1993.! Borogovac kaže da je Mate Granić za veliku lovu sklopio ‘deal’ sa Irancima i naoružao 5. Korpus Armije R BiH

U najnovijem Glasniku ‘Nacionalnog kongresa Republike BiH’, predsjednik ‘Bosanskog kongresa’ i nekadašnji drugi čovjek SDA Tuzle i jedan od čelnika Patriotske lige, a danas predsjednik ‘Bosanskog kongresa’ i sveučilišni profesor u Massachusettsu, dr. Muhamed Borogovac, između ostalog, piše o naoružavanju 5. Korpusa Armije RBiH 1993. godine, u jeku sukoba Hrvata i Bošnjaka u BiH, a potpomognuti tadašnjim potpredsjednikom Vlade Republike Hrvatske i ministrom vanjskih poslova Matom Granićem. Granić je danas savjetnik predsjednice Republike Hrvatske, Kolinde Grabar Kitarović.
Dr. Borogovac, između ostalog, smatra i kako se nikakvi pregovori između Republike Hrvatske, Turske i BiH ne smiju dogoditi. On drži kako se “Izetbegović skriva iza Erdogana” te da se “Harisu Silajdžiću ne smije dozvoliti ponovan dolazak na vlast jer je već izdao”.

Prenosimo dijelove teksta u izvornom obliku:
 

“Mi ni u kakvim pregovorima ništa ne možemo dobiti; ne možemo npr. tražiti da Hrvatska ili Turska ili Srbija mijenjaju svoj izborni zakon niti da prave bošnjacki entitet. Zato, ko god od Bošnjaka pristane na pregovore, spreman je da nešto daje u ime BiH…Koji će đavo Erdogan na pregovorima o Izbornom zakonu BiH, ako kaže da je to naša unutrašnja stvar?!Svako pristajanje da strane države “pomažu” u donošenju naših zakona, u ovom slućaju Izbornog zakona, ili u promjeni BiH Ustava, je ODRICANJE OD SUVERENITETA. To su pitanja koja su isključivo unutrašnja stvar BiH, pa pristajanje da nam Turska i Hrvatska “pomažu” u tome je isto kao kada bi ti pustio da ti susjedi pomazu kod žene u tvom krevetu. Normalan, dostojanstven čovjek ne ispušta iz svojih ruku ono što njemu pripada, što je njegova nadleznost”, smatra on.

O Silajdžiju ovaj američki profesor piše:

“Onaj tko jednom izda, ne treba mu više vjerovati. On i delegacija iz BiH (tadašnji dužnosnici) su BiH predali bez borbe kada  su u Daytonu potpisali “Daytonski ugovor”. Dakle, dali su Srbima Republiku, a oni ostali na klimavoj Federaciji BiH. Dali su Srbima 49% BH-teritorija, a Srba ima u BiH oko 1,000,000 stanovnika. Silajdžić i Izetbegović su bespravno dali BiH Srbima (genocidašima) u ruke, jer bez suglasnosti Parlamenta  RBiH nisu mogli niti smjeli potpisivati Daytonski sporazum. Odvažni advokat Zubak nije htio potpisati. Međutim, Silajdžic i Alija su to potpisali i ostavili nas bez pola BiH zauvijek.

Silajdžic bi ponovno u politiku da dokrajci BiH, a on je za sebe već obezbijedio nekoliko miliona eura gotovog kapitala, te na stotine nekretnina u Turskoj. Za usluge koje bi učinio u ponovnom povratku u politiku bio bi nagrađen od Srbije i Hrvatske, te i od svjetskih moćnika kojima je stalo da istisnu ovih dva miliona Bošnjaka iz srca Europe tako da muslimana ne bi bilo više do Turske.

Nama bi se tada definitivno zatrao korijen, jer ni u Turskoj nismo dobro došli. Turska slabo pomaže Bošnjake i BiH. Poznato je da je od svih svjetskih državnika samo Sulejman Demirel-turski predsjednik bio na sahrani Slobodana Miloševica. Eto koliki su nam Turci prijatelji. Pa i sada su u Srbiji otvorili 460 fabrika, a u BiH ni jednu. Oni su pomogli samo u adaptaciji nekoliko džamija u BiH.

Dakle,dragi moji Bošnjaci, pamet u glavu i sudbinu u svoje ruke  i izaberimo pametne ljude na predstojecim izborima za najviše rukovodioce i funkcionere u BiH da predstavljaju nas Bošnjake. Netko je spomenuo Denisa Becirovica, slažem se da bi on bio dobar kadar”, smatra Borogovac.

O naoružavanju 5. Korpusa Armije BiH – pomogao je Granić za velike novce 

“Ja mislim da znam kako se Peti korpus naoružao, tj. zašto je Ljubljankic (Irfan Ljubijankić) bio toliko bitna prepreka stvaranju velike Srbije, što je morao platiti životom. Evo šta ja znam:

Kada sam došao u Zagreb, budući da je moj brat Musadik Borogovac radio u TWRA i ja sam ponekad išao tamo, kao i u zagrebačku džamiju, gdje su se mnogi Bosnjaci tada okupljali. Tako me je u ljeto 1993. upoznao covjek iz Iranske ambasade. Neću mu govoriti ime, jer radi se o obavještajcu. Bio sam mu interesantan jer sam tek izašao iz Bosne, pretpostavljao je da znam informacije iz rata u Bosni iz prve ruke. Ja sam mu vrlo rado ispričao istinu, koja je za mnoge tada bila iznenadjujuća. Naime, zahvaljujuci kuknjavi BiH medija zbog srpskih zlocina, izvan Bosne se sticao utisak da mi gubiomo rat, ništa se nije znalo o velikim uspjesima Armije RBiH.

Ja sam objasnio da je Armija RBiH na frontovima sve jača, da pobjedjujemo u ratu jer mi branimo gole zivote i zato je borbeni moral na nasoj strani. Objasnio sam da su nam nepotrebni pregovori o podjeli Bosne. Kazao sam da ti pregovori nama ruše moral, a Srbima ga podižu. Srbi su se demoralizirali kada je RBiH priznata, ali sada oni shvaćaju da će kroz pregovore dobiti neki komad Bosne, da ne ratuju uzalud. Jasno sam mu objasnio da je Alija Izetbegovic naš najveći problem. Insistirao sam: “Budući da mi već imamo priznatu državu, nama samo treba oružje, ne trebaju nam nikakvi pregovori o podjeli na etnicke teritorije.” Objasnio sam da su pregovori sa Karadžicem i Bobanom izdaja Ustava Republike BiH itd.

Iranac je tada bio rezervisan na moj prikaz Alije, ali sam mu kazao da pažljivo posmatraju i analiziraju sta dotični radi, da će se uvjeriti i sami. Poslije nekoliko mjeseci su mi prišli taj čovjek i jos jedan iz Iranske ambasade. Pitali su me za moje mišljenje kako se najbolje može pomoći Bosni i Hercegovini.

Ja sam im kazao da obavezno zaobiđu Aliju Izetbegovića i da oružje šalju direktno lokalnim komandantima Armije RBiH, npr. Petom korpusu, ili našim borcima u Olovu, ili u Brčkom, Srebreniku, Tuzli, Zvorniku itd. …. Oni nisu ništa meni obećali, oni su samo skupljali moja razmisljanja, a nikakve svoje planove nisu otkrivali, tako da ja ne mogu biti siguran da su me i poslušali.

Međutim, kasnije u memoarima Mate Granića, Granić kaže da su mu prišli Iranci i pitali ga koliko Hrvatska traži za uslugu da Hrvati naoružaju Peti korpus. Granić dalje piše da je Irancima napisao u sali ogromnu cifru za tu uslugu, ali da su na njegovo iznenađenje Iranci odmah pristali, i da se od tih novaca naoružala i Hrvatska vojska.

Tako se naoružao Peti korpus, jer je Hrvatska direktno prebacivala oruzje, u dogovoru samo sa Irancima, bez ucešća Izetbegovićeve vlasti u Sarajevu. Zahvaljujći tome oružju je izvedena Dudakovićeva ofanziva. Kasnije, je Alija pokušao prisvojiti Dudakovićev uspjeh lažući Dudakovicu da je on sa Irancma dogovorio naoružavanje Petog korpusa, a znamo da je to obavljeno bez njegovog učesća. Ja sam ubijeđen da je Ljubljankic ubijen jer je bez Alijinog znanja učestovao u naoružavanju Petog korpusa”, zaključuje Muhamed Borogovac.

/Republikainfo.com/