Župa Gračac svečano proslavila svetog Antu, svog nebeskog zaštitnika

Župa Gračac svečano je proslavila blagdan svetog Antuna Padovanskog, a svečano misno slavlje u 11 sati predslavio je fra Nikola Pejčin iz Livna, u koncelebraciji domaćina fra Marka Bandala, fra Stjepana Pavličevića iz župe Doljani, don Ivana Mijaća iz župe Prozor, fra Julijana Mađara iz župe Rame-Šćit te don Miljenka Džalte iz župe Rankovići kod Novog Travnika. 

Župljane ove župe večeras  u 18 sati očekuje sveta misa uz blagoslov djece i mladih. Vanjska proslava patrona župe je u nedjelju, 15. lipnja, a svete mise će biti u 8:30 i 11 sati. Svečano misno slavlje u 11 sati predslavit će fra Zoran Mandić, župnik iz Kotor Varoši.

“Skupili smo se danas oko stola Gospodnjega, neki su hodočasnici, netko je ovdje domaći i stalni, ali svi smo se skupili oko stola sa svojim nakanama. Netko sa svojim zavjetima. Netko možda umoran ili razočaran sa svojom sadašnjom situacijom. Netko s nabreklim srcem punim čežnje, iščekivanja boljeg. Netko možda i nagrižena zdravlja, netko i slomljena srca jer je izgubio dragu osobu. Netko s brigom u bolje sutra, netko ipak s veseljem sav radostan došao je zahvaliti svetom Anti. Svatko je došao danas ovdje noseći sebe i svoju dušu, svoj život”, započeo je fra Nikola sveto misno slavlje te pozvao da molimo za sve bližnje, zavjete i nakane.

Pogledajmo svoja djela

“Nije Antino propovijedanje, kako nam možda danas izgleda, išlo bez muke. Jedni su ga optuživali da je ohol, jer je bio intelektualac. Jedni ga nisu ni razumjeli, zato je neko vrijeme, kažu, radio samo obične poslove u samostanu. Jedni su mu govorili da mu se život ne slaže s riječima koje govori, a on je to doista htio i nastojao cijelog života. Govorio je stalno da je riječ živa kada život govori. Što mi danas kažemo: ‘Važna su nam djela’. Svi se mi zovemo i izjašnjavamo kao vjernici, ali pogledajmo naša djela”, poručio je fra Nikola vjernicima.

“Svi smo mi u svojim kućama, svojim društvima, selima, mjestima, na svoj način propovjednici. Zato pokušajmo, upravo po uzoru na svetog Antu, propovijedati vjeru, svoj život dobrim djelima”, zaključio je između ostaloga fra Nikola.

Put svetog Ante bio je dug i na kraju se odlučio za stazu evanđeoske mudrosti, stazu siromašna, jednostavna i ponizna života. Takvih nam ljudi treba i danas, mišljenja je fra Nikola te dodao kako se u takve ljude trebamo izgrađivati.

Ex massa corporis

Podsjećamo, tijekom posljednjeg uređenja crkve svetog Ante, u novoisklesani kip u srebrenom moćniku ugrađene su i moći prvog stupnja od samog tijela svetog Ante, lat. ex massa corporis, u vrijeme kada je župnik u Gračacu bio fra Mato Topić. Ovakvo iznimno mjesto stoga zasigurno barem za patrona župe Gračac zaslužuje biti mjestom molitve župljana i gostiju iz cijele Rame.

Sveti Antun Padovanski, svetac cijelog svijeta

Sveti Antun rođen je u Lisabonu u plemićkoj obitelji, oko 1195., i na krštenju je dobio ime Fernando. Stupio je među kanonike koji su opsluživali monaško pravilo svetog Augustina, najprije u samostanu svetog Vincenta u Lisabonu, a potom u samostanu Svetog križa u Coimbri, čuvenom kulturnom središtu Portugala.

U Coimbri se zbio događaj koji je označio prekretnicu u njegovu životu: ondje su 1220. bile izložene relikvije prvih pet franjevačkih misionara koji su podnijeli mučeništvo. Njihov je život duboko dirnuo mladog Fernanda i u njemu se rodila želja da ih nasljeduje i pođe putom kršćanske savršenosti: zatražio je tada da istupi iz augustinskih kanonika i postane manji brat.

Njegov je zahtjev prihvaćen i on se, uzevši ime Antun, uputio u Maroko, ali je Božja providnost odlučila drukčije

Zbog bolesti je naime bio prisiljen vratiti se u Italiju te je, 1221., sudjelovao na glasovitom “Kapitulu na rogožinama” u Asizu, gdje se susreo također sa svetim Franjom. Nakon toga je neko vrijeme živio u potpunoj skrovitosti u samostanu u blizini Forlija, na sjeveru Italije, gdje ga je Gospodin pozvao u drugu misiju. Pozvan, sasvim slučajno, propovijedati na svećeničkom ređenju, pokazao je da je obdaren takvom učenošću i govorničkim umijećem da su mu poglavari povjerili zadaću propovijedanja.

Započeo je tako u Italiji i Francuskoj apostolsko djelovanje koje je bilo tako snažno i djelotvorno da je naveo brojne one koji su se odijelili od Crkve da se ponovno vrate na pravi put.

Bio je također jedan od prvih učitelja teologije među manjom braćom

Nakon što je postao provincijalnim poglavarom manje braće iz sjeverne Italije, nastavio je službu propovijedanja, vršeći je naizmjenično sa službama vezanim uz vođenje provincije. Po završetku službe provincijala povukao se u blizinu Padove, gdje je boravio već u nekoliko navrata. Nakon svega godinu dana, preminuo je pred gradskim vratima, 13. lipnja 1231. Padova, koja ga je prihvatila s ljubavlju i štovanjem za života, odala mu je trajno štovanje i iskazala svoju pobožnost. Papa Grgur IX. ga je čuvši njegovu propovijed nazvao “Kovčegom Svetoga pisma”, a potom i proglasio svetim 1232. godine. Između ostaloga i zbog čudesa koja su se dogodila po njegovu zagovoru.

“U Vrhbosanskoj nadbiskupiji 15 župa ima svetog Antuna za nebeskog zaštitnika: Boće, Bugojno, Bukovica, Busovača, Dobretići, Drijenča, Gračac, Lukavac, Rastičevo, Sivša, Sočanica, Močila, Vukanovići, Žepče i Žitače-Podhum”, piše Katolički tjednik.

U Rami se sveti Ante slavi u Gračacu, uzdolskom Kominu te u filijali župe Rumboci, točnije u Zvirnjači.