Foto/video: Plodovi zemlje na “kraljevskom polju” ispod Klečke stijene

Teško je pronaći nekoga iz općine Prozor-Rama, ali i prolaznika Ramskim kotlinama i udolinama a da nije zamijetio jedan oštri kameni vrh kako neobično dominira Donjom Ramom. Pogodit ćete odmah o kojem vrhu se radi. To je vrh Klečke stijene koji ima zanimljivo ime Vihar. Vjetar je na tom vrhu neprestan, nekad lagan, a nekad izrazito jak i stoga ne čudi ovo kratko opisno ime.

S tog vrha niz strmu liticu duboku nekoliko stotina metara vidite Kućane i cijelu Donju Ramu. Ispod zapadne litice smjestilo se lijepo i uredno obrađeno polje, gdje stanovnici Kleka marljivo sade i siju povrtlarske kulture,  žitarice, kose sijeno…

S desne strane za nama ostaje selo Klek. Mirno i tiho. Odatle lokanim korakom prolazimo pored nekropole stećaka koju je razdvojio lokalni put. Uskoro stižemo na polje iznad sela Klek, a ispod Klečke stijene. Kad tamo polje… pravo kraljevsko polje. Zašto kraljevsko? Ne samo zato što je tako sve lijepo obrađeno i zasađeno nego zato što je u sred tog polja smještena neobična velika i lijepo obrađena gromada.

Stižemo do tog Kraljevog stoca. Ne možete tu doći, a da svaki detalj ne pogledate i napravite koju fotografiju.  Brojne su legende vezane za ovaj Kraljev stolac koje mještani rado prepričavaju i na taj način svome mjestu daju neku posebnu povijesnu važnost.  Često Kraljeva stolac vezuje s Kraljevim stolom na Bokševici o čemu je istraživao i pisao arheolog Pavao Anđelić iz Konjica.

Na jugozapadnoj strani od Kraljevog stoca nalazi se velika nekropola stećaka. Postoji i legenda da je nekada u blizini te nekropole bila i crkva. No, sve je to samo usmena predaja koju treba dokazati ili opovrgnuti.

I kad pogledate od Kraljevog stoca okolo onda s pravom povjerujete da je tu nekada sigurno neki od naših srednjovjekovnih vladara boravio ovdje, stolovao ili mu je ovaj stolac služio da odmori dušu na nekom proputovanju ili povratku s vojnog pohoda.

Idemo dalje i  tek par stotina metara prizor koji će sigurno mnoge potaknuti na razmišljanje. Na tek uzoranoj i pripremljenoj  zemlji za sadnju nena Kadira   Karađuz marljivo sadi luk. Nena  Kadira rođena 1936. u obitelji Hodžić upravo u Kleku i cijeli svoj život provede u Kleku tako živahno i spretno radi kao da je tek zašla u trideste godine, a ona je već gazi deveto desetljeće.  Osmijeh i ugodan razgovor s njom i njezinim sinom Zijadom ne da naslutiti da je zavladala ova pandemija korone. Tek miris dima požara koji se proširio od Heljdova prema Skrabonosu i Kleku upućuje da nešto nije uredu.

Nena   sadeći luk prozbori: „Moj sinko, ne bojim se ja te korone, ali, eto, opet se čuvamo. Ma bit će to sve dobro. Reda je raditi i mi pomalo radimo.“

Izgleda da je rad pomalo, ali kad smo čuli Zijada da su već ove godine posadili 900 kg luka onda je to zaista velik posao. U daljnjem razgovoru Zijad nas je još više iznenadio kazavši da je upravo radeći ovdje na ovom polju i sadeći luk uspio od te proizvodnje kupiti u Jablanici stan u novogradnji. To isto je ostvario i njegov brat.

Tko sada može reći da se ne isplati baviti poljoprivredom?

Dok smo tako pomalo divanili pristiže skupina muškaraca koji su išli zaustavljati požar koji se polako primicao ovom polju. Korona je i svi su na nekoj distanci iako je otvoreni prostor.

Bit će zanimljivo doći ovdje kada polje ozeleni i kada jesen donese svoje plodove. I to će biti još jedna potvrda zašto je kralj imao svoje posebno mjesto na polju ispod Klečke stijene.