Blagdan svetih Petra i Pavla svečano proslavljen na Vrdolu u Ljubuncima

Vjernici iz cijele Rame proslavili su Petrov, odnosno svetkovinu svetih Petra i Pavla kod zavjetne kapele na Vrdolu u Ljubuncima. Omiljeno je ovo zavjetno mjesto okupljanja vjernika, ali i hodočasnika iz Rame i drugih krajeva. 

Sveto misno slavlje je predslavio uzdolski župnik don Ivan Ivančević u koncelebraciji misionara don Ivana Stojanovića koji se 2022. godine vratio na službu u Hrvatsku. Vjernici su vrijeme prije mise proveli u molitvenoj šetnji oko “biskupovog groba” ili pak za zagovor svetog Petra.

Crkva još čuje Petrov i Pavlov glas 

“Okupili smo se kod zavjetnog kipa i groba. Siguran sam, ne samo danas nego tijekom cijele godine, kada prolazimo sigurno barem malo usporimo, zamislimo se  i Boga molimo za razne stvari. Danas Bogu, i zagovoru svetog Petra i svetog Pavla, zahvalimo na našem životu. Za sve ono dobro što nam Bog daje u životu. Častimo ovu dvojicu velikana, uistinu čvrste temelje imamo danas, i uvijek ćemo imati, u njima dvojici”, započeo je sveto misno slavlje don Ivan.

Duh ovih Kristovih mučenika gleda i uživa Boga dok čekaju uskrsnuće. Crkva i danas čuje njihov glas, sluša njihove riječi, njihove savjete. Umrli su, ali su živi. Don Ivan se u propovijedi detaljno osvrnuo na živote Petra i Pavla, ali posebno na njihov odnos s Isusom Kristom, što je naposljetku dovelo do onih velikih pitanja kao što su: “Ljubiš li me više nego ovi”, “Ljubiš li me” ili “Voliš li me kao prijatelja”, koja je Isus uputio Petru uvodeći ga u bit stvari i odgajajući ga.

Bog – sve moje!

“Svatko od nas ima svoj put, svoj pravac, s Bogom. I svakoga od nas Gospodin će pitati, a vjerujem da svakodnevno pita: ‘Voliš li me?’ Najbolji znak je da smo pošli za svetim Petrom, ali i svetim Pavlom, bit će kada na pitanje: ‘Tko je za tebe Isus?’, ne budemo uopće davali odgovore kakve daju ljudi, kako se rasipaju riječima, nego nam zastanu riječi u grlu i shvatimo da ne možemo dati iskren odgovor na to, Kako ću izreći ono što je on Bog u meni. Život mog života, ljubav moje ljubavi, sve moje”, kazao je između ostaloga don Ivan.

“Biskupov grob” nalazi se upravo u neposrednoj blizini kapele. Grob je to s uspravnim stećkom u obliku križa.  Mještani i vjernici rado posjećuju ovo mjesto s osobnim zavjetima i to tijekom cijele godine. Redovna misa je na blagdan svetog Petra i Pavla, a mjestu se hodočasti iz svih dijelova Rame.

Vjeruje se da nadgrobni spomenik u obliku križa upućuje da je tu zaista sahranjena posebna osoba, a prema povijesnim zabilješkama Ljubunci su pripadali biskupskom posjedu, stoga ne bi bilo veliko iznenađenje da je tu sahranjen upravo netko iz biskupske uprave ili sam biskup. Prema usmenoj predaji, osim biskupovog groba i nekropole stećaka, Vrdol ili Mašeta kriju i temelje crkve koju su Osmanlije srušile i ubile biskupa. Njegov štap je završio u ambaru ili žitnici jedne muslimanske obitelji. Sve dok je štap bio u ambaru, žita je bilo u izobilju. Međutim, pod pritiskom susjeda obitelj je štap navodno istopila i od njega pravila burme.

Sveti Petar i Pavao

Već od najstarijih vremena Crkva je na isti dan slavila svetkovinu svetog Petra i Pavla koji su za Neronova progona položili svoj život u Rimu za Isusa Krista. Blaženi Petar, prvi među apostolima, žarko je ljubio Krista. Zaslužio je čuti: “A ja ti kažem: ‘Ti si Petar’” (Mt 16,18). On je, naime, bio izjavio: “Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga“ (Mt 16,16).

A Krist njemu: „A ja tebi kažem: ‘Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju’ (Mt 16,18). Na toj ću stijeni sagraditi vjeru koju ispovijedaš. Nad tim što si rekao: ‘Ti si Krist-Pomazanik, Sin živoga Boga’, sagradit ću svoju Crkvu. Ti si, naime, Petar. Ime Petar dolazi od riječi ‘stijena’ (petra), a ne dolazi od Petra riječ ‘stijena’. Tako Petar dolazi od riječi „stijena“ kao što i riječ kršćanin dolazi od imena Krist.”

Tako je Petar dobio ime po Kristu – Stijeni našega spasenja, kako bi na njemu bila sagrađena i uglavljena u jedinstvu vjera svih vjernika. Premda ni Pavlova čvrstoća navještaja i svjedočenja nije bila manja od Petrove, ipak je samo Petar dobio povlasticu da predstavlja općenitost i jedinstvo cijele Crkve.

Petar je imao posebnu zadaću u Crkvi, ali i Petar i Pavao su trčali istu trku vjere i primili isti vijenac pravednosti kojim ih je ovjenčao Gospodin

Obojica ostavljaju jedinstveno svjedočanstvo i poticaj za Crkvu i vjernike svih vremena. Ne trebamo se bojati ići tragom njihova svjedočanstva, napose putem vjere i ispovijesti božanstva Gospodinova, ali isto tako ne smijemo zaboraviti svjedočiti ljubav koja ih je vodila i dala im snage da polože svoj život i proliju krv kako bismo mi mogli imati čvrste temelje vjere, to jest kako bismo mogli biti utemeljeni na Stijeni koja je Krist.

Tom duhu se ni sveti Augustin nije ustručavao pozivati svoje vjernike da štovanje ove dvojice velikana vjere ne bude samo ivanjska proslava, nego i prigoda da ih se nasljeduje: Jedan je dan mučeništva za oba apostola. Ali su i njih dvojica bili jedno. Iako su trpjeli u različite dane, bili su jedno. Prvi je išao Petar, za njim je slijedio Pavao. Proslavljajmo svečani dan koji nam je posvetila krv apostola. Ljubimo vjeru, život, napore, patnje, priznavanja, propovijedi.