Biskupsko ređenje u Banjoj Luci
U katedrali Sv. Bonaventure u Banjoj Luci, 2. ožujka, za vrijeme svečane euharistije vrhbosanski nadbiskup metropolita mons. Tomo Vukšić za banjolučkog biskupa zaredio je svećenika Mostarsko-duvanjske biskupije mons. Željka Majića.
Piše: Željko Ivković, Katolički tjednik
Suzareditelji su bili biskup banjolučki u miru mons. Franjo Komarica te biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanjski mons. Petar Palić.
S njima u zajedništvu bili su vrhbosanski nadbiskup u miru Vinko kard. Puljić, apostolski nuncij u BiH Francis Assisi Chullikat, pomoćni biskup banjolučki mons. Marko Semren, OFM, zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša te još 30-ak (nad)biskupa iz Hrvatske, Slovenije, Austrije, Crne Gore, Norveške i Srbije. Koncelebirali su provincijali iz BiH, Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić, Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš, provincijal salezijanaca don Tihomir Šutalo kao i 100-tinjak svećenika predvođeni generalnim vikarom Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađanom Ćosićem te hercegovačkih biskupija mons. Nikolom Menalom.
Smjena generacija
Nakon što je završila ulazna procesija, a prije početka mise nazočnima se obratio mons. Komarica te pozdravio brojne goste iz BiH, Hrvatske, Austrije, Njemačke, Nizozemske i ostalih zemalja, a posebice rodbinu i prijatelje mons. Majića kao i dobročinitelje biskupije kojoj je 35 godina bio na čelu. Svima je poželio milosrđe i mir od Gospodina Isusa Krista i izrazio zahvalnost za solidarnost s mjesnom Crkvom i novim biskupom. Progovorivši o nekim od biskupovih zadaća naglasio je kako Bogu posvećene osobe bivaju pozvane na određene funkcije u Crkvi na kojima ostaju jedno vrijeme te potom odlaze, prepuštajući mjesto mlađim generacijama kršćana. Podsjetivši kako je Isus Krist isti „jučer, danas i sutra“ istaknuo je potrebu da se istina o njemu preda sljedećoj generaciji kršćana. Na tom tragu potaknuo je nazočne na molitvu svećenike te vjernika jednih za druge, a sve posebice na molitvu za novog biskupa mons. Majića.
Na kraju je zahvalio Bogu za sve milosti i darove koji su mu udijeljeni za vrijeme biskupske službe te je na sve zazvao obilje Božjega blagoslova i zagovor BDM i Bl. Ivana Merza.
Jedno tijelo više udova
Nakon navještenog evanđelja prezbiteri pratitelji p. Dragan Majić, DI, rođak i fra Josip Mioč, župnik iz rodne vjerničke zajednice u kojoj je ponikao imenovani banjolučki biskup, dopratili su mons. Majića do oltara čime je započeo obred ređenja.
U uvodnom dijelu apostolski nuncij mons. Chullikat pokazao bulu imenovanja i pročitao apostolski nalog.
Uslijedila je prigodna homilija pod naslovom Budi svjedok milosti koja ti je dana! u kojoj je mons. Vukšić najprije protumačio misna čitanja o dvije Isusove izreke kojima je on definirao poslanje svojih učenika, a to su slike soli i svjetla.
„Sol se koristi da bi se začinilo jelo koje se pripravlja, jer bez njega ono nije dovoljno ukusno. Odnosno, kao što sol vrlo utječe na jelo, mijenja mu okus na bolje i čini ga prihvatljivijim, tako su Kristovi učenici poslani da, poput kvasca, utječu na ljude u svijetu pomažući im otkriti smisao života, napustiti ‘neukusan’ način života i postajati boljima“, kazao je i posvjedočio kako je slika svjetla bila je isto tako vrlo poznata u vjerskoj tradiciji naroda Božjega.
„Tako je već Izaija prorok najavio da će taj narod, u mjeri u kojoj bude sluga Gospodnji, biti postavljen za svjetlost svim narodima (Iz 49,6). Kršćani su, međutim, svjetlost svijeta u mjeri i po mjeri svoje pripadnosti Kristu koji je za sebe kazao: ‘Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života’ (Iv 8,12). Odnosno, svjetlo je tamo gdje je Riječ Božja, tamo gdje je Isus, koji je utjelovljena Riječ Božja“, kazao je vrhbosanski nadbiskup te potom progovorio o Poslanici kršćanima Rima kada je apostol Pavao prikazao Crkvu u svoj njezinoj veličini i univerzalnosti i pri tomu rado koristio sliku ljudskoga tijela.
„’Kao što u jednom tijelu imamo mnogo udova, a nemaju svi isto djelovanje, tako smo i mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugomu’ (Rim 12,4-5) (…) Kao što je život oznaka cijeloga tijela, tako su življenje i naviještanje Evanđelja oznaka, poslanje i karizma Tijela Kristova kao zajednice, koja se u povijesti očituje u svojim udovima. Pri tomu, svaki ud Tijela Kristova, to jest svaki član Crkve, ima jednako osnovno dostojanstvo pripadnosti tomu Tijelu“, kazao je te podcrtao da zdravlje i učinkovitost cijeloga tijela ovisi o zdravlju, suradnji i doprinosu svakoga njegova uda.
Naučavati sve narode
U trećem dijelu propovijedi progovorio je o biskupskoj službi, to jest biskupima koji kao nasljednici apostola primaju od Gospodina poslanje da naučavaju sve narode i da propovijedaju evanđelje svakomu stvoru kako bi svi ljudi postigli spasenje po vjeri, krstu i vršenju zapovijedi (usp. Mt 28,18-20; Mk 16,15-16; Dj 26,17-18).
„Poštovani i dragi biskupe Željko, u rasporedbi providnosti Božje, tebi Crkva Kristova danas povjerava službu predstojnika svoga časnog dijela, zajednice svjedoka Božjih koja nosi ime po ovomu gradu. Neka te uvijek prati Božji blagoslov kako bi u služenju i molitvi mogao biti revan. A budući da biskupsko služenje uključuje također prorokovanje, molimo da ono uvijek bude primjereno vjeri (…) To služenje se sastoji i u hrabrenju zdvojnih koje nikada nemoj zaboraviti. Ono je i u dijeljenju potrebitima. U tome imaš mnogo iskustva. I nastavi biti darežljiv. Također, u svakom drugom obliku djelȃ milosrđa budi radostan“, obratio se mons. Vukšić novom biskupu ističući „po biskupskom ređenju Duh Gospodnji sići će tebe, jer će te Gospodin danas pomazati“.
Na kraju mu je poručio da bude svjedok milosti koja mu je dana!
Obred ređenja
Potom je uslijedio sam čin biskupskog ređenja na početku kojeg je mons. Majić obećao sve do smrti vršiti službu što mu je od apostola povjerena, vjerno i ustrajno propovijedati Kristovo evanđelje, čuvati čistim i cjelovitim poklad vjere, graditi i trajno ostati u Kristovoj Crkvi i u jedinstvu sa zborom biskupa pod vlašću nasljednika Petra apostola, biti poslušan Svetom Ocu, brinuti za sveti Božji narod te biti ljubazan i milosrdan prema siromasima i tuđincima i prema svima koji oskudijevaju.
Tko je novi banjolučki biskup?
Mons. Majić rođen je u Drinovcima 28. ožujka 1963. Filozofsko-teološki studij završio je u Sarajevu, a za svećenika Mostarsko-duvanjske biskupije zaredio ga je 29. lipnja 1988. u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve biskup Pavao Žanić. Poslijediplomski studij pastoralne teologije u Rimu, s boravkom u Međunarodnom zavodu Sv. Pavla, pohađao je na Papinskom lateranskom sveučilištu i postigao magisterij u lipnju 1995.
Nakon povratka sa studija obavljao je više pastoralnih službi u Hercegovini, a vicerektorom Papinskoga hrvatskog zavoda Sv. Jeronima u Rimu imenovan je 17. lipnja 2006. U tijeku svoje šestogodišnje službe, okupljajući hrvatske studente i studentice u Rimu, priredio je četiri zbornika njihovih radova, posljednja tri uredio je zajedno s dr. don Božom Golužom. Godine 2011. objavljena je i njegova knjižica razmišljanja Oče, oprosti nam!, a priredio je i, uz suradnju oko 30 hercegovačkih svećenika, Vodič kroz Godinu vjere: Obitelj – žarište vjere. Generalnim vikarom Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije imenovan je 2012., a od 2019. obavljao je službu ravnatelja Caritasa hercegovačkih biskupija.
Dok je ređenik ležao na tlu pred oltarom, biskupi, svećenici, redovnici, redovnice i sav puk pjevali su Litanije svih svetih.
Središnji čin ređenja bilo je polaganje ruku glavnog zareditelja mons. Vukšića na glavu ređenika što su potom učinili i suzareditelji mons. Komarica i mons. Palić te nuncij kao i svi nazočni nad/biskupi.
Tijekom molitve ređenja nad glavom ređenika držan je otvoreni evanđelistar. Potom je nadbiskup Vukšić pomazao glavu ređenika Željka uljem svete krizme te mu dao evanđelistar, na ruku stavio biskupski prsten, a na glavu solideo i mitru. Predao mu je i pastirski štap kao znamen biskupstva. Pri završetku obreda ređenja biskup Majić izmijenio je poljubac mira sa svim nazočnim biskupima.
Foto: Nuncij Chullikat
Potom su zahvalne govore imali nuncij Chullikat, mons. Kutleša, kard. Puljić, provincijal fra Zdravko te banjolučki župnik i dekan preč. Vladimir Žarko Ošap, inače kolega novog biskupa iz studentskih dana. U ime laika novom biskupu se obratio Dinko Periša.
Na kraju euharistijskog slavlja novi biskup banjolučki je, u pratnji svojih suzareditelja, prošao kroz katedralu podjeljujući biskupski blagoslov. Potom se obratio vjernicima zahvalivši svima koji su došli na ovo slavlje. Svoje „hvala“ izrekao je najprije Bogu, a potom svojoj obitelji, pokojnom ocu Mihovilu te na misi nazočnoj majci Matiji, zajednici u čijem je okrilju duhovno i svećenički stasao, te na poseban način Svetom Ocu na iskazanom povjerenju.
Liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni zbor Marija iz Mostara uz pratnju gudačkog orkestra, a dirigent je bio mo don Dragan Filipović.
Nakon euharistije uslijedio je druženje za zajedničkim stolom u župi Sv. Ante Padovanskog na Petrićevcu tijekom kojeg su upućene brojne čestitke novozaređenom biskupu Željku.
Misi ređenja nazočila je delegacija Sprske Pravoslavne Crkve predvođena vikarnim episkopom banjalučkim Savom, banjolučki muftija Ismail ef. Smajlović kao i brojni predstavnici civilnih vlasti predvođeni premijerom Hrvatske Andrejem Plenkovićem, predsjednikom HNS-a Draganom Čovićem i gradonačelnikom Banje Luke Draškom Stanivukovićem. Osim njih na euharistiji su bili i hrvatski predstavnici u različitim razinama vlasti u BiH te ministri i župani iz Hrvatske te predstavnici lokalne samouprave iz Federacije BiH.
Također, euharistijskom slavlju nazočile su i vrhovne poglavarice i provincijalke različitih sestarskih redova: s. Željka Dramac, s. Terezija Pervan, s. Ana Marija Kesten, s. Zdravka Leutar, s. Mariangela Galić, s. Franka Bagarić te s. Vinka Bilješko.
Biskupsko ređenje mons. Majića drugo je biskupsko ređenje na teritoriju Banjolučke biskupije od njezina osnutka 5. srpnja 1881. bulom pape Leona XIII. Ex hac augusta. Prvi je njezin zaređen biskup u Banjoj Luci bio mons. Semren.
Banjolučkom je biskupijom upravljalo do sada sedam biskupa (neki od njih kao apost. upravitelji).
Kronološkim redom to su (u zagradama godine upravljanja biskupijom): dr. Josip Stadler, apost. upravitelj (1882. – 1884.), fra Marijan Marković, apost. upravitelj (1884. – 1912.), fra Jozo Garić, rezidencijalni biskup (1912. – 1946.), dr. Smiljan Franjo Čekada, apost. upravitelj (1946. – 1951.), dr. Dragutin Čelik, apost. upravitelj (1951. – 1958.), Alfred Pichler, rezidencijalni biskup (1959. – 1989.), mons. dr. Franjo Komarica, rezidencijalni biskup, od (1989. do 2024).
Najsvjetliji lik ove biskupije je, zasigurno, blaženik Katoličke Crkve, uzoran katolički laik dr. Ivan Merz (1896. – 1928.), rođen i odgojen u Banjoj Luci, kojega je Sv. Ivan Pavao II. 22. lipnja 2003. proglasio blaženim u ovom gradu koji je tom prilikom pohodio.
I ne samo to, Banjolučka biskupija dala je općoj Crkvi od svoga osnutka nekoliko biskupa, među kojima su: fra Alojzije Mišić (1859. – 1942.), biskup mostarsko-duvanjski, Guido kard. Del Mestri (1911. – 1993.), papinski diplomat, Alfred Pichler (1913. – 1992.), biskup banjolučki, dr. Severin Pernek (1924. – 1997.), biskup dubrovački, mons. Komarica (rođ. 1946.), biskup banjolučki, kard. Puljić (rođ. 1945.), nadbiskup vrhbosanski, mons. Berislav Grgić (rođ. 1960.), umirovljeni biskup Tromsoa (Norveška), mons.Semren (rođ. 1954.), pomoćni biskup banjolučki.
Za kraj podsjetimo kako se ovakva svečanost u Banjoj Luci nije vidjela još od pohoda Sv. Ivana Pavla II. ovomu gradu 2003. te ređenja pomoćnog biskupa banjolučkog mons. Semrena 2010. I ovaj je put broj vjernika, hodočasnika i ostalih gostiju kao i službenih uzvanica te medijskih ekipa pokazao kako je ovo bio jedan od tri najveća i povijesna događaja za Banjolučku biskupiju u novom mileniju.
