Župa Prozor svečano proslavila Presveto Srce Isusovo

Župa Prozor svečanim je euharistijskim slavljem proslavila blagdan Presvetog Srca Isusova. Misu je u crkvi Presvetog Srca Isusova u Prozoru predslavio fra Josip Vlašić, voditelj duhovnog centra Masna Luka, u suslavlju domaćih svećenika iz Ramskog dekanata i šire. 

“Naše srce je nemirno dok se ne smiri u Bogu. Kada u svetu misu srcem, s tom jednom dubokom čežnjom, vi odlazite u jednu mogućnost, a to je da vas Bog dodirne. Bog to hoće učiniti u svakoj svetoj misi, on me želi dotaknuti s providnošću”, započeo je sveto misno slavlje fra Josip.

Naš Bog ima srce

Fra Josip se tijekom svoje propovijedi najprije osvrnuo na tu pomisao da bi čovjek u današnjem svijetu mogao živjeti bez srca. Značilo bi to da je bez ljudskosti i čovještva. Biti bez srca značilo bi biti bez dobrote.  Čovjek bez srca postao bi samo materija, od njega bi ostalo samo tijelo. Fra Josip je također dodao da bi jednako strašna pomisao bila da i Bog u kojeg vjerujemo nema srce.

“Bogu hvala, naš Bog ima srce i da se nama to srce objavilo. Mi to danas svečano slavimo. Bog kojem se molimo, Bog kojeg mi slušamo, Bog kojeg želimo nasljedovati, on je suosjećajan. On je Bog koji je ljubav, dobrota i blagost”, kazao je fra Josip i dodao: “Jao nama braćo i sestre ako vjerujemo, a još nismo kušali kako je dobar Bog.” 

Današnji svijet – izgubio je srce

Na današnji blagdan Presvetog Srca Isusova završava veliki jubilej, 350 godina od objava Srca Isusovog. Fra Josip se u nastavku osvrnuo na ecikliku pape Franje “Dilexit nos” koju je napisao tim povodom. Upravo u tom djelu Papa je pisao o Božjoj ljubavi, ljudskoj i božanskoj, ljubavi Srca Isusovog.

Napisana jednostavnim jezikom, knjiga je bliska vjernicima, ali ono što je fra Josip istaknuo jest upravo izjava kako je današnji narod i svijet fluidan i nestalan. Današnji svijet, prema riječima pape Franje – izgubio je srce. Taj svijet je brz, površan i hedonistički, zaboravio je da živi iz srca.

“Hitno se trebamo vratiti srcu. Jer život bez srca, svijet bez srca, vjera bez srca, Crkva bez srca, je katastrofa koja se događa svijetu. Treba nam srce u življenju našeg odnosa s Bogom, treba nam srce u življenju svega što mi jesmo”, dodao je fra Josip.

Fra Josip se u nastavku još jednom osvrnuo na što bi naš život sličio da nemamo srca. Takvi ljudi su beskrajno udaljeni od Boga, drugih ljudi i samoga sebe. “Bez srca nemamo sposobnost za ljubav”, zaključio je fra Josip.

Fra Josip je na koncu okupljenim vjernicima ukazao na tri pokreta koja možemo učiniti da bismo od Isusovog Srca učili da bude njemu slično. Isusovo Srce je prema riječima svetog Ivana Pavla II., remek djelo Duha Svetoga.

“Prvo, neprestano se približavati Isusu kroz duboku molitvu. Ne površnu molitvu, ne molitvu koja je tu na jeziku, brbljanje, nego istinsku molitvu koja se rađa u srcu. (…) Drugo, moliti za izljev Duha Svetoga. (…) Treći pokret, ljubite Gospu. Sutra ćemo slaviti Gospino Srce, zašto, zato što je ona najsrećnije Isusovo srce, ona je prva učenica, ona je naša majka, majka Crkve. Mi ne bismo imali srce kad ne bismo ljubili Gospu“, kazao je fra Josip.

Na večerašnjoj misi u 17 sati će biti blagoslov djece, a zatim će se održati i tradicionalni dječji festival “Djeca pjevaju Isusu” u 18 sati.Vanjska proslava Presvetog Srca Isusova ove godine bit će upriličena u nedjelju, 29. lipnja 2025. godine, a svečanu svetu misu predslavit će fra Andrija Jozić.

Presveto Srce Isusovo

Pobožnost Presvetom Srcu Isusovu nalazimo kod srednjovjekovnih mistika, kao što su Julijana iz Norwicha, Francisca Rimska i sveti Bonaventura. U 16. st. njegovali su ju kartuzijanci i kasnije isusovci.

Sveti Ivan Eudes (17. st.) dao joj je teološki temelj

Poticaj za uvođenje blagdana Srca Isusova došao je iz francuskog grada Paray-le-Moniala prigodom Isusova ukazanja Sv. Mariji Margareti Alacoque 1675., ali je tek 1765. papa Klement XIII. dopustio slaviti ovu svetkovinu i to samo za one koji su izričito tražili. Bili su to poljski biskupi onoga vremena i rimska Nadbratovština Srca Isusova.

Svetkovina za kratko vrijeme u cijeloj Crkvi

Ubrzo su svetkovinu prihvatile redovnice Reda Pohođenja kojemu je pripadala sveta Margareta, cijeli Rim, potom biskupi i kraljica francuskog naroda, poglavari i članovi Družbe Isusove i tako se za kratko vrijeme proširila gotovo u cijeloj Crkvi.

Nakon što se svetkovina proširila po mnogim biskupijama svijeta i vidjevši velike duhovne koristi od njezina slavljenja, papa Pio IX. je 1856. posebnim dekretom odredio da se službeno slavi u cijeloj Katoličkoj Crkvi osobito s obzirom na potrebu zadovoljštine za grijehe. Misa i oficij odobreni su 1765., a općevažeći postali 1856.

Svetkovina Presvetog Srca Isusova slavi se petkom nakon svetkovine Tijelova te je stoga lipanj mjesec Presvetog Srca Isusova

Uoči Svete godine 1900., papa Leon XIII. uputio je cijeloj Crkvi posebnu encikliku kojom poziva sve biskupe i vjernike da se te 1899. svi posvete na blagdan Srca Isusova njegovu Božanskom Srcu.

Presveto Srce Isusovo je zaštitnik Vrhbosanske nadbiskupije i prvostolnice te patron župa: Bosanski Šamac, Brčko, Čajdraš, Doboj, Glavice, Novo Selo, Obri, Pećine, Prozor te Zvornik.