Nitko nije ozbiljno prihvaćao ili mario za činjenicu da zarad brojnih nezakonitosti i lošeg upravljanja Aluminij može biti ugašen. Taj trenutak je došao u prvim minutama 10. srpnja 2019. godine…

Mnogo je razloga bilo da godinama prije gašenja Aluminija reagiraju istražni organi. Financijska policija je uzalud sve dokumentirala. Pod krinkom konsolidacijskog postupka Aluminija uveden je u igru Amir Gross Kabiri, državljanin Izraela koji ima odlične konekcije koje sežu sve do ruskog predsjednika Vladimira Putina.

Pogledajte trailer za Žurnalov film: “Aluminij, od Tuđmana do Kabirija”

Objava VIDEO: Uskoro izlazi film “Aluminij, od Tuđmana do Kabirija” pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Predsjedniče tko je kriv?

Krivi su radnici što su htjeli i posao i plaću.  Otimanje i pljačkanje tvornica započelo je odmah na početku devedesetih, a ono što je ostalo sačuvano i što su branitelji obranili otuđeno je ili uništeno tek nakon rata uz blagoslov najviše politike. Jedan od takvih primjera je tvornica Unis u Prozoru. Branitelji su tu tvornicu sačuvali, ali je ona “rasturana” godinama poslije rata sve dok nije i zadnji stroj odvezen. Neki od njih i sada rade i zarađuju plaću u Kalesiji i sličnim pogonima, a nisu mogli u Rami. I tko je kriv Predsjedniče? Opet radnici, jer su zaustavili odvoz, no, po nalogu politike, policija je uredno ispratila strojeve preko Makljena.

Foto:Krov kroz koji su izvlačeni vrijedni strojevi iz Unis-a u Prozoru

Što je ostalo od Aluminija?

Nakon silne halabuke o novim investitorima od Aluminija ostaju samo reliquie reliquiarum (ostaci ostataka). Radnici su završili na ulici i u Njemačkoj gdje se čude kako je ta tvornica mogla propasti. Tko je kriv Predsjedniče? Radnici, hoće i raditi i plaću.

Da će sve otići u nepovrat prema uhodanom scenariju potvrđuje i Galerija Aluminij.

U njoj se  godinama održavala kulturne večeri grada Mostara raznovrsnim izložbama slikarskih i kiparskih radova.

U Ulici Kralja Tvrtka u Mostaru, na broju 11, jutros je započeto rušenje nekadašnje galerije Aluminij čiji je vlasnik kompanija nekada svjetskoga glasa, a danas propali Aluminij.

Građevinski radnici već uveliko rade na rušenju zidova, stubova i ostalih konstrukcijskih postavki unutar galerije. Nekadašnja galerija, sada je hrpa cigli, komada srušenih zidova i armature.

Foto: HMS

Nekadašnje radno vrijeme Galerije od 7-20 h za sada je prekinuto, za stalno.

Galerije Aluminij je ugasila i svoju web stranicu i profile koji su nekada građane obavještavali o nadolazećim izložbama i promocijama.

Foto: Arhiva

Galerija Aluminij je godinama održavala kulturne večeri grada Mostara raznovrsnim izložbama slikarskih i kiparskih radova.

Predsjedniče tko je kriv? Radnici koji hoće i raditi i plaću.

Objava Predsjedniče tko je kriv? pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Dok je za prošlu, prvu godišnjicu smrti još ponetko jecao, više suza, vijenaca i svijeća nema. Gigant je sada debeli uvezani predmet u Tužiteljstvu HNŽ-a, i to je otprilike ostalo od njega. Financijska policija pretresala je dokumentaciju Aluminija u razdoblju od siječnja 2014. do srpnja 2019., te podnijela izvješće. Naš portal je u posjedu dijela izvješća, a prigodom druge godišnjice smrti Aluminija objavljujemo neke zanimljive detalje. – piše Hercegovina.info

Koliko su odgovorni odgovorni

-Vjekoslav Domljan

(v.d. direktora 21. studenog 2013. – 31. siječnja 2014.),

-Željko Kordić

(direktor od 31. siječnja 2014. do 8. svibnja 2014.),

-Nikica Ljubić

(v.d. direktor od 8. svibnja 2014. – 12. lipnja 2014., potom direktor do 30. rujna 2015.),

-Ružica Udovičić

(v.d. direktora od 30. rujna 2015. do 1. lipnja 2016.),

Mario Gadžić

(direktor 1. rujna 2016. do 28. lipnja 2018.), te

Dražen Pandža

(v.d. direktora od 28. lipnja 2018., do 27. prosinca iste godine, potom direktor do gašenja Aluminija.

Pored navedenih direktora i v.d. direktora Financijska policija navodi da su sukladno statutu Aluminija i Zakonu o gospodarskim društvima odgovorni i izvršni direktori, te tu navodi još sedam imena. Nakon raspada Aluminija bivši direktori su uglavnom napredovali, premda Tužiteljstvo HNŽ-a ispituje njihovu odgovornost u doveđenju giganta u stanje infarkta.

Tu se tek potvrđuje sva besmislenost poteza i postupaka federalne Vlade kada je u pitanju Aluminij. Dok s jedne strane Financijska policija, koja djeluje pri Federalnom ministarstvu financija, odnosno pri federalnoj Vladi predaje izvješće Tužiteljstvu HNŽ-a i očekuje se podizanje optužnica, federalna Vlada imenuje bivšeg direktora Marija Gadžića u Nadzorni odbor Razvojne banke FBiH, na razdoblje od pet godina.

Tu je i Ružica Udovičić, koja je u lipnju prošle godine imenovana u Antikorupcijski tim federalne Vlade.

Udovičić, protiv koje je kao i pet drugih direktora, Financijska policija predala izvješće Tužiteljstvu HNŽ-a, koje je oformilo i predmet u HNŽ-u predmet istrage protiv korupcije, a u Federaciji se bori protiv korupcije

Na livadi nije ni zadnji direktor Aluminija Dražan Pandža, koji je slijepo vjerovao da će politika riješiti pitanje Aluminija, što se naravno nije dogodilo.

Pandža je opet direktor. Kontaktirali smo ga ranije u Luci Ploče, gdje je direktor investicija i razvoja. Na upit da prokomentira izvješće Financijske policije u kojem se nalazi i njegovo ime, te progovori o zadnjim danima i konačnom izdisaju Aluminija kazao je da nema komentara. Voljan razgovarati bio je jedino Vjekoslav Domljan koji je u Aluminiju bio kratko.

Da su anđeli upravljali, a nisu

“Da su anđeli upravljali Aluminijem opet bi on propao. Glavni problem je neznanje, odnosno neuklapanje u nove tehnološke trendove. Nije se radilo na iznalaženju novih izvora energije, nije se radilo na energetskoj efikasnosti, nije se radilo na većoj bazi prerade, gdje bi se stvarala veća dodatna vrijednost pa bi se bilo pozitivno kao što je pozitivan Feal…Sve to se nije radilo zato što nije bilo istraživačkog instituta, i išlo je kako je išlo. Dok su makaze cijena išle u korist Aluminija on je funkcionirao i poslovao s dobitkom, a kada su se makaze cijena okrenule, struja otišla gore, a aluminij dolje naravno da je to bio gubitak, a nije bilo znanja da se iz toga izvuče”, kazao je za Hercegovina.info ranije Domljan.

Ističe da je bilo i drugih radnji, no da je prethodno navedeno primarno ako ćemo govoriti o raspadu Aluminija, a sve drugo je sekundarno.

On je u Aluminiju bio 40 radnih dana, dok se provela procedura za izbor direktora, a kaže da ga je financijska policija pozivala na razgovor u tom kontekstu.

“Bio sam tu dok je trajala procedura, koja se otegnula više nego je trebalo i samo čekate da se to preda”, ustvrdio je.

Kaže da mu je tih 40 dana bilo dovoljno da snimi situaciju. “Dug za električnu energiju trebalo je pretvoriti u obveznice. Kompleksan je to model, ali vrlo izvodljiv, no trebalo je za to par mjeseci, a vremena je bilo malo. Tako se mogao riješiti dug, a Aluminij dobiti 3 godine vremena da izgradi prerađivački kapacitet”, kaže, među ostalim Domljan.

Putovanja, reprezentacija, ugovori o djelu u vrijeme Gadžića

I premda je jasno da je Aluminij dotukla cijena struje, iz izvješća Financijske policije razaznaju se mnoge bitne stavke, pa bi se reklo da se na račun preminulog giganta nije baš štedjelo.

Primjerice, za vrijeme Gadžića, koji je nagrađen funkcijom u Razvojnoj banci troškovi putovanja se udvostručuju, odnosno utrostručuju. Tako je Aluminij u 2017. na putovanja dao 245.767 maraka, dok je recimo 2014. iznosio 48.696 tisuća, a 2015. 79.782 marke. Na reprezentaciju je Gadžić 2017. potrošio 101.716 maraka, što je najviše u promatranom razdoblju. Primjerice, 2015. je trošak reprezentacije iznosio 58 tisuća maraka.

I stavka – ugovori o djelu raste u mandatu Gadžića na 260 tisuća maraka, dok je dvije godine ranije iznosila 127. 577 maraka, što bi bilo dvostruko više.  Zasebna priča su premije, koje je svaki direktor dizao i spuštao po vlastitu nahođenju/interesima.

Ono što su inspektori posebno primijetili jesu ugovori koje je bivši direktor Nikica Ljubić sklapao sa širokobriješkom Primorkom, gdje je u rodbinskim odnosim s vlasnicima.  

Nepovoljni ugovori s Primorkom

“Iz sadržaja ugovora koji su navedeni u prethodnoj tabeli utvrđeno je da su kupcu, gospodarskom društvu “Primorka” d.o.o Široki Brijeg isporuke proizvoda (trupci, blokovi, ingot, žica) tijekom 2014. izvršene bez zaključenih ugovora s ovim kupcem u pisanoj formi, a po usmenoj izjavi Ante Ćorića, rukovoditelja Službe prodaje, isporuka je bila na temelju primljenih e-mailova dostavljenih od strane direktora ili izvršnog direktora Aluminija, a koji su u trenutku kontrole nedostupni(isti su izbrisani)”, navodi, između ostalog, u izvješću Financijska policija.

Nakon dolaska Ružice Udovičić na mjesto v.d. direktorice Ljubić dobiva otkaz, a za razlog se navode teže povrede radne obveze, bez prava na otkazni rok i otpremninu. U obrazloženju navedene odluke, između ostalog, je navedeno da je uprava Aluminija utvrdila da je radnik Nikica Ljubić počinio teže povrede radne obveze jer je kao direktor društva odobrio prodaju metala od 1. travnja do 18. rujna 2015. po umanjenim premijama, a suprotno zaključnom ugovoru.

“Pregledom izvršene realizacije utvrđeno je da je počevši od mjeseca travnja do rujna 2015. prodajna premija metala umanjivana, suprotno članku 5. ugovora, te da su svi računi fakturirani suprotno odredbama ugovora, čime je gospodarsko društvo Aluminij naplatilo manji iznos od 3, 177 milijuna dolara nego što je trebalo naplatiti”, navodi se dalje u izvješću financijske policije o radu Aluminija.

“Prodajom ingota gospodarskom društvu Primorka d.o.o. Široki Brijeg, tijekom 2015, godine u mandatu Nikice Ljubića, direktora gospodarskog društva izvršena je isporuka ingota po cijeni sa uključenom premijom od 143 dolara po toni proizvoda što je rezultiralo da je u razdoblju 8-9/2015 prodajna cijena ingota bila niža od proizvodne, a što vrijednosno iznosi 2.266.188 maraka”, konstatira se dalje.

Osim Primorke sporni su ugovori i s Glencoreom, što je opet zasebna priča.

“Inspektori Financijske policije su utvrdili da je zbog dogovorenih premija, prodajna cijena prodanih proizvoda(blokova, ingota I trupaca)inozemnom kupcu Glencore International u 47 slučajeva za 129.882.661 marku bila niža od proizvodne cijene koštanja i navedena vrijednost predstavlja direktnu i značajnu imovinsku štetu za Aluminij”.

Uz ova dva primjera ima i drugih, te je i mostarskom poduzeću SIK za vrijeme Gadžića žica prodavana po cijeni nižoj od proizvodne

Inspektori financijske policije u izvješću navode stajalište da je nedonošenje internog akta, kojim bi se utvrdili kriteriji i procedure za utvrđivanje visine premije omogućavalo direktorima da zadrže i zloupotrebljavaju diskrecijsko pravo pri određivanju visine premije u dogovorima s kupcima i da je takav odnos imao za posljedicu dugo vremensko razdoblje neopravdanog održavanja po gospodarsko društvo vrlo štetne i korupciji podložne prakse. Financijska policija ukazuje i na to da direktori nisu sami u liniji odgovornosti.

“Navedenoj činjenici treba dodati i nepotrebno i štetno ‘toleriranje’ diskrecijskog prava direktora gospodarskog društva Aluminij od strane članova NO u kontroliranom razdoblju”, navode dalje dodavši da se obveze poduzeća ne mogu smanjivati prodajom proizvoda po cijeni nižoj od proizvodne. “uprava gospodarskog društva je prodajne cijene proizvoda “formirala” na razinu koja je ispod ekonomski opravdane cijene i tako se svjesno mimo volje dioničara opredijelila da stvara gubitak prodajom proizvod(trupci, ingot, blok, žica).

Što je prouzročilo smrt hercegovačkog diva znamo – previsoka cijena struje, na što se također moglo utjecati da se mislilo na proizvodnju, a ne ekstra dobit elektroprivrednih poduzeća, od čijih poslovanja ponajviše uživaju politike.

Zašto se dopustio izvoz struje, u trenutku dok Aluminij za njom vapi, i nije li struja za proizvodnju morala dobiti zaseban status, priča je za posebnu obradu.

Međutim, direktori su posebna priča, i to ne zadnjih šest, nego svi od osnutka poduzeća na ovamo. Pregledom Financijske policije obuhvaćeno je tek zadnjih šest, tako da nikada nećemo znati koji je u nizu nanio najviše štete preminulom.

Proces Ivi Bradvici je u tijeku, a tereti ga se za “nesavjestan rad u službi”. Bradvica se izjasnio da nije kriv. Nije kriv ni Mijo Brajković, koji je za 12-stak tisuća maraka otkupio Aluminijev stan u Mostaru, pa ga zamijenio za stan u Zagrebu, nakon čega je konstatirano da su stanovi iste vrijednosti te Brajković više ništa nije dužan Aluminiju.

Što će biti sa zadnjih 6 direktora ne zna se, a sukladno gore navedenom romantično bi bilo očekivati puno, osobito ako izbor djela bude “nesavjestan rad u službi”, za što su kazne uvjetne i mlake

“Tu vam nema ništa novo, još uvijek se radi, Financijska policija još nije sve dostavila, očekuju se i dalje određena izvješća. Na predmetu se radi, zaduženo je više tužitelja”, kazali su iz Tužiteljstva HNŽ-a upitani hoće li biti skorih optužnica u predmetu Aluminij.

Mostarski div dušu je ispustio prije ravno dvije godine. Lani su mu sindikalisti položili vijenac i upalili svijeću. Ove godine ni toga biti neće.

“Prošli put smo očekivali dobar odziv, no došlo nas je 6-7. Predsjednik(opa. Romeo Biokšić) je u Njemačkoj, sam sam i mislim da od toga ništa biti neće”, kaže ispred sindikata Aluminija Pero Bebek. Treba mu par godina do mirovine, no nisu uplaćeni doprinosi.

 “Ne drže se dogovora, Jelka Milićević se ne drži. Četiri mjeseca je uplaćen taj staž koji je zaostao 22 mjeseca, i onda se prestalo. Sad ih ima popriličan broj, njih 50 i nešto, što ne mogu u mirovinu jer im nije uplaćeno”, priča Bebek.

Ističe da su uplate trebale biti do kraja lipnja, no još ih nema. Ljudi ne mogu u mirovinu. S druge strane, priča Bebek većina ljudi očekuje da netko za njih nešto uradi, i ne pomiču se.

Nakon raspada Aluminija dio radnika je završio u Njemačkoj, dio u Elektroprivredi i Elektroprijenosu, a dio čeka da im se ispune obećanja. Razumljivo je onda zašto Aluminiju ove godine od 900 bivših radnika čak ni 7 neće upaliti svijeću. Nije bilo većeg diva u novijoj povijesti Hercegovine a da je tiše pao.

Nastavlja se…

/Izvor: Hercegovina.info/

Objava Nije bilo većeg diva u novijoj povijesti Hercegovine, a da je tiše pao pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Tako je Općinski sud u Mostaru jučer zbog kaznenog djela nesavjestan rad u službi potvrdio optužnicu protiv Ive Bradvice, nekadašnjeg direktora „Aluminija“, a koju je Tužiteljstvo Hercegovačko-neretvanske županije podiglo 8. veljače.

Za srijedu, 10. ožujka zakazano je ročište za izjašnjenje o krivnji.

Bradvica je na čelu kompanije bio od kraja 2010. do studenog 2013., a u optužnici je obuhvaćeno razdoblje poslovanja iz 2011. godine.

Njemu se na teret stavlja da je odbio razmotriti dvije povoljnije ponude u vezi razgradnje Tvornice glinice Mostar zbog čega je nastala imovinska šteta, jer je zaključen ugovor s tvrtkom koja je ponudila nižu otkupnu cijenu. Pri tome je nastala šteta veća od dva milijuna KM.

Podsjetimo, Uprava „Aluminija“ je dan prije isključenje električne energije u ovoj firmi, nakon čega je došlo do obustave proizvodnje, bivšim direktorima ove kompanije isplatila 536.000 maraka po osnovu sudskih presuda, što je utvrdila Financijska policija Federacije.

Tada je među svim direktorima, upravo, Bradvici isplaćen najviši iznos i to 300.000 KM.

Njegova plaća je u travnju 2013. iznosila, čak, 20.036 KM. Te godine on je samo za plaće uzeo 137.196 KM, dok mu je na ruke, kako je navedeno u nalazu Federalne financijske policije, u vidu otpremnine isplaćeno 161.024 KM.

Objava Prva potvrđena optužnica za Aluminij – Prvi u nizu je Ivo Bradvica, nekadašnji direktor Aluminija pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Bivši ravnatelj Aluminija Mario Gadžić nije jedini direktor iz “predmeta Aluminij” u Tužiteljstvu HNŽ koji je nagrađen funkcijom na višim razinama. Tu je i bivša direktorica Ružica Udovičić, koja je u lipnju prošle godine imenovana u Antikorupcijski tim federalne Vlade.

Tako je u rješenju o formiranju Antikorupcijskog tima Vlade Federacije Bosne i Hercegovine iz lipnja 2020. (“Službene novine Federacije BiH”, br. 28/16, 18/17 i 27/18) kazano da se Ana Papac zamjenjuje Ružicom Udovičić, koja je u izvrsnim odnosima s federalnom ministricom financija Jelkom Milićević. 

Više

Objava U BiH sve može pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Financijska policija Federacije Bosne i Hercegovine, kako su javili sarajevski mediji, prošle godine je saslušala tada još aktualnog direktora Dražena Pandžu, te njegove prethodnike Marija Gadžića, Ružicu Udovičić, Nikicu Ljubića i Željka Kordića. Uz njih je saslušan i Vjekoslav Domljan, koji je kratko bio vršitelj dužnosti direktora.

Inspektori su češljali poslovnu dokumentaciju i korespodencije Aluminija od 1. siječnja 2014. do 10. srpnja 2019. godine. Tko je u lancu odgovornih osoba Aluminija najodgovorniji za njegov krah, a tko se tu našao silom funkcije utvrditi bi trebalo Tužiteljstvo HNŽ.

Podsjetimo, mostarski gospodarski div koji je hranio izravno gotovo tisuću, a neizravno više tisuća obitelji preminuo je u srpnju 2019., svega par minuta iza ponoći. Proizvodnja je stala, radnici kojima se do jučer zavidjelo ostali su bez posla. Uslijedio je i pokušaj prosvjeda nezadovoljnih radnika, što je vrlo brzo s više metoda suzbijanja otpora razbijeno.

Neki djelatnici dobili su zamjenske poslove, neki otišli u EU, a neki su na birou, među 15 tisuća nezaposlenih Mostaraca

Zadnji direktor Dražen Pandža opet je direktor. Kontaktirali smo ga u Luci Ploče, gdje je direktor investicija i razvoja. Na upit da prokomentira izvješće financijske policije u kojem se nalazi i njegovo ime, te progovori o zadnjim danima i konačnom izdisaju Aluminija kazao je da nema komentara.

Objava Aluminij postaje slučaj pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Avaz saznajde da je prijavljeno šest odgovornih i ovlaštenih osoba u „Aluminiju“ koje su obnašale rukovodeće pozicije u ovoj kompaniji i bili su povezane osobe.

Postupajući po zahtjevima Vlade FBiH i Županijskog tužiteljstva HNŽ-a, podsjećamo, inspektori Financijske policije su na temelju knjigovodstvenih isprava, poslovnih knjiga, financijskih i drugih izvještaja, te ostale poslovne dokumentacije i korespodencije gospodarskog društva „Aluminij“  Mostar, utvrdili činjenice koje se odnose na financijsko i materijalno poslovanje tvrtke „Aluminij“  u razdoblju od 01. siječnja 2014. do 10. srpnja 2019. godine.

Osim toga,  napravljen je i zapisnik o utvrđenim činjenicama u postupku inspekcijskog nadzora financijsko-materijalnog, vanjskotrgovinskog i deviznog poslovanja gospodarskog društva “Aluminij” koji je u formi Izvještaja dostavljen Vladi Federacije BiH i Županijskom tužiteljstvu HNŽ Mostar.

Napravljeno je šest izvještaja o postojanju osnova sumnje o počinjenim kaznenim djelima i počiniteljima, kojima je za utvrđene nepravilnosti i nezakonitosti u poslovanju Aluminij d.d. Mostar, za razdoblje od 01. siječnja 2014. do 10. srpnja 2019. godine, prijavljeno šest odgovornih i ovlaštenih osoba u „Aluminiju“, kojima se stavlja na teret nanošenje štete gospodarskom društvu „Aluminij“ d.d. Mostar, u ukupnom iznosu od 204.450.946,97 KM, navodi se u izvještaju.

Objava Afera Aluminij pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

U slučaju Respiratori, još jednom je dokazano da SDA i HDZ BiH skupa rade na bogaćenju svojih stranačkih istomišljenika i pogodovanju ljudi oko tih dviju partija. Brza reakcija samo dan nakon objave tužiteljstva da je i ministrica Miličević, „uvrštena“u optužnicu nevješto je reagirao i sam predsjednik HDZ BiH Dragan Čović pokušavajući cijeli slučaj prebaciti s pravosudnog na politički teren. Međutim ovdje nije riječ o nekim kadrovskim zapošljavanjima savjetnika ili Izbornom zakonu BiH, ili nekoj Agendi, nego je ovdje riječ o Krivičnom zakonu FBiH i članu 387., koji za ovo djelo propisuje kaznu zatvora i to, u prvom stavku u djelu do 10.000 KM, zatvorska kazna je od 3 mjeseca do pet godina, a u drugom stavku djela preko 10.000 KM kazna je od jedne do 10 godina zatvora.

Politička je odgovornost HDZ BiH iosobno ministrice Miličević što ovako radi, i što bez kriterija i papira je slijepo vjerovala premijeru Fadilu, i zajedno sa njim dogovarala model mimo zakona. S druge straneta ista ministrica Jelka Miličević na Vladi FBiH u Sarajevu, ali i na sjednici Nadzornog odbora Aluminija d.d.Mostar, govorila je kako se nemože i kako nema zakonskog uporišta dase pomogne Aluminijskom kombinatu. Pa nisu Hrvati u Mostaru senilni dane znaju kako su se milijuni maraka utrošili u povezivanje radnog staža u Krivaji Zavidovići ili Željezari Zenica, ili Kemijskoj industriji Dita u Tuzli, i drugdje gdje je Federalna vlada ogromnim sredstvima održavala te gubitaše. Pa koliko je novaca utukla u rudnike pa ih na kraju i uvukla u koncert s Elektroprivredom BiH. Isto je mogao i Aluminij biti u konzorciju s Elektroprivredom HZ H-B i tobimožda u tom trenutku i bilo najbolje rješenje. Međutim, ministrica Miličević je bila „manja od makovog zrna“ i nevješto se skrivala iza institucionalnih tijela kao štosu Skupština ili Nadzorni odbor, vlasnička struktura i druge gluposti.Da je ministrica Miličević pošteno došla namjesto ministra financija, a ne preko muževih prijetnji i lobiranja, i da je hrabra, kao što je predsjednik Čović tješi da bude hrabra, ona bi pomogla Aluminiju i 940 radnika da ne izgube kruh i posao, pa i po cijenu zatvora. Za „hrvatsku stvar“ se uvijek robovalo,od Zvonke Bušića do generala Slobodana Praljka, ali ovako za tuđe interese, za Fadila robovati u Zeničkom zatvoru je ravno izdaji nacionalnih interesa.Sramota, navodi se u priopćenju Koalicije “Mostar moj dom”.

Objava Ministrica Jelka Miličević treba u zatvor zbog Aluminija a ne premijera Fadila Novalića pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

M.T. Abraham grupa i njihova članica Aluminij Industrija d.o.o. potpisali su strateški sporazum o suradnji s China Nonferrous Metal Industry’s Foreign Engineering & Construction Co., Ltd. (NFC). Strateški partneri će udružiti snage u reaktiviranju i nadogradnji mostarske tvornice aluminija i to strateško partnerstvo udružit će znanje, stručnost, i resurse za povećanje i optimizaciju proizvodnje lijevanja trupaca, navodi se u priopćenju Ureda za informiranje Aluminij Indsutrije d.o.o.koje prenosi Bljesak.info.

”China Nonferrous Metal Industry’s Foreign engineering & Construction Co., Ltd je ugledno međunarodno i ekološki osviješteno poduzeće sa znanstveno potkrijepljenim sustavom upravljanja, visoko kvalificiranim inženjerima, i opširnim znanjem u aluminijskoj industriji”, rekao je izvršni direktor i predsjednik Aluminij Industrije d.o.o. Amir Gros Kabiri.

Po njegovim riječima, sporazum je još jedna prekretnica na putu repozicioniranja Aluminija kao globalnog aluminijskog lidera. Kin Junman, predsjednik China Nonferrous Metal Industry’s Foreign Engineering and Construction Co., Ltd, naglasio je kako to poduzeće pokriva spektar izvođenja projekata obojenih metala uključujući inženjering, savjetovanje, opskrbe opremom, te instalacije, i tehničke potpore širom svijeta. ”Vidimo M.T. Abraham Group i njezinu članicu Aluminij Industriju d.o.o. kao obećavajuću priliku za suradnju između organizacija sa zajedničkim vrijednostima, dugoročnom vizijom i ciljevima”, poručio je Junman, prenosi Bljesak.info.

Inače, proizvodnja u Aluminiju ugašena je u srpnju prošle godine iskapčanjem struje, potom je uskoro otpušteno skoro 900 radnika, da bi Vlada FBiH pristala na angažman sa izraelsko-kineskim konzorcijem Abraham grupom o zakupu proizvodnih pogona, a na posao je vraćeno nekoliko desetaka radnika.

Objava UNIŠTAVAN I SLOMLJEN PA IZAJMLJEN ZA ŠAKU EURA pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Nije im lako stajati pred kapijom na koju su do lani ulazili na posao.

„Proveli smo ovdje dvadeset i kusur godina, došli smo se prisjetiti naše nekadašnjeg poduzeća. Osjećaji su jako teški, bolni, što drugo da kažem“, kaže Romeo Biokšić koji se za ovu prigodu obukao u crninu. Upitan je li očekivao da će se u godinu dana dogoditi neke promjena nabolje, Biokšić kaže da su nakon silnih pregovora i dogovora shvatili da od te šuplje priče nema ništa.

„I ovo što sada spominju o pokretanju Ljevaonice, jednoga dijela, rekao bih da Aluminij nije samo Ljevaonica, Aluminij je i Elektroliza i Anode i svi drugi pogoni. Aluminij je 900 ljudi, Aluminij nije samo 80 ili 100 ljudi“, kazao je Biokšić.

Ističe da je jedan dio, od 900 nekadašnjih djelatnika u pokojniku iza kapije, otišao u Njemačku, jedan dio je tu i radi u prvatnim tvrtkama, dok je jedan dio još uvijek nezaposlen. „Ima nas svugdje“, dodaje on. Ističe da danas, nakon silinih obećanja koja su data, a nijedno nije realizirano, tek rijetki vjeruju da ovdje ima pomaka.

„Slijed događanja je bio ovakav. 9. srpnja prošle godine rečeno nam je da bi mogli biti ugašeni, pa smo zaustavili promet u Salakovcu. Čekali smo da nam se netko obrati, međutim oni su na nas poslali specijalce i to je razbijeno. Ugasili su nas 10. srpnja 2019. godine u ponoć. Poslije toga je došlo do prosvjeda ispred HDZ-a i do šest nekih sastanaka, gdje smo bili puni optimizma. Bile su dvije solucije rada. Jedna solucija je bila nepunih 600 uposlenih da radi, a druga 370 i obje su propale. U međuvremenu se pojavila Abraham grupa i ona je ponudila neko svoje rješenje, 15o ljudi, nešto Ljevaonice, nešto straže i popratnih službi, ukupno 200 ljudi, međutim i to se nije dogodilo i ljudi više nemaju vjere. Najveći broj ljudi misli da od toga više nema ništa“, kaže nekadašnji radnik Pero Bebek, bivši predsjednik Skupštine Sindikata.

Smatra da je Aluminij ugašen zbog loših ugovora, a ponajviše skupe struje.

„Mi smo se obraćali svakome, od Vlade Federacije, do Dragana Čovića, do Vlade RH i predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Nitko nam nije uslišio molbe“, dodaje on. Ne očekuje da će itko biti procesuiran zbog Aluminija, jer, kako kaže, financijska policija odradi svoj dio posla i tu sve stane.

Živjeli su od svojih 10 prstiju, a sada od nadoknade s biroa.

„Da vam budem iskren ne radim nigdje, sveo sam se na situaciju da živim od 372 marke što primamo s biroa. Možete pretpostaviti kako je živjeti od 370 maraka. Od 82. godine sam ovdje, s ratnim prekidom. Malo ljudi je se snašlo, možeš reći jedan posto. Dosta ih je otišlo vani, pa se neki i vratili. Od ovog naroda samo dobro političari žive“, kaže bivši djelatnik Miro Zelenika koji je izjavu dao jedva suspregnuvši suze.

„Dobro je dok nisam u ovakvoj situaciji, i ne pričam o Aluminiju. Zaboravi se dosta toga. Vaša kolegica me je prošle godine na kapiji ovdje rasplakala svojim pitanjima. Nije ona kriva, pitanja su bila u redu, nego sam bio toliko emotivan pa nisam mogao izdržati. Evo i sada sam“, kaže Zelenika. Dodaje da mu je teško doći pred Aluminij.

Upitan je li Aluminij danas mogao biti živ, odnosno priča drugačije završiti Zelenika kaže:
„Kako nije!“

Upitan do koga je kaže: „Do politike!“

„Da su htjeli da opstane ovo je moglo raditi, dugovi su se mogli riješiti. Ja sam bio jedan od pregovarača s našim političarima, pa i s federalnim. Prvi sastanak koji smo imali u zgradi HDZ-a predsjednik Čović je rekao ‘ljudi su moj problem, a pare nisu problem’. Sad su problem i ljudi i pare. Mjesec dana nisam mogao spavati nikako. Žena mi kaže što se vrtiš. Ma kako se neću vrtiti. Prohtjevi isti, još i veći, a primanja nemaš nikakva. Onda ja sam sa sobom razmišljam – kako mi pričaš da pare nisu problem“, zaključio je on.

/Izvor: Hercegovina.info/

Objava Godinu dana od gašenja Aluminija: “Čović je govorio da pare nisu problem, a ljudi su njegov problem, pa ni para ni ljudi” pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.