uz pomoć navedenog projekta.

Razgovarali smo s Merisom Kaljanac, pomoćnicom načelnika Olovo, koja potvrđuje da im je prioritet kroz ovaj projekat osnažiti žene, posebno iz ruralnih sredina.

“Želja nam je da pokušamo izgraditi autoritet kod žena koje žive na području općine Olovo”, kaže Kaljanac.

Jedno od najtežih kršenja prava žena je nasilje nad ženama i nasilje u porodici. Pomoćnica načelnika iznosi podatak da Policijska stanica Olovo u prosjeku godišnje evidentira oko pet događaja koja sadrže elemente kaznenog djela „nasilje u porodici“, a koji su za posljedice imali fizičko i psihičko nasilje.

“U većini slučajeva, utvrđeno je da je počinilac suprug”, kaže Kaljanac.

“Nažalost, živimo u društvu u kojem je nasilje još uvijek tabu tema o kojoj se ne govori javno, gdje društvo, komšije, zatvaraju oči ako žrtva doživi nasilje, jer se nasilje smatra „privatnim problemom“, tako da veliki broj slučajeva nasilja ostaje neprijavljen. Ono što dodatno utiče na neprijavljivanje nasilja jeste nedovoljna informisanost žrtve nasilja o mogućnostima prijavljivanja nasilja i postojanju zakonskih mjera zaštite”, govori Kaljanac.

Dodaje da će kroz ovaj projekat nastojati upoznati javnost o nadležnostima svih subjekata u sistemu djelovanja i zaštite kada je u pitanju nasilje u porodici, istaći mogućnosti, ali i ograničenja institucija, te informisati o mogućnostima prijavljivanja nasilja i postojanju zakonskih mjera zaštite u slučaju nasilja u porodici.

Smatra da će ovaj projekat omogućiti i da se međusobno povežu nadležne institucije i uspostave kvalitetniju i bolju saradnju na nivou lokalne zajednice.

“Smatram da su žene danas u BiH ugrožene pred nasilničkim vezama – bračnim i/ili vanbračnim – bilo da je riječ o fizičkom ili psihičkom nasilju. Kod nas još uvijek važi pravilo ‘šuti i trpi’ i ‘šta će selo reći’. U takvom okruženju žene ne izražavaju svoje mišljenje i stavove, nego se „prilagođavaju okolini“ na svoju štetu”, kaže Kaljanac.

Dodaje da se u patrijarhalnim društvima, kakvo je naše, ističu rodni stereotipi i predrasude, tipa „zadatak muškarca je da zarađuje novac, a zadatak žene je da brine o kući i porodici“.

“Stava sam da žene moraju početi više da cijene sebe i postati finansijski nezavisne. Zato na prvom mjestu treba istaći važnost obrazovanja žena. Zahvaljujući obrazovanju, žena se uključuje u tržište rada. Viši stepen obrazovanja osigurava nam bolje radno mjesto, ali i bolji položaj u porodici, jer obrazovanije žene odbacuju tradicionalnu ulogu žene domaćice kao jedinu moguću”, kaže Kaljanac.

Europski grantovi za deset lokalnih zajednica

Memorandumi o razumijevanju projekta EU potpisani su krajem februara 2025. između Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH i partnera koji provode projekat – Udruženja „Žene s Une“ i Arbeiter-Samariter-Bund u Bosni i Hercegovini, s jedinicama lokalne samouprave, odnosno dobitnicama granta. Naime, deset lokalnih zajednica dobilo je grant sredstva kako bi poboljšali socio-ekonomske uslove života ranjivih kategorija žena. Osim Olova, to su: Bihać, Gacko, Tuzla, Vlasenica, Bijeljina, Sapna, Derventa, Novi Grad i Gradiška.

Aida Behrem, direktorica Udruženja Žene s Une, kaže da sama činjenica da EU stavlja fokus na žene, i ovim javim pozivom i nekim drugim inicijativama, nažalost govori u prilog tome da u BiH još dosta stvari moramo uraditi kad je u pitanju položaj žena u našem društvu.

“Naročito sa aspekta socijalne politike, zapošljavanja, edukacije. Kod nas je još uvijek prisutna visoka stopa nezaposlenosti, naročito mladih žena i žena općenito. Problem je i dugotrajna nezaposlenost žena, posebno ranjivih kategorija žena, kao što su žene s invaliditetom, žene Romkinje… U polju ljudskih prava, borbe protiv diskriminacije i jednakosti mi zbilja moramo uložiti dodatne napore da žene imaju bolje pozicije u našem društvu”, kaže za Fokus.ba Aida Behrem.

Svaka od deset odabranih lokalnih zajednica imat će na raspolaganju oko 20 hiljada eura, kako bi doprinijela poboljšanju socio-ekonomske situacije i uslova života u BiH, s posebnim fokusom na ranjive kategorije žena.

Elmir Bojadžić, regionalni direktor Arbeiter-Samariter-Bund za Jugoistočnu Europu, njemačke organizacije koja je jedan od implementatora projekta, pojašnjava da će 16.500 eura kroz grant dati Evropska unija, a 3.500 eura će biti kontribucija svake lokalne zajednice.

Kako za Fokus.ba pojašnjava Bojadžić, formirat će se lokalni projekti koji su vezani za pomoć socijalnim kategorijama, u ovom slučaju za žene i žrtve nasilja.

“Treba ohrabriti socijalne reforme i inovativne pristupe. Potrebno je podizanje svjesnosti o potrebi da se bolje institucionalizira taj pristup, da imamo jedan holistički pristup prema ranjivim grupama žena i drugim ranjivim kategorijama društva, koje čine i mladi i žene i ljudi s invaliditetom i stariji”, kaže Bojadžić.

Ciljevi ovog projekta EU su i da se ojačaju kapaciteti relevantnih lokalnih institucija civilnog društva i drugih grupa koje zagovaraju reforme, a koje su važne za socijalnu zaštitu ranjivih grupa žena. Osim toga, govori nam sagovornica Aida Behrem, cilj je da se uspostave multidisciplinarni pristupi, odnosno lokalna partnerstva za rješavanje problema socijalne uključenosti ranjivih grupa žena u bh. društvo.

Koji su ciljevi projekta

Projekat je trenutno u fazi u kojoj se, na osnovu dokumentacije koju su dostavile lokalne zajednice, treba napraviti evaluacija njihovih politika i okvira koji su vezani uz status ranjivih kategorija žena.

“Ne možemo pričati šta je nekom potrebno, a da tog nekog ne konsultiramo. Mi smo predvidjeli da će potrebe zavisiti i od veličine grada, opštine, njihovih kapaciteta, da će negdje biti razvijene najmanje tri prioritetne oblasti na kojim će se kasnije raditi. One se mogu odnositi na različite usluge – edukacije, treninzi za zapošljavanje, adekvatne zdravstvene usluge, podrška skloništima… Može to biti podrška ženama s invaliditetom, negdje ženama Romkinjama, ženama žrtvama nasilja, mladim djevojkama i djevojčicama. Zato nam je u ovoj fazi najbitnija dodatna evaluacija njihovih potreba”, kaže direktorica Udruženja “Žene s Une”.

U tu svrhu, pojašnjava nam, bit će angažovani vanjski konsultanti, koji će napraviti analizu potreba. Za svaku od jedinica lokalne samouprave bit će organizovani okrugli stolovi na kojima će učestvovati i organizacije civilnog društva i druge interesne grupe, te će biti održani posebni okrugli stolovi na kojima će biti prezentirani nalazi tih evaluacija.

Potrebne su nam jasnije informacije o potrebama u svakoj od ovih jedinica lokalne samouprave – to ćemo imati na kraju vanjske evaluacije sa lokalnim zajedicama, ali i s ranjivim kategorijama žena na koju se ovo odnosi – kaže nam Behrem, dodajući da će nakon toga biti razvijena grant shema, odnosno vodič o načinu apliciranja, evaluaciji, odabiru i implementaciji tih grantova.

Cilj projekta je razviti održive sisteme socijalnog uključivanja ranjivih grupa žena, koji se kasnije kao održivi modeli mogu širiti u drugim lokalnim zajednicama u BiH.

Zagovaranje promjena na području opštine Novi Grad

Još jedna zajednica lokalne samouprave koja je odabrana da bude dijelom ovog projekta je i Opština Novi Grad. Saša Mirić, viši stručni saradnik za razvoj, implementaciju i praćenje projekata u Opštini Novi Grad, kaže za Fokus.ba da se ovim projektom jačaju kapaciteti lokalnih institucija, javnih ustanova, organizacija civilnog društva i neformalnih grupa za procese zagovaranja promjena i reformi u vezi sa socijalnom zaštitom ranjivih grupa žena, te se uspostavlja multisektorski pristup lokalnim partnerstvima za rješavanje problema socijalne uključenosti ranjivih grupa žena u društvo.

Na ovaj način, dodaje Mirić, direktno se doprinosi i poboljšanju uslova života na nivou Bosne i Hercegovine, imajući u vidu da se najveći dio socijalnih i ekonomskih procesa odvija na lokalnom nivou i kao takvi doprinose poboljšanju uslova života i rada ranjivih i marginalizovanih grupa žena na državnom nivou.

– Žene su svakako društvena kategorija kojoj pripada veliki dio ranjivih i marginalizovanih grupa našeg društva. Ovdje, prije svega, mislimo na žene sa sela, kojima je u značajnoj mjeri ograničen pristup uslugama i pravima u odnosu na žene koje žive u urbanim područjima. Također, u ovu grupu spadaju i druge socijalne kategorije žena, kao što su samohrane majke, žene iz višečlanih porodica, žene sa nižim stepenom obrazovanja i sa tim vezani problemi zaposlenja, odnosno obezbjeđivanja prihoda, ekonomske sigurnosti i nezavisnosti. Ovo je posljedica, kako procesa u tranzicionim i postratnim društvima tako i određenog dijela tradicionalnih vrijednosti našeg društva, pogotovo u zabačenijim predjelima naše zemlje, odnosno zajednicama udaljenijim od većih gradskih centara – govori nam Mirić.

Što kažu iz državne agencije

To je upravo šta nam podvlače i iz Agencije za ravnopravnost spolova BiH. Kažu da su žene i dalje jako ugrožena kategorija zbog niza duboko ukorijenjenih strukturalnih, kulturnih i ekonomskih problema: patrijarhalnih normi, ekonomske situacije i podzastupljenosti žena na tržištu rada, podzastupljenosti u političkom životu i donošenju odluka, izloženosti rodno zasnovanom nasilju, te nedovoljnoj implementaciji postojećih međunarodnih i domaćih obaveza koje se odnose na ravnopravnost spolova.

“Kako bi se unaprijedila ravnopravnost žena, potrebno je: više ulagati u edukaciju i podizanje svijesti o važnosti ravnopravnosti spolova, ekonomsko osnaživati žene, raditi na ravnopravnoj zastupljenosti spolova u donošenju odluka, bolje implementirati Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH”, podvlače iz Agencije za ravnopravnost spolova BiH.

Udruženje Centar za edukaciju i istraživanje Nahla u februaru 2025. je predstavilo priručnik o ekonomskim i socijalnim pravima žena u Bosni i Hercegovini, koji nudi pregled i analize pravnih aspekata koji se odnose na ekonomska i socijalna prava žena u BiH.

U priručniku stoji da su socijalna i ekonomska prava žena ključna za njihovu ravnopravnost i kvalitet života, te da njihovo ostvarivanje ima direktan utjecaj na razvoj zajednice i društva u cjelini.

“Ekonomska, socijalna i kulturna prava svrstavaju se u ljudska prava druge generacije, za razliku od političkih i građanskih prava koja pripadaju prvoj generaciji. Za razliku od građanskih i političkih prava, koja pred državu postavljaju negativnu obavezu – suzdržavanja od miješanja u prava i slobode, ekonomska i socijalna prava postavljaju na državu teret pozitivne obaveze i zahtijevaju njeno aktivno djelovanje, odnosno ‘stvaranje(m) političkih i ekonomskih pretpostavki i usvajanje efikasnih mjera za njihovo ostvarivanje'”, stoji u priručniku.

Nužna je koordinacija svih sektora

Uključivanje ranjivih kategorija žena u Bosni i Hercegovini u socio-ekonomske tokove predstavlja ne samo pitanje socijalne pravde, već i ključan korak ka izgradnji inkluzivnijeg i otpornijeg društva. Žene koje pripadaju marginalizovanim grupama – uključujući žene s invaliditetom, Romkinje, samohrane majke, žene iz ruralnih sredina, žrtve nasilja i druge – suočavaju se s višestrukim preprekama koje im onemogućavaju ravnopravan pristup obrazovanju, zapošljavanju, zdravstvenoj zaštiti i drugim resursima.

Kako bi se ove prepreke prevazišle, nužna je koordinacija svih sektora – državnih institucija, obrazovnih i zdravstvenih ustanova, nevladinih organizacija te organizacija civilnog društva. Ključno je razviti integrisane politike i mehanizme koji omogućavaju kontinuiranu podršku, edukaciju, ekonomsko osnaživanje i pravnu zaštitu žena iz ranjivih grupa.

Povezivanjem različitih sektora kroz zajedničke strategije, razmjenu informacija, međusektorsku saradnju i zajedničko djelovanje na terenu, moguće je izgraditi sistem podrške koji ne prepoznaje samo izazove već i potencijale ovih žena. Dugoročno, ovakav pristup doprinosi stvaranju pravednijeg društva u kojem sve žene imaju priliku ravnopravno učestvovati u ekonomskom, društvenom i političkom životu Bosne i Hercegovine.