Žitarica koja hrani 70 posto stanovništva svijeta
Riječ je dakako o pšenici koja pripada porodici trava (Poaceae, Gramineae) i ubraja se u najstarije poljoprivredne kulture.
Najvažnija je žitarica za proizvodnju kruha jer se oko 70 posto stanovništva svijeta hrani pšeničnim kruhom, piše Agroklub.com
Uz kukuruz i rižu, čini trio najdominantnijih žitarica globalno, kazuju podaci Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda FAO-a. Poznato je da se najprije uzgajala na Bliskom istoku negdje oko 10.000 godina prije nove ere, da bi se kasnije proširila na Egipat, Kinu i kod nas u Europu.
Deset najvećih proizvođača
Bila je simbol plodnosti i bogatstva u mnogim kulturama. U starom Egiptu korištena je kao valuta, a u mnogim mitologijama predstavlja simbol života i ciklusa obnove.
Popis deset najvećih proizvođača pšenice na svijetu predvodi Kina, Europska unija je drugoplasirana na ovom poretku, dok je na trećem mjestu Indija. Slijede Rusija, SAD, Kanada, Pakistan, Australija, Ukrajina i Turska.
Prema podacima servisa Statista, njemačke online platforme specijalizirane za prikupljanje i vizualizaciju podataka, u 2023. godini Kina je proizvela 136.590.000 tona, EU 133.650.000t, a Indija 110.554.000t.
Globalno se godišnje zasije između 215 i 225 milijuna hektara ove važne ratarske kulture, što pšenicu čini najraširenijom poljoprivrednih kultura na svijetu, gledajući površine. Ukupna proizvodnja varira, ali se u prosjeku kreće između 750 i 800 milijuna tona godišnje, ovisno o vremenskim uvjetima, tehnološkom napretku i regionalnim varijacijama u prinosima.
Kada bi ovu brojku podijelili s 8 milijardi, koliko otprilike ima stanovnika na planeti, dolazimo do prosječne proizvodnje od oko 94 kilograma godišnje po osobi.
Podaci sugeriraju da se diljem globusa u jednoj godini pšenicom zasije površina koja čini oko 52% površine svih EU zemalja zajedno!
FAO navodi kako joj je dobar komercijalni prinos od 6 do 9 tona po hektaru uz 10 do 13 posto vlage.
Međutim, svjetski rekord drži britanski proizvođač Tim Lamyman koji je 2022. godine imao prinos ozime pšenice od 17,96 tona po hektaru! To je ipak rijedak slučaj, jer se ciljalo na rekord koristeći se posebnim agronomskim programom uz primjenu posebnog sustava prihrane usjeva.
Prema izvješću FAO-a, najveći izvoznik pšenice je Rusija koja je u 2023. godini izvezla 48 milijuna tona, dok je najveći uvoznik Egipat, koji je iste te godine uvezao 12 milijuna tona ove žitarice.
U 2024. godini prema podacima Državnog zavoda za statistiku, Hrvatska je proizvela 840.000 tona pšenice, Federacija BiH je proizvela 80.181 t pšenice, stoji u izvještaju Federalnog zavoda za statistiku BiH (za Republiku Srpsku precizni podaci još nisu objavljeni), dok je Srbija proizvela 2.900.000 t (Izvor: Republički zavod za statistiku Srbije)
Manje je poznato da su se u povijesti vodili ratovi radi pšenice. Kao osnovna žitarica bila je ključna za prehranu vojske i od velike važnosti za opstanak stanovništva, ali i gospodarstva u cjelini.
Tijekom Rimskog Carstva, vojne operacije vođene su oko kontrole područja koja su proizvodila pšenicu, osobito u Egiptu, koji je bio važan izvor ove poljoprivredne kulture za antički Rim.
Prilagodljiva kultura s više tisuća sorti
Uzgoj je raširen gotovo po cijelom svijetu zahvaljujući njezinoj sposobnosti prilagođivanja različitim klimatskim i zemljišnim uvjetima.
U globalnoj proizvodnji pšenice ozima čini približno okvirno dvije trećine, dok prestali udio nosi jara, a omjer dakako varira ovisno o regiji uzgoja. Ozima se više uzgaja u područjima s blažim zimama i gdje je moguće zasijati ju u jesen kako bi se iskoristila vlaga iz zimskih oborina (npr. Europa, Rusija, Ukrajina, SAD). Jara je češća u hladnijim regijama s kratkim vegetacijskim periodima (npr. Kanada, sjeverni dijelovi SAD-a, Kazahstan).
Na svijetu postoji više tisuća sorti pšenica, a najvažnije su dvije: Triticum aestivum, koja se naziva obična ili meka, te tvrda Triticum durum. Tvrda se prvenstveno upotrebljava za proizvodnju tjestenine, a meka za kruh, peciva, kolače i sl.
