ŽUPA GRAČAC: “Sveti Anto je došao u ovaj ramski kraj da bi ostao i opstao, neka nama i u tome bude uzor koji ćemo slijediti”
Župa svetog Ante Gračac upriličila je danas vanjsku proslavu patrona ove župe za za sve ostale župljane iz župa Ramskoga dekanata, a svečano misno slavlje predslavio je fra Zoran Mandić, župnik iz Kotor Varoši u suslavlju domaćina fra Marka Bandala, don Ivana Ivančevića iz župe Uzdol, župnog vikara iz Prozora, don Ivana Mijaća te fra Mije Džolana i fra Andrije Jozića iz župe Rama-Šćit.
Sve svoje župljame, ali goste iz ostalih župa, hodočasnike svetom Anti na početku misnog slavlja je pozdravio fra Marko.
“Okupili smo se ovdje u ramskom kraju na vanjsku proslavu u župi Gračac svetkovine svetog Ante. Došli smo moliti, zahvaljivati, hodočastiti, činiti djela pokore, ispovijediti se, ali i tražiti oprost. Ali, također i vidjeti jedni druge. Različite nakane okupljaju nas oko našeg svetog Ante koji nas zagovara kod nebeskog Oca. Pokušajmo zato priznati sebi u ovom vremenu da smo samo obični smrtnici, ljudi, i želimo li još k tomu biti i vjernici, da tek onda možemo i trebamo nastojati stati danas pred ovim oltarom i našim zaštitnikom otvorena srca i biti spremni za kajanje”, započeo je misno slavlje fra Zoran.
Sveti Ante okuplja stare i mlade, sa svih strana svijeta
“Današnji čovjek komplicira svoj, ali i tuđe živote, i želi da sve nadzire u svome, ali opet i još više u tuđim životima. Anto pak nesebično dopušta Bogu da zauzme mjesto u njegovom životu i tako on slijedi na jedan jednostavan način Božji put koji se čovjeku nudi”, kazao je fra Zoran te dodao: “Kako takav čovjek kao Anto može biti toliko godina i stoljeća uzor i nama danas? U ovom svijetu prepunom informacija, vremenu različitih idola i bježanja, prostoru u kojem se mnogi nerijetko gube, čovjek shvaća da ono što mu se nametljivo i u buci nudi nije ono što ga može u srcu ispuniti.”
Mnogo toga se danas čovjeku nudi, zarobljava ga i vodi u propast, vjernici misle samo na užitke i zaboravljaju bit svoga života, svoje podrijetlo, najbliže, ime i kraj. Zavladala je ogorčenost, mišljenja je fra Zoran.
“Danas čovjek trči većinom za dobitkom. I dok se okrene, uvidit će da ima nešto od ovozemnog bogatstva, ali nažalost većinom je sve ostalo izgubio, pa i sama sebe. Nema vremena za ništa“, kazao je fra Zoran.
Čovjek nema više vremena za samokritiku i za stati, vratiti se izvornim temeljima, a to je ispravan odnos prema sebi, drugome i Bogu. Takvo što današnji čovjek mogao bi postići slijedeći primjer današnjeg sveca, svetog Antuna Padovanskog.
Jezik kao Božje oruđe
Fra Zoran se posebno u današnjoj propovijedi osvrnuo na jezik, riječ prije svega. Jezik ubija, ruši zidove povjerenja, ruši brakove, lomi ljudske odnose, prijateljstva i kumstva, tvori laž i psovke, započinje ratove, uništava sve ono što je čovjek stoljećima gradio s Bogom.
“Jezik današnjeg čovjeka i jezik svetog Ante nisu ni blizu slični. Jezik svetog Ante jeste jezik razumijevanja, potrebama i problemima današnjeg čovjeka i danas prenosi rješenje. Bog preko Ante i njegovog jezika govori čovjeku i nudi mu nadu u ovome životu. Ante se koristi svojim jezikom kao božjim oruđem, on ne zavađa ljude nego prenosi one vrijednosti koje nam Bog daje, a to su iskrenost, praštanje, ljubav, poniznost i prihvaćanje svakog čovjeka onakvim kakav jest. Zato je Ante postao veliki propovjednik, ali i miljenik Božji”, osvrnuo se na jezik svetog Ante.
“I danas se sestre i braćo može biti svetac, samo treba zauzdati svoj jezik, ne očekujući da će to i drugi učiniti, nego pružajući primjer drugima. Sestro i braće, upamtimo, bez žrtve nema života. Zato je Anto postao svetac”, dodao je fra Zoran.
Mnogi su pali od mača, ali ne toliko koliko ih je palo zbog jezika.
Sveti Ante, zaštitnik mladih
“Zato, dragi mladi ljudi, pokušajte se othrvati jeziku dvoličnosti i straha. Upamtite, jezik je produžena ruka svega onoga što vidimo, mislimo, odlučujemo, objašnjavamo, onoga što molimo. Vi ste budućnost naša, vi ste oni koji biste trebali ovdje, u našoj domovini, u svojim selima i gradovima, ostati i boriti se za bolje sutra, svoje i naše. Nemojte biti kukavice, najlakše je otići i ostaviti na milost i nemilost sve ono što su naši preci ostavi svima nama, a što je dobro. Odete li vi, ili svi mi, pitam sve nas danas ovdje, kome ćemo ostaviti svetog Antu, sveca koji ne želi otići iz ovoga kraja. Došao je ovdje da bi ga svi slavili”, poručio je fra Zoran.
Takvo što je moguće, stavljajući na prvo mjesto Boga, a zatim sve ostale ovozemne stvari.
“Danas među vjernicima nema Boga, jer nemamo mjesta za njega. Da imamo mjesta za Boga, bili bismo iskreniji i bolji jedni drugima”, zaključio je fra Zoran.
Sveti Ante otvara mogućnost povratka na izvore, na povratak sebi i Bogu.
Ne moramo ići u druge krajeve kako bismo gradili povjerenje i dijelili ljubav jedni drugima
“Pođimo vjerovati jedni drugima, da ovaj kraj, kao i svaki drugi djelić naše domovine ponosne Bosne i Hercegovine, ima za nas veliku dragocjenost koju trebamo pronaći i čuvati kao zjenicu oka. Pronađimo mrvu ljepote i ljubavi prema ovim brdima i dolinama, prema našim rijekama, potocima, jezerima, selima… Neka zaiskri zrno ljepote u nama prema rodnome zavičaju, da ne ostane pust, a tako i mi da ne ostanemo pusta srca”, osvrnuo se fra Zoran na ljepotu rodnoga kraja.
“Sveti Anto je došao u ovaj ramski kraj da bi ostao i opstao, neka nama i u tome bude uzor koji ćemo slijediti”, zaključio je fra Zoran.
