27. obljetnica zločina u Trusini i Ahmićima
U Trusini župa Žitače kod Konjica danas se obilježava 27. godišnjica ratnog zločina u kojem su pripadnici tzv. Armije RBiH 16. travnja 1993. ubili 22 mještana tog sela (18 hrvatskih civila i četiri zarobljena pripadnika Hrvatskog vijeća obrane koji su se prethodno predali).
Zločin u Trusini dogodio se u jutarnjim satima 16. travnja 1993. godine, a počinili su ga pripadnici Jedinice za posebne namjene tzv. Armije RBiH “Zulfikar”.
Podsjetimo, postrojbe tzv. Armije BiH potpomognute Bošnjacima iz okolnih sela ušle su u selo i mučki pobile 22 Hrvata. Bili su to uglavnom civili, među kojima i nekoliko žena, te vojnici koji su se predali, jer su im obitelji bile zarobljene i ucijenjene od vojnika tzv. Armije BiH. Rečeno im je kako će im pobiti najbliže ako se ne predaju, što je jedan dio njih i učinio. Potom su ih streljali pred očima žena i djece koji su preživjeli taj zločin.
Za razliku od pokolja nad Bošnjacima u Ahmićima koji se dogodio baš isti dan, i gdje se promptno pojavio UNPROFOR i snimateljske postave velikih svjetskih TV postaja, mučki ubijeni Hrvati sela Trusina nisu nikad dočekali takvo medijsko pokriće. Medijsko pokriće se nije promijenilo ni poslije, kada su 14. studenog 1994., 570 dana poslije ratnog zločina, preneseni posmrtni ostatci ubijenih Hrvata na katoličko groblje Jedinice u Ljutom Docu, odnosno groblju Kraljevine. Jedan ubijeni nije prenesen, jer su ga ratni zločinci ubili tako da je on izgorio s vlastitom kućom.
Za taj zločin pred Sudom BiH pravomoćno su osuđeni Edin Džeko na 13 godina, a Rasema Handanović na pet i pol godina.
U travnju 2012. godine je – nakon što je priznala krivnju – za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika i civila osuđena Rasema Handanović, pripadnica jedinice “Zulfikar” i sudionica zločina u Trusini. Uzevši u obzir da je u trenutku zločina imala svega 21 godinu i da je djelovala prema naredbama i da iskazuje žaljenje, sud ju je osudio je na pet i pol godina zatvora, a jedan od razloga za nisku kaznu je i njezin pristanak da svjedoči protiv ostalih osumnjičenih za zločin u Trusini.
Mensur Memić osuđen je na deset, Nedžad Hodžić na 12 i Nihad Bojadžić na 15 godina zatvora. Dževad Salčin i Senad Hakalović pravomoćno su oslobođeni odgovornosti za zločine. Za zločin u Trusini optužen je i Zulfikar Ališpago.
Postupak protiv Zulfikara Ališpage, zapovjednika Specijalnog odreda za posebne namjene “Zulfikar” tzv. Armije BiH, u ovom predmetu je 2014. godine bio odvojen zbog bolesti. Pred Sudom BiH sada mu se sudi zbog optužbe da je propustio poduzeti mjere na kažnjavanju počinjenih pripadnika tzv. Armije RBiH zbog ubojstva 18 civila i 4 pripadnika Hrvatskog vijeća obrane.
Ahmići
Ratni zločin u Ahmićima počinili su neki pripadnici 4. bojne Vojne policije Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i jedinice Jokeri protiv muslimanskih vojnika i civila tijekom bošnjačko-hrvatskog sukoba 16. travnja 1993. u selu Ahmićima (općina Vitez), u Središnjoj Bosni.
Iako je ovo u početku bila vojna akcija u kojoj su muslimanske snage pružale otpor, zbog nediscipline pojedinih vojnika i paralelnog zapovijedanja unutar HVO-a, akcija je prerasla u zločin.
Broj ubijenih osoba nije poznat, i varira od 72 do 104.
To je bio najveći pojedinačni pokolj tijekom sukoba između bosanskohercegovačkih Hrvata i Bošnjaka. Istog dana, sat vremena kasnije, počeo je i pokolj nad Hrvatima u Trusini od strane Armije BiH.
Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije presudio je da su ubojstva u Ahmićima bila zločin protiv čovječnosti, a jedan od zapovjednika ove akcije, Dario Kordić, osuđen je na 25 godina zatvora. S druge strane, s Tihomira Blaškića je skinuta dogovornost napada na selo Ahmići u drugostupanjskom sudskom postupku.
Pokolj su otkrili mirovne snage Ujedinjenih naroda sastavljene od britanske vojske i pukovnik Bob Stewart.
